Domaći “dr. Doom” 😉 Nedjeljni Komentar ima odličan članak o tome kako je dobar dio rasta našeg standarda iz dvijetisućitih iluzija spomoću inflacije. Dobra je i poanta da od tog rasta treba oduzeti dug.
Nadovezati ću se s jednom trivijalnom opaskom, koju je lako zanemariti kad gledamo agregatne ili per capita brojke, bilo nominalne bilo realne. Radi se o tome da kada se neko društvo bogati, kada mu rast produktivnosti omogućava veću potrošnju (veći životni standard), onda se bogate i oni njegovi članovi kojima produktivnost ne raste, pa čak i oni koji ne proizvode ništa! (Čak i prosjak u bogatom gradu dobro živi.)
Što uopće znači da nekome raste produktivnost? Znači da iz godine u godinu proizvodi sve više. Godišnji rast ukupne ekonomije (BDP-a) od 3% maskira činjenicu da postoji niz djelatnosti u kojima je rast produktivnosti iz godine u godinu nula. Recimo, školski učitelj svake godine proizvede isti broj školskih sati, frizerka ošiša isti broj ljudi, konobar ne može svake godine opsluživati 3% više stolova, itd. Međutim, svi oni žive danas bolje nego ikad. Skokovi u produktivnosti u drugim djelatnostima (industrija, poljoprivreda…) omogućuju im da za svoje usluge, koje su uvijek iste, svake godine dobiju sve više materijalnih dobara.
Sudionici gospodarstva su povezani razmjenom i napredak u bilo kojem području se tako “prelijeva” drugdje. E sad, kad to gledamo u globalnom kontekstu, moguće je i nešto što se čini pomalo apsurdno, a to je da mi u Hrvatskoj i uz stagnirajući BDP imamo iz godine u godinu sve veći životni standard. (Barem oni koji imaju posao.) Naime, u svijetu i dalje raste količina bogatstva (nemamo razloga misliti da će to skoro prestati) i to se bogatstvo prelijeva i u Hrvatsku. Rast proizvodnje u Kini, Brazilu, Vijetnamu, Indiji i drugdje znači da, recimo, za isti apartman na moru dobivamo svake godine sve više kineskih i indijskih dobara (indirektno). Ali ne samo kroz rentu, dobivamo više i za proizvode i usluge.
Iako rast hrvatskog životnog standarda u dekadi 2000-2010 nije bio onoliko spektakularan koliko sugeriraju nominalne brojke, bio je stvarniji nego što sugeriraju realne (za inflaciju prilagođene) brojke. Što zbog rasta naše produktivnosti, što zbog rasta tuđe, odjeća, kućanski aparati, računalna tehnika, automobili, razne usluge, pa čak i stanovanje nisu nam nikad bili priuštljiviji nego danas.
Slažem se s NK da to nije zbog dobrih domaćih ekonomskih politika u prošlosti, nego njima usprkos.
Usporedbe 
sistem privatnog vlasništva je dobrim dijelom motor cijelog našeg nazovi napretka (u biti smo zaustavili propadanje iz socijalizma). i počeli kakvom takvom brigom za svoje.
Usporedite recimo današnju Hrvatsku kakva god da je sa recimo zamišljenom potencijalnom Hrvatskom kao da je sve jedna velika državna firma u kojoj smo svi zaposleni (Zg holding).
naš najveći problem je što smo skeptično preuzeli kapitalizam pa smo zadržali dobar dio resursa pod državnom kontrolom što je i dovelo do povampirenog pljačkaškog sustava kakvog imamo (bogu hvala da su nas prisilili da prodamo banke i telekom). zamislite Zg banku pod kontrolom Zg holdinga i Bandića, a u vlasništvu kao svih građana Zagreba ?!?.
Nažalost uglavnom nismo usvojili ostale motore razvoja, tržišne mehanizme, poput konkurencije koja je zatomljena na svim poljima, počevši od tržišta rada kao krvotoka.
Dogodilo se to da su se radnici koji su zaposleni u državnoj službi, znači na uslugu svim građanima Hrvatske, se udružili u kojekakve sindikate. Zamislite radite u državnoj firmi i imate kolektivni ugovor vječno i sindikat (koji isto plaćaju svi ostali porezni obveznici). Pa jel to moguće? Još im samo fale strojnice na javnim ustanovama.
Umjesto demokracije imamo tiraniju većine
“Umjesto demokracije imamo tiraniju većine”
Demokracija jeste tiranija većine i ne može biti ništa drugo.
nisu istoznačnice, barem u mom riječniku.
naime demokracija bi trebala biti kombinacija zaštite individualnih prava i odlučivanje većine o problemima koji se tiču društva. Zato svaka demokracija imaju ustav koji bi trebao štititi prirodna prava pojedinca od tiranije zakona većine.
no u praksi to nije tako, isto kao što niti u anarhiji to ne bi uvijek bilo tako.
Kada skupina ljudi upotrebom demokratskog načina glasanja donosi zakone kojima se, pod prijetnjom kažnjavanja u slučaju neposluha, nameću pravila i onima koje nitko nije pitao žele li uopće sudjelovati u takvom sustavu društvenog uređenja – to u mojemu rječniku znači: tiranija većine.
Je li takav oblik nasilja većine nužan i realan, jedini moguć ili pak nije, e to je već neko drugo pitanje, ali da je svakako riječ o tiraniji većine i nasilju, mislim da je neupitno.
kao što rekoh stvar semantike, ali definitivno nisu istoznačnice. Recimo sve to što vi pričate bi se dalo rješiti demokracijom. Uvesti neka prava koja vam se ne mogu oduzet.
Tiranija većine je doslovno da vas netko prisiljava na sve, nema prirodnih prava već samo ono što većina odluči.
Zato sam to drukčije definirao, treba razumjeti razliku, nije samo crno-bijelo
“Tiranija većine je doslovno da vas netko prisiljava na sve, nema prirodnih prava već samo ono što većina odluči.”
A ako te većina ne prisiljava na SVE nego na samo PUNO TOGA, onda to PRISILJAVANJE ustvari nije tiranija, nego što (?) – demokracija jačeg intenziteta?
ne. ti uopće ne razumiješ prirodu suživota.
ajmo reći da se ti ne pereš i smrdiš, jel mi u anarhiji moramo trpjeti tvoj smrad ili te možemo prisiliti da se opereš? što ako ti odbijaš i još prdiš u našoj prisutnosti. trebamo se mi iseliti iz špilje u kojoj živimo ili te možemo šmrkom oprati ako odlučimo tako.
neznam daj objasni kak to ide u anarhiji? svatko smrdi koliko ga volja ili?
Da, ja svakako razumijem prirodu suživota: to je ono kad ja mirišem a ti zajedno s većinom smrdiš pa se vi dogovorite da je najbolje da me polijete kantom govana. Suživot je u tvojoj verziji i ono kad tebi i većini demokratski padne na pamet da moram s vama dijeliti ljubav prema domovini i biti spreman, ako treba, za nju i poginuti.
I zašto opet govoriš o anarhiji? Razgovarali smo o demokraciji – o tome da je ona tiranija većine.
vezano za radnike i sindikate u državnoj službi npr učitelje i liječnike: rješenje bi naravno bilo potpuna privatizacija oba sustava, ali dok se to ne dogodi mislim da se sindikati imaju pravo suprotstavljati socijalističkoj državi “socijalističkim sredstvima”, hoću reći ,oni se ponašaju savršeno logično unutar sustava čak i ako bi ga htjeli promijeniti u sadašnjoj situaciji kada se samo preraspodjeljuje oni se bore kako mogu i ne treba njih kriviti…
Kad krenete od svrhe sindikata, koja bi bila da zaštiti radnike od izrabljivanja vlasnika, onda shvatitie koliko je besmisleno da u državnim firmama postoje sindikati. Državne firme smo vlasnici svi mi pa ćemu onda da se štitimo od samih sebe. Odnosno shvatimo da su se pojedinci u društvu zabarakadirali od ostatka društva (trenutno je to gotovo većina od manjine što dodatni apsurd). Sindikati u državnim firmama su metastaze ovog društva i pokazuju zapravo svu bešćutnost kakti humanog socijalizma. naime svi u tim sindikatima pričaju kao da ih netko ugnjetava, a nitko ne spominje 300.000 ljudi koji su zbog njihovog lagodnog života ostali na cesti. I onda se usude držati prodike kapitalistima?! mene to licemjerje toliko fascinira da se divim debljini njihovih obrazima
ili da parafraziram P.Schiffa to su najobičnije terorističke organizacije
“Državne firme smo vlasnici svi mi” ?
Baš fino. Nisam znao. Baš me zanima mogu li na nekom šalteru zamoliti da mi se isplati moj udio u tom vlasništvu jer jednostavno, recimo, više ne želim biti suvlasnik ili bih svoj udio rado nekome prodao – love mi nikad dosta. Ili, čekaj, T-Com je bio državni, znači i moj, pa su mi onda dali da kupim dionice, što znači da su mi zapravo nudili da otkupim vlastito vlasništvo – koji bolesnici.
nije se radilo o tome, izvlačite iz konteksta.
radi se o paradoksu da postoje sindikati u državnoj firmi.
drugi paradoks bi bio da se recimo saborski zastupnici organiziraju u sindikat, kako bi zaštitili svoja zastupnička prava i beneficije.
Mislim ja generalno ne kužim ulogu sindikata, mislim u pozitivnom smislu, čija prava oni štite? Privatni sektor to uspješno rješava. No u državnom je to rak, koji metastazira, kao što i sami svjedočimo.
Inače ako ne vidite naši sindikalisti se upravo ponašaju u skladu sa načelima anarhije, svako za sebe, pa izvolite objasnite im da nemaju pravo.
http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Hrvatska/tabid/102/View/Details/ItemID/80489/ttl/Sindikati-glasali-protiv-Vladina-prijedloga-traze-smjenu-Jovanovica/Default.aspx
evo pogledajte, oni su preuzeli ulogu vlasti. traže ostavke, još nek nam odaberu i premijera i više i nemoramo na izbore izlaziti. samo raspišemo referendum kod sindikata i tako oni mogu sve poništiti novim referendumom što mi ostali odlučimo.
Već drugi put spominješ anarhiju. U čemu je kvaka? U kakvoj je vezi postupanje sindkalista s anarhijom? Nema tu nikakve anarhije; njihovo postupanje zapravo je u potpunosti u skladu sa zakonima vlade rh (vlast isključujue anarhiju) koju čine isključivo opunomoćenici demokratske većine. Dakle, imaju li državni službenici i zaposlenici u državnim tvrtkama pravo sindikalno se organizirati – imaju; imaju li pravo sindikalno djelovati – imaju. Na tebi je da budeš demokratski strpljiv i pričekaš sljedeće izbore i odabereš one koji bi zabranili takvo sindiklano organiziranje. Strpljen, spašen.
što hoćeš reći da bi u društvu koje nema zakona zabranio da se većna ujedini protiv manjine? kužiš paradoks, nepostojanje zakona i države njih ne sprječava u njihovom naumu da ti otmu sve što imaš. dapače imaju razrješenje ruke, a ti im pacifistički objasni da nisu u pravu, ili bi primjenio nasilje? možda streljanje svih koji se ne slažu s tobom?
Paradoks je u tvojoj ljubavi prema demokraciji – narod vlada ali se istovremeno i organizira protiv sebe na vlasti. U društvu bez države ne bi bilo sindikalnih udruženja u državnim tvrtkama jer ne bi bilo državnih tvrtki, a pravo na sindikalno udruživanje u privatnim tvrtkama bilo bi regulirano ugovorom između poslodavca i radnika ili radničkh udruženja. Tu nema nikakvog paradoksa. I prestani o anarhiji jer i dalje pričamo o demokraciji kao tiraniji većine.
ovo ti ja hoću poručiti. demokracija i tiranija većine nisu isto. drugo može biti posljedica prvog ali ne nužno. osim toga ja vidim i brojne prednosti demokracije u sučeljavanju sa brojnim tvrdoglavim članovima društva poput tebe.
http://www.learnliberty.org/content/democracy-tyranny-and-liberty
razumiješ jedno su tvoje utopijske tlapnje a drugo realan život u kojem svaki dan moraš rješavati čitav niz problema i odluka i nisu i nemogu sve biti usklađene sa svačijim pojedinačnim željama i interesima demokracija je nužan preživljavački alat u današnjem svijetu.
Jednog dana kad bude sve privatno, svaki milimetar zemlje, svaka ideja i svaki atom onda možemo razgovarati o tome kako je demokracija postala suvišna iako nisam siguran da i tada nećemo koristiti njezinu brzinu i praktičnost. ili vi mislite da u anarhiji neće postojati dionička društva sa više od jednog dioničara koje će morati na neki način donositi brze odluke, koristeći statut da zaštite pojedinačna prava.
da se ljudi neće udruživati? kako biste vi donosili odluke u anarhiji?
pišite nam malo o tome, objasnite nam kako bi to išlo da i mi nešto naučimo.
“…ja vidim i brojne prednosti demokracije u sučeljavanju sa brojnim tvrdoglavim članovima društva poput tebe.”
Divan primjer prikrivenog kolektivizma – načelo: dva loša ubiše Miloša.
“… realan život u kojem svaki dan moraš rješavati čitav niz problema i odluka i nisu i nemogu sve biti usklađene sa svačijim pojedinačnim željama i interesima.”
Još jedan sjajan primjer prikrivenog kolektivizma – i opet načelo dva loša ubiše Miloša.
Da ne bude kakve zablude, nemam ništva protiv tvoje sklonosti kolektivizmu ali samo, naravno, pod uvjetom da uspostavljen na dobrovoljnoj osnovi i ako se ne financira iz džepa onih koji rado ne bi sudjelovali.
“ili vi mislite da u anarhiji neće postojati dionička društva sa više od jednog dioničara koje će morati na neki način donositi brze odluke, koristeći statut da zaštite pojedinačna prava.”
Očito je da nemaš pojma o funkcioniranju dioničkih društava – u njima se odluka u pravilu donosi većinom glasova imatelja dobrovoljno nastalih vlasničkih udjela i nikada na štetu onih koji u nju ne žele uložiti svoj novac. Nadalje, u dioničkim društvima odlučuje se samo o pitanjima koja se odnose na daljnju upotrebu uloženog novca i nikada ni o čemu drugome – zdravstvenoj skrbi, govoru mržnje, usvajanju djece, intervenciji u afganistanu i pravima homoseksualaca. Nadalje, u dioničkom društvu vlasnik dionica može, kad god mu padne na pamet, prodati svoj udio i napustiti tvrtku ako smatra da su odluke većine suvlasnika protivne njegovim interesima. S druge strane, u demokraciji (državi s parlamentarnom demokracijom) članom zajednice postaje se rođenjem, bez obveze ishođenja naknadne privole nasilno uvedenog člana, a odluka anonimne većine uvijek tiranizira one koji ne žele sudjelovati u takvom političkom uređenju.
I opet ti o anarhiji i mojim utopijama. Ovdje je riječ samo o tome je li demokracija tiranija većine, a ne o njezinim alternativama.
potpisujem sve ali mislim da si fulao poantu ili se nisam dobro izrazio: unutar socijalističkog sustava( koji je loš sam po sebi ) sindikati su logična posljedica kao i njihova logika i njihov način rada i borbe, dakle problem je u sustavu a ne u sindikatima oni u slobodnom društvu ne bi ni postojali
to da smo mi debelo zaglavili u socijalističkoj žabokrečini na ovom blogu ne moram ni objašnjavati; ali kada već živimo u lopovskom sustavu koji potkrada i onda voluntaristički dijeli klijentima logično se boriti za raspodjelu plijena svim sredstvima, o tom se radi
Slažem se. Igrati pošteno s demokratski izabranim lopovima može samo mazohist ili budala koja vjeruje da se ništa, kako se ono kaže, ne može postići preko noći.
I ja sam mišljenja da je sindikalno organiziranje državnih službenika glupost.
Sindikati u državnim i javnim službama pregovaraju s Vladom, a ona im nije poslodavac.
I njima i Vladi poslodavac je država, dakle svi mi građani Republike Hrvatske i s nama trebaju pregovarati o svojim pravima iz radnog odnosa.
Nas zastupaju izabrani predstavnici u Saboru, a njih Vlada. Kad čelnici državnih sindikata pregovaraju s Vladom to su zapravo njihove interne stvari i nas građane to ne bi trebalo zanimati dok god ne traže više novaca za svoje potrebe, a kad traže više novaca trebaju pregovarati s našim predstavnicima u Saboru.
Hrvatski sabor svoje odluke donosi u pravilu u obliku zakona i takvim aktom bi trebalo određivati prava svih zaposlenih u državnim i javnim službama. Npr. na način da se njihova primanja određuju od prosjeka primanja u privatnom sektoru, a broj zaposlenih da se odredi veličinom proračuna za svako državno tijelo.
Ako želimo kvalitetan državni servis, primanja zaposlenih u državnim i javnim službama moraju biti konkurentna primanjima stručnjaka u privatnom sektoru, zato Vlada ne može zaposliti više ljudi nego što joj dopušta proračun. Vlada se za proračun bori u Saboru, a njezini sindikati bi joj trebali pomagati u kreiranju proračuna, a nakon toga u raspodijeli plijena i otpuštanju viška zaposlenika. Glavni posao državnih sindikata u borbi za veće plaće je smanjivanje broja zaposlenih u državnim službama. Svako povećanje plaća iznad tržišnih cijena uvijek uzrokuje nezaposlenost tako da sindikalna borba odnosno pobjeda uvijek završava s povećanjem nezaposlenosti.
Dakle, zapravo su sindikati u državnim i javnim službama višak, njihov predstavnik u pregovorima s poslodavcem je Vlada, a ako im naša država kao poslodavac ne daje dovoljno prava uvijek mogu potražiti posao kod drugih država-poslodavaca, npr. u Mađarskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Francuskoj ili BiH. Isto tako mogu napustiti državni sindikat i zaposliti se kod privatnih poslodavaca.
Organiziranje najboljeg državnog servisa, uz unaprijed određena sredstva, je Vladin problem, a sindikati im u tome sigurno ne pomažu.
@sloboda ili ništa
postaje nečitko pa ću ovdje.
“Očito je da nemaš pojma o funkcioniranju dioničkih društava – u njima se odluka u pravilu donosi većinom glasova imatelja dobrovoljno nastalih vlasničkih udjela i nikada na štetu onih koji u nju ne žele uložiti svoj novac.”
ovo je i načelno krivo ali ne bih sad ulazio u to. želim ukazati na nešto drugo. većina dioničara donosi odluku na štetu manjine koja prijedlog ne podupire. dakle da ne postoji demokratski proces morali bi se složiti svi ili nitko. kako ti to ultimativno imaš stavljeno i u samom nadimku. Sad već dolazimo do partikularnih interesa i pojma vlasništva. Vlasništvo samo po sebi može i treba biti privatno, ali ti ne znači da neće postojati sukob manjine i većine oko partikularnih interesa.
Ako slijedi da je demokracija=tiranija većine kako ti tvrdiš onda i ova odluka dioničara je tiranija
nad proporcionalnim dijelom njihovog privatnog vlasništva.
Meni se sad čini da si sam sebi skočio u usta. Jer si priznao da je demokratska odluka legitimna ako je donesena u skladu sa prije utvrđenim pravilima (slobodno). Što zapravo znači da tiranija ne proizlazi iz demokracije, nego iz nepoštivanja ili čak nepostojanje adekvatnih pravila (primjerice ustava) koji bi štitili pojedinačna prava po određenim principima.
i rest my case 🙂
Zanimljiva rasprava ali na kraju se sve međuljudske interakcije svode na zakon jačega, točka
ne znam kako da drukčije pitam pa ću postaviti pitanje ovdje svim “austrijskim” i liberterijanskim prijateljima: nedavno sam razgovarao sa ženom i pričao upravo ovo gore, dakle ustav treba štititi pojedinca u nekim slučajevima od samovolje većine… zatim sam rekao da se samo tako može postići potpuna sloboda koja nam treba biti ideal a ona me je upitala nešto elementarno ali me je zatekla: ” a zašto bi potpuna sloboda trebala biti ideal” naravno ovdje se ne misli na slobodu da nekom razbijem glavu nego na slobodu u Rothbardijanskom smislu – npr. zašto je takva sloboda bolja od recimo švedskog modela gdje je ona i u ekonomskom i u društvenom smislu smanjena? npr. u slobodnom društvu ja bih smio otvoriti restoran u koji ne primam crnce, Rumunje i Zvonimira Bobana – u našem društvu to bi bio skandal i dobio bih kaznu. padaju mi neke misli na pamet ali molim ideje – molim bez mačističkih štoseva :))
Pa gledaj skroz jednostavni primjer. Ako voliš kruške, a netko ti zabrani da kupuješ kruške i dozvoli samo jabuke, neće te on time ubiti, ali zar ne bi bilo bolje za tebe da imaš slobodu izbora?
Ako pokušaš naći neki primjer gdje je za Šveđanina ono što mu je na silu nametnula država bolje od onoga što bi on sam odabrao… iznenaditi ćeš se. Nema toga.
Raznorazne državne intervencije nisu Šveđane ubile, ali zaključiti da im je upravo zbog njih dobro je logička pogreška. Non sequitor. Šveđanima bi, naprotiv, uglavnom bilo još bolje bez tih intervencija.
” a zašto bi potpuna sloboda trebala biti ideal” naravno ovdje se ne misli na slobodu da nekom razbijem glavu nego na slobodu u Rothbardijanskom smislu – npr. zašto je takva sloboda bolja od recimo švedskog modela gdje je ona i u ekonomskom i u društvenom smislu smanjena?
Takva “potpuna” sloboda bolja je jer podrazumijeva pravo izbora (kao što Šimun kaže) i pravo da se ne bude opljačkan samo zato jer tvoja žena i njezini istomišljenici misli da je iz nekog njihovog filantropskog razloga dobro da se od jednih otima i oteto daje drugima. Ona bi u sustavu “potpune slobode” imala pravo da sa svojom imovinom, slobodom i životom čini što god ju je volja dok time ne ugrožava ista takva prava drugih. Ne bi li to bilo bolje nego da joj ovako kao danas država svaki mjesec mrkne od 50 – 70% prihoda a blagostanja nigdje. Njezin altruizam je dobra stvar ako se ne ostvaruje na tuđi trošak. I danas joj nitko ne priječi da donira bubreg ili rožnicu, a može i dignuti kredit
i tu lovu donirati nezbrinutoj djeci. Pljačka, jednostavno, nije moralna, ali priznajem da može biti nečiji ideal, zašto ne.
opet ti. budeš li slobodu branio moralom nećeš daleko dogurati.
odnosno slijedi ti kontra argument i lekcija iz morala, tu su socijalisti puno jači od tebe jer su uglavnom magistrirali filozofiju i igru riječima.
Osim toga potpuna sloboda uopće nije cilj je sloboda sama po sebi nije potpuna, već ide u paru sa odgovornošću. Pravo=odgovornost.
Ako idemo na “potpunu slobodu” tko može spriječiti nekoga da rezonira kao ti: ja imam pravo da ne budem opljačkan, a on kaže ja imam potpunu slobodu da opljačkam koga god hoću. potpuna sloboda nije nikakav cilj, to je anarhija u kojoj svatko tumači kako mu paše.
Dakle, demokrato, i socijalisto niskog intenziteta, ovo je ono što sam napisao: “Ona bi u sustavu ‘potpune slobode’ imala pravo da sa svojom imovinom, slobodom i životom čini što god ju je volja dok time ne ugrožava ista takva prava drugih.”
Zanima me gdje je u tome neodgovornost?
I nije li ono što podrazumijevaš pod anarhijom upravo ono što ti meni spočitavaš: “svatko tumači kako mu paše” – dakle, zar nisi ti taj koji slobodu tumači kako mu paše?
“Ako idemo na “potpunu slobodu” tko može spriječiti nekoga da rezonira kao ti: ja imam pravo da ne budem opljačkan, a on kaže ja imam potpunu slobodu da opljačkam koga god hoću.”
A tko danas takvoga sprječava da rezonira tako kako si opisao? Policija? Zakoni? Ma, u pravu si, tu vrstu zaštite najbolje je osjetila obitelj Zec. Možda bi na tu temu imao nešto dodati i pokojni g. Levar? Možda poklani u Škabrnji? Žrtve Ovčare? Oni iz Srebrenice? Tko u ovom trenutku sprečeva bilo koga da ubije bilo koga, osim, naravno, g. Novu pravednost i Zokija Milanovića, ali, ups, njihova zaštita nije ta o kojoj ti snatriš, njih ne čuvaju podbuhli panduri, nego tim posebno obučenih dečaka. O čemu pričaš? Možda o tisućama hrvatskih građana koji godinama vode sudske sporove, uzaludno očekujući da država svojim pravosudni aparatom obrani njihova prava i interese. Doista ne kužim o čemu pričaš.
“tu su socijalisti puno jači od tebe jer su uglavnom magistrirali filozofiju i igru riječima”
Nisam primjetio.
“Ona bi u sustavu ‘potpune slobode’ imala pravo da sa svojom imovinom, slobodom i životom čini što god ju je volja dok time ne ugrožava ista takva prava drugih.”
ovo je jednako skliska definicija.
kao što vidimo beskonačne su varijante moguće. recimo kod nas svi shvaćaju da je njihovo pravo da imaju besplatno školstvo. oni smatraju da time ne ugrožavaju ničiju slobodu (u užem smislu gornje definicije sigurno ne). dapače tebe koji im to želiš uskratiti shvaćaju kao glavnu prepreku da ostvare to svoje pravo (ti im svojim ne pristajanjem direktno onemogućavaš to pravo a istovremeno si sam koristio to pravo). za njih je besplatno školstvo pitanje slobode, pravde. njihovo shvaćanje istine jednako je tvome.
već sam ti više puta postavio pitanje. kako ćeš rješavati takve sukobe u shvaćanju u anarhiji?
molim te da mi objasniš to iz svojeg pogleda.
nadam se da je tako; ali znaš ono odreći ću se malo slobode da dobijem neke pogodnosti, sigurnosti za djecu bla bla bla… inače, Švedska je batina kojom te socijalist na kraju rasprave uvijek opali i onda je teško uzvratiti 🙂
Znam: https://usporedbe.wordpress.com/2011/07/12/korelacijsko-kauzacijska-konfuzija/
još se da nekako dokazati da je ekonomski efikasnija sloboda, ali u igru nastupaju i neekonomski motivi, npr. “…nema veze, neka budemo malo siromašniji, ali bitno je da ni jedno dijete ne umre zbog nemogućnosti siromašnih za osiguranje, da nijedno dijete ne ostane bar bez osnovne škole…jesi li vidio kako je to u Americi kod M. Moora? …” (uzalud se pozivati na Sjevernu Koreju – opet te opali Švedskom 🙂 ) itd itd…. što želim reći, vrlo je teško objasniti ljudima da dugoročno sloboda vrijedi više od sigurnosti i da je najhumanija i najpravednija… većina to vrlo teško prihvaća i u praksi se pokazuje da je gotovo nemoguće pomiriti demokraciju i free market ekonomiju – kad tome dodamo razno – razne socijalističke i nacionalsocijalističke demagoge onda čovjek postane rezigniran… socijalisti su naprosto jači 😦
Ne vidim razlog za rezignaciju. U slucaju Svedske nije pretjerano tesko objasniti uzrocno-posljedicni niz. Da bi prehranio nekakve siromahe, prvo moras biti bogat, a humanitarnost nije nacin za postizanje bogatstva.
Pricati o tome da ne zelimo neki tamo hipotetski kapitalizam u kojem su svi bogati ali djeca umiru od gladi (A kad i gdje se to dogodilo? Djeca umiru od gladi tamo gdje su svi siromasni, a ne tamo gdje je su svi, ili barem vecina, bogati) je jednostavno bezvezni hipotetski scenarij.
Takve kritike kapitalizma me podsjecaju na dva promrzla siromaha kojima kruli u zelucu i koji gledaju kroz prozor u unutrasnjost grijane kuce nekog bogatasa, gdje je na stolu bogata trpeza, pa onda vide da se bogatas porjeckao sa suprugom oko toga jesu li sampinjoni zagorjeli ili ne i treba li uz pecenu patku crno vino ili bijelo, te onda zakljuce da eto ni to bogatstvo nije savrseno i zasto bismo se onda uopce trudili biti bogati. Bolje da smo malo siromasniji ali da se ne svadjamo.
Hrvatska i druge zemlje u razvoju moraju prvo doseci svedsku razinu bogatstva da bi si mogli priustiti svedske politike, ukljucujuci i redistributivne/rasipnicke. Jedino sto smo za sada dostigli su svedske razine poreza, a to nece dovesti do svedskih razina bogatstva — naprotiv.
Mit br 1. Švedska je socijalistička država
Švedska je bogata kapitalistička država. Kad te netko drugi put opali Švedskom ti ga pitaj kad vidi bogatog čovjek da se vozi u Mercedesu, hoće li zaključiti da je on bogat jer vozi Mercedes, ili vozi Mercedes jel je bogat. linkao ti jeŠimun gore
Mit br 2. da postoje neekonomski problemi koje je moguće rješiti ekonomskim mjerama, bez stvaranja novih ekonomskih ili neekonomskih problema.
Nema besplatnog ručka.
Socijalna država redistribuira dohodak, te unosi “overhead” u sustav kroz birokraciju. Recimo da se možemo složiti da je određeni stupanj redistribucije ok, no očito je da je ta funkcija sličnija eksponencijalnoj nego linearnoj funkciji, odnosno da porastom redistribucije višestruko raste overhead.
Po mojem shvaćanju skandinavske zemlje su u tome upravo najefikasnije, odnosno uspjele su smanjiti efekt overheada do određene mjere (niža korupcija, radni mentalitet zbog utjecaja protestantizma). vidite Ferguson tvrdi da je utjecaj religije jedan od ključnih sastojaka zašto sjever europe stoji puuno bolje od juga. Ljudi jednostavno su odgojeni u radu.
Iznio je i podatak da trenutno u Kini cca 130 miliona kršćana, od toga 90 miliona protestanata i da je nakon otvaranja Kine to vjera koji su Kinezi masovno prigrlili.
Ili za rasmisliti jel bolje za nekoga da mu poklonim ribu (pandan socijalne pomoći) ili da ga naučim loviti ribu (pandan radne etike i kapitalizma). S time da se ovdje ne radi o jednokratnoj pomoći u obliku donacije, mi ljude učimo da žive na račun drugih i da je to poželjno ponašanje. Pogledajte svuda oko sebe.
biti “austrijanac” kod nas je tragikomično stanje, kao da te guše mekanim mekanim jastucima, i bodu tupim, pretupim noževima, stanje egzistencijalne usamljenosti kada vičeš: “ide pas!” a svi se smiju jer si prolupao i bolje da ždereš i piješ u ovom našem domaćem svinjcu ono malo svinjske hrane što je ostalo… a u društvu “poduzetnika”, shvatiš da su svi na državnoj sisi i imaju svoje ljude i rođake u poglavarstvima, ministarstvima, biroima… mala mala tupa sredina a svi “zaslužuju” puno više nego što imaju, a imali bi više da ih ne potkradaju kapitalisti, Kerum, Srbi, Židovi, Hercegovci, korporacije, neoliberalni kapitalizam…i naravno svi smo žrtve krupnog kapitala i zlih zapadnih centara moći… nas ne zanimaju dionice mi samo želimo raditi i živjeti od svoga rada, i primati naše mirovinice sa 35 godina života i 5 godina staža……- samo će nam crkva pomoći, ona nas je uvijek štitila…i tako dalje, i tako dalje do beskraja i konca .. amen 🙂 (puko ko kokica kažu kod mene u kraju :))) sorry na malom izljevu pesimizma) pozz i nastavite sa super blogom!
Znate što mene brine? Ne to što je situacija takva kod nas jer to mogu i razumjeti zbog povijesti ovih prostora, ali me brine to što putujući Europom mi se čini da je situacija sve gora. Sve više ljudi nešto želi, na nešto ima pravo i ponaša se socijalistički (dok želi sve benefite kapitalizma). Hrpa ljudi samo nešto očekuje od države ili Europske Unije. To je strašno. Mladi ljudi pogotovo – ideja je: fakultet (partijanje) od 10 godina – siguran posao – mirovina. Čak i oni koji su izvrsni studenti i koji pokazuju interese za svoja područja studiranja nemaju nimalo poduzetničkog duha i ne shvaćaju ni e od toga kako ekonomija funkcionira (niti ih to zanima).
nema te tu što brinuti. to je normalno stanje. Poanta je da to jednostavno nije moguće i da će se to morati raspasti. citiram:
“Problem with socialism is that you eventually run out of other people’s money”
to što svi zahtjevaju zapravo je signal da je onih drugih (other people) sve manje 🙂
Po meni je to signal da se bliži kraj tome i takvom načinu života.
ja sam optimist 🙂
To se slažem.
Ali mene brine kako će se kraj takvom načinu života dogoditi. Problem će veliki biti ako će se opet stvari rješavati ratovima i plaćati u krvi.
I ja sam optimist, ali moram priznati da me to brine, pogotovo jer živim u Europi, a europska prošlost je bila veoma problematična.
pa neznam do sada koliko se ja sjećam uglavnom su ratovi bili imperijalistički.
nisam još čuo da su gladni, žedni i nezaposleni krenuli u rat.
što se tiče negativnosti, nemojmo se zavaravati sve te intervencije u gospodarstvo, sav taj moralni hazard koji je uključen ima goleme posljedice na buduće generacije. No treba sve gledati u krupnoj slici. Recimo kinezi su tisućljećima upropaštavali svoj narod pa su evo u 20-ak godina napravili kvantni skok. Afrika se gotovo nije pomakla sa mjesta (zapravo su koračali unazad) a opet ljudi tamo žive sve bolje i bolje. Zamislite oni su bili potpuno zaobiđeni industrijskom revolucijom, a sasvim je normalno da ljudi danas koriste mobitele u africi.
Ono što hoću reči je da nešto što danas doživljavamo kao luksuz koji si mogu priuštiti samo bogati, zahvaljujući napretku tehnologije i kapitalizmu, sutra može postati potpuno banalna stvar dostupna i onima bez prihoda.
Tako mi sada pričamo o zdravlju (smrtnost djece je spomenut kao razlog za socijalnu politiku) a upravo zahvaljujući kapitalizmu će sutra to zdravlje postati potpuno ekonomski irelevantno (dostupno apsolutno svima). Zašto ne? Što ako otkrijemo neku metodu da programiramo gene. Upravo su objavljena otkriča da je pronađen dio gena koji se do sad smatrao beskoristan koji zapravo nosi informacije o bolestima.
Obrazovanje ista stvar. Naši socijalisti se busaju u prsa da žele besplatno obrazovanje, a nitko im nije rekao da se online mogu slušati predavanja sa najboljih svijetskih predavača i stručnjaka potpuno besplatno. Socijalizam nije donio “besplatno” obrazovanje, već kapitalizam.
Socijalizam može ponuditi samo “besplatno” obrazovanje niske kvalitete uz ukidanje nećeg drugog, poput jeftinog javnog prijevoza ili jeftinih komunalnih usluga, energenata i sl. (upravo naš primjer).
itd.itd da ne filozofiram više
Pa Njemci su bili gladni i zedni velikim dijelom pa ih je Hitler zaveo i poveo u rat. Boljsevicka revolucija? Francuska? Sve primjeri velikih stradanja koji su nastali iz gladi. Gladni ljudi su podlozni manipulacijama.
Potpuno se slažem s ovim što je pol pot dole napisao. Kad pukne bit će da su krivi neoliberalizam i kapitalizam.
Na kraju ce naravno ljudska vrsta uspjeti i opet cemo zivjeti bolje, ali postoji onaj mali problem što ako u tih 5-6 godina nekog novog rata budemo upravo mi ti koji ce ostati bez glave (ovdje ipak pričamo o indivdualnom interesu):D.
a vidi sutra te može zgaziti auto pa to nije razlog da se ne nadaš da ipak neće.
ti si pesimist, ja sam optimist.
ja ću uglavnom biti u pravu dok jednom neću, a ti ćeš jednog dana biti u pravu 🙂
možda da čitate neku bolju literaturu od Globusa 🙂 možda je tu problem (ja ga ne čitam)
Ja sam optimist samo sam i oprezan. Previše je ratova bilo na ovim prostorima da bih prestao biti oprezan.
Ovo za literaturu je bilo nepotrebno, ali dobro…
kad stvar pukne demagozi će reći: “eto kamo nas je doveo bezdušni neoliberalizam i kapitalizam” i većina će to prihvatiti 100 % pa to se već priprema, čitajte idiota Roberta Perišića u Globusu
Apsolutno, i dodao bih još nešto.
Kada socijalizam ostane bez tuđih novaca, lako moguće da će ga zamijeniti totalitarna država. Nebitno fašizam ili još gora vrsta socijalizma.
Ako pogledaš današnje stanje u Hrvatskoj što se tiče neke percepcije javnosti, kod raspada države kao takve imao bi borbu između komunizma i fašizma.
Možda ne u tom obliku kao 1941.-1945. . Malo izmjenjeni programi, ali suština programa ista. Na tu stranu bi narod stao.
I to je ono tužno u ovoj državi, taj sukob između skoro istih stvari koji traje već 70 godina.
Jednostavno ne vjerujem u tu teoriju da će ljudi sami izabrati bolji sustav društvenog ograničenja nakon što socijalizmu nestane novaca.
Imao sam neku nadu da će Ron Paul pobjediti na izborima, pa će te ideje doći izvana kada bi se vidila realna razlika između (u tom hipotetskom slučaju) kapitalizma (SAD) i socijalizma (EU), te da će narod početi napokon shvatiti neke stvari na realnom primjeru.
vedran 2006 u vezi prednosti kapitalizma, ne moraš to nama govoriti, mi smo istomišljenici, ono u čemu se razlikujemo je u procjeni šanse da će to shvatiti veći broj ljudi kod nas, a još važnije na Zapadu (u širem smislu). Obama ili Romney ti uljevaju sigurnost? ili Holand? da se čovjek smrzne….