Mitovi: moramo okrupniti zemljište

Sljedeće dvije satelitske snimke pokazuju hrvatsko-mađarsku granicu.

Razlika je tako velika da se vidi iz svemira. Kako je došlo do toga?

Odgovor je u kolektivizaciji. Mađari su nakon dva neuspjela pokušaja uspjeli iz trećeg slomiti otpor seljaka. 1961. završili su kolektivizaciju i 95% poljoprivrednog zemljišta je završilo u kolektivnim farmama.

Jugoslavija je bila druga priča. Komunisti su i ovdje pokušali, ali bili su manje uporni i nisu do kraja uspjeli. Vjerojatno je odlučujući faktor bilo to što je Tito 1948. raskinuo sa Staljinom. Nakon toga SSSR je i dalje gledan kao uzor, ali s manje fanatizma. Inicijalno osnovane kolektivne farme su se pokazale kao promašaj i 1953. se raspuštaju i potpuna kolektivizacija odgađa za neka bolja vremena.

Srećom.

Danas znamo da je produktivnost kolektivnih farmi podbacila gdje god su pokušane. Pred svoj raspad SSSR se masovno zaduživao po svijetu da bi uvezao… žito. Kineska poljoprivreda se pokrenula tek kad su dozvolili male obiteljske farme. Bugarska krajem osamdesetih ima nestašice hrane.

Činjenica je da su u komunizmu male farme bile, ekonomijama razmjera unatoč, produktivnije od velikih.

Ne živimo više u komunizmu ali to ne znači da su Planeri odustali. Prije koju godinu osnovana je nekakva agencija za poljoprivredu preko koje država namjerava okrupnjivati posjede. Ovaj puta je to sve zamotano u celofan Europske Unije, potpora, itd, ali opet je iza svega ta jedna glupa ideja… ideja da tržište samo ne može postići efikasnost, da je nužna državna intervencija.

Očito je da su veće farme efikasnije (uz manje troškove proizvode više)… gdje je onda greška u rezoniranju?

Greška je u tome što planeri zanemaruju jednu ključnu stvar: ljudi su ravnopravni.

Svaki resurs ima alternativne upotrebe, pa tako i zemlja. Recimo da Jeremija ima mali uski plot zemlje na kojem uzgaja kukuruz za svoje tri svinje. S druge strane tu je njegov poduzetni susjed Sir Oliver koji bi htio otkupiti njegovu parcelu tako da okrupni svoju farmu i postane efikasniji proizvođač pšenice. Tu su još Alan Ford i Bob Rock koji troše kruh.

U tržišnom gospodarstvu različite želje se usklađuju preko cjenovnog mehanizma. Ukoliko Alan i Bob žele kruh više nego Jeremija kukuruz, biti će spremni platiti takvu cijenu kruha koja će omogućiti Sir Oliveru da otkupi Jeremijinu parcelu i zasadi još pšenice.

Činjenica je da mnogo malih Jeremija s Hrvatske strane granice ne želi prodati svoje zemljište, ali to ne znači da je tržište neefikasno. To samo znači da ima mnogo ljudi koji žele imati svoju zemlju. Ona je njima krajnji, potrošački proizvod, kao što je nekome kruh. Njihova želja je ravnopravna s drugim željama. Smisao tržišta nije maksimizacija proizvodnje nečega samo zato jer je to teoretski moguće ili izgleda logično. Svrha tržišta je zadovoljenje raznih ljudskih potreba. Kojih i kako utvrđuje se dobrovoljnom razmjenom (trgovinom).

E sad… iako Jugoslavija nije provela potpunu kolektivizaciju, otela je puno zemljišta za ostatak nametnula ograničenja veličine, prometa, itd. Moguće je da bi djelovanje tržišta s vremenom dovelo do koncentracije vlasništva. Okrupnjavanje nije loše samo po sebi, loše je samo kad je rezultat državne politike a ne cjenovnih signala.

Usput budi rečeno: imaju li mađarski Alan i Bob, kad je već to nesretno okrupnjavanje provedeno, i ako pretpostavimo da je danas proizvodnja na tim velikim posjedima efikasna, barem jeftiniji kruh nego mi koji okrupnili nismo? Nemaju! U vremenu slobodne trgovine u kojem živimo povećana ili smanjena proizvodnja u Mađarskoj uopće ne utječe na svjetsku cijenu, a s obzirom da se slobodno uvozi i izvozi, lokalna cijena se automatski usklađuje sa svjetskom.

Kratak informativni video o kolektivizaciji nakon drugog svjetskog rata:

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

5 odgovora na Mitovi: moramo okrupniti zemljište

  1. Povratni ping: Sabor o poljoprivrednim zemljištima | Nedjeljni Komentar

  2. Povratni ping: Uzurpiranje zakonodavne vlasti od strane izvršne | Usporedbe

  3. Povratni ping: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

  4. Povratni ping: Sabor o poljoprivrednim zemljištima | Intelektualac

  5. Povratni ping: Debakl jugoslavenskog komunizma | Tko je John Galt?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s