Neodlučna Vlada je dobra Vlada

Marko Rakar je napisao prije par dana:

Ako postoji karakteristika prethodnih vlada (a posljednje osobito), to je neodlučnost i apsolutna nesposobnost za bilo kakve pomake i odluke. Ova vlada može biti dobra ili loša, što je manje bitno, no ono što si ne smije dopustiti je da propusti donositi odluke (i zato su Čačić i Linić dobrodošli jer se oni ne boje zauzeti stav i donijeti odluku), a nadam se da će i barem neki od ministara koji su također ušli u Vladu raditi isto.

Rakar ovdje vjerojatno nije doslovno mislio da je svejedno je li Vlada dobra ili loša. Siguran sam da bi se on složio da, ako su Vladini potezi loši, onda je odlučnost u njihovoj provedbi nepoželjna. Odnosno, kada on zagovara odlučnost, podrazumijeva odlučnost u provođenju dobrih poteza. Razmotrimo suprotno: što bi bilo kad bi Vlada bila neodlučna?

Jedan moj kolega je znao reći, mudrujući između dvije linije koda, da bi najbolji reformski potez bio platiti svakoj novoizabranoj Vladi turistički aranžman u luksuznoj svjetskoj destinaciji po izboru, u trajanju četiri godine. Dublja je to misao nego što se na prvi pogled čini.

Možemo gledati postojeće zakone i propise kao branu normalnim tržišnim aktivnostima. Ali ta brana nije savršena, puna je rupa kroz koje curi na sve strane, a ni voda ne miruje. Kada ne bi bilo nikoga da stalno smišlja zakrpe i ojačanja, male rupe bi s vremenom postale veće, brana bi propadala a riječni tok postajao sve prirodniji. Bilo bi manje suše i žeđi.

Zaobilaženje zakona je svakodnevna pojava. Država donese neki štetni propis, tržište smisli kako da ga zabiđe. Pritom ne mislim na kršenje propisa, što je trivijalno, nego pronalazak načina da se pogođeni proces malo promijeni, prilagodi, redefinira i tako ostane legalan. Neki su propisi doneseni toliko amaterski da ih je lako zaobići. Neke je vrlo teško zaobići, ali čak niti tada ne prestaje rad sila ponude i potražnje. Traži se neka pukotina, rupa, mjesto, način. Što je stvar važnija, što je tržište gladnije blokirane robe ili usluge, to je motivacija za pronalazak veća.

Dobru ilustraciju tog procesa nalazimo u velikim religijama Zapada. Teško je zamisliti ozbiljnije, strože i potencijalno opasnije zakone od Božjih. Kazne za kršenje su gore od bilo kakvih koje može provesti svjetovna vlast. Pa ipak ćete primjetiti promjene u ponašanju vjernika kroz vrijeme i s njima povezane pomake u tumačenjima vjerskih doktrina.

Na primjer, kamata. Nekad strogo zabranjena, od 1822 je prihvaćena od strane Katoličke crkve. Još uvijek je službeno zabranjena u Islamu, ali postoji islamsko bankarstvo koje u ugovorima koristi isključivo formulacije koje vjera dopušta i postiže isti efekt: posuđeni novac se vraća uvećan. Judaizam također obiluje kreativnim tumačenjima nepromijenjivih tekstova, na primjer, oko zabrane rada subotom.

Možete reći da to nije u redu, ali činjenica je da se svijet mijenja. Autoriteti koji tumače tekstove u pravilu pokušavaju pomiriti ne samo život sa tekstovima, nego i tekstove sa životom. Ne zamjerite tautologiju, ali rješenja koja pretjerano ometaju život, ne preživljavaju. Pouka iz prošlosti je da, ako današnje stanje smatramo lošim, i smatramo ga posljedicom loših postojećih propisa, pa, oni su najveći problem kratkoročno.

U odsustvu proaktivne vlasti život bi, s vremenom, našao način za funkcioniranje čak i sa vrlo lošim svjetovnim “svetim tekstovima”. Ne kroz bezakonje, nego metodom pokušaja i pogreške uz arbitriranje i tumačenje od strane sudstva. To se uostalom događa i danas, s razlikom da kada tržište nađe rupu, država reagira i ponovo zakomplicira stvari. Kada to ne bi radila, došlo bi do još jednog momenta koji bi imao pozitivne efekte, a to je demontiranje zakona. Ja sam uvjeren da je velik broj važećih zakona i podzakonskih akata neustavan. Naš Ustav nije savršen, ali ipak sadrži neke garancije. Jedan od razloga zašto nitko ne troši novac i vrijeme na forsiranje provjere ustavnosti svega i svačega je taj što, ako nakon više godina Ustavni sud nešto i nađe neustavnim, Vlada može isti tren donijeti novi propis, malo drukčije formuliran, i tako u krug. Kad bi se umjesto toga brčkala u toplim morima, motivacija za ukidanje propisa (ili dijelova propisa) sudskim putem bi bila veća.

Ali zar neće, ako izvršnu vlast pošaljemo na Sejšele, doći do kolapsa? Neće li država bankrotirati ako ne bude nekoga tko će povući odlučne poteze? Ne vidim zašto bi. Suočeni s činjenicom da nema nikoga tko može uvesti nove poreze, primatelji proračunskog novca bi vjerojatno pristali da udjeli raznih skupina u proračunu ostanu kako jesu, a da će se isplatiti onoliko koliko se porezima skupi. To bi značilo ukidanje diskrecijskog trošenja, posljedično, ne bi bilo novca za nova jamstva i nastavak spašavanja gubitaša. Nedonošenje odluka bi tako uravnotežilo budžet i riješilo mnoge nagomilane probleme.

Zazivanje proaktivne, odlučne i vizionarske Vlade, zamišljajući ju pritom kako radi ovo ili ono što mi smatramo dobrim, je opasna greška. Jer, ona će mandat za odlučnost svakako iskoristiti, ali za ono što ona smatra dobrim. To znači da će eventualne rezove u potrošnji pokušati kompenzirati novim porezima (vidi: dizanje PDV-a), mjerama pokretanja gospodarstva, investicijama, poticajima. Svaki takav potez značiti će novi poremećaj u normalnom funkcioniranju tržišta. Mandat za odlučnost je zadnje što treba dati intervencionistu.

Moj kolega je bio u pravu. Suprotno uvriježenom mišljenju, potpuna pasivnost (Sejšelizacija) vlasti bi vjerojatno dala bolje rezultate nego njena aktivnost. Zbog prirodne tendencije slobodnog tržišta da nađe put, inovira i raste, neaktivnost glavnog sabotera ne bi značila očuvanje statusa quo, nego polagano, ali sigurno, poboljšavanje stanja.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

10 odgovora na Neodlučna Vlada je dobra Vlada

  1. Marko Rakar napisao:

    Mislio sam doslovno što sam napisao.

    Naime, moje je mišljenje da je ponekad (a u biti često) bolje donijeti bilo kakvu odluku pa makar i lošu nego ne donijeti odluku uopće. Svega će biti, i ljudi i novaca i ideja ali ima jedan “resurs” koji je neponovljiv a to je vrijeme.
    Izgubljeno vrijeme nitko neće moći nadoknaditi.

    Zato mislim da je bolje donijeti i lošu odluku nego nikakvu. Uzmite primjer npr. brodogradilišta koji nam zbog “grijeha” nečinjenja iz dana u dan sve više idu u smjer bez povratka; u odnosu na to da smo ih lošom odlukom uništili i sada na tome mjestu i s tim ljudima već radili nešto drugo (ili barem razmišljali o tome a ne trošili državne potpore koje nitko nikada neće vratiti).

    Svaka promjena, pa i ona na lošije, unosi novu kvalitetu u sustav, pa ako je stoga potrebno krenuti nizbrdo da bi ulovili zalet da krenemo na bolje meni je i to prihvatljivi scenarij. Sve samo da se sjedimo i tužakamo se međusobno kako je loše, beznadno i kako bi “netko” trebao napraviti “nešto”.

    • Siniša napisao:

      “Jurimo prema provaliji ali to samo jača našu odlučnost da nastavimo istim smjerom!”

      “Ne pitaj što država može učiniti za tebe, niti što ti možeš učiniti za državu već što možeš učiniti sam za sebe i svoje bližnje državi usprkos”

      S obzirom na to da je povijest hrvatskih vlada jedna velika smotra zagovaratelja državnog intervencionizma, zaista bi bilo najbolje da vlade ništa ne rade.

      Primjer s brodogradilištima je dobar, osim što ilustrira upravo obrnutu stvar. Naime, da bi se ova situacija s brodogradilištima i dalje održavala potrebno je aktivno sudjelovanje vlade. Vlada mora dati državne garancije, osigurati dotok naših novaca za održavanje lošeg poslovanja, to se ne događa automatikom. Nije to borba za rješavanje tog problema, već svaka vlada aktivno nastoji što dulje održati brodogradilišta da joj socijalna bomba ne eksplodira u lice. Aktivno djelovanje vlasti održava neprofitabilna brodogradilišta na životu.

      Zapravo, zavidim Slovencima, oni su sada u jednoj od onih sretnih situacija kada nijedna politička opcija nije dobila potrebnu većinu za formiranje vlade, pa je za očekivati da ih očekuje period nestabilnih i kratkotrajnih vlada zbog čega ih čeka gospodarski oporavak. Sretne li nacije.

      Na kraju krajeva, nije li Italija proživjela ekonomski procvat u periodu prije Berlusconija kada je proživljavala period nestabilnih vlada i tzv “bezvlašću”. Jednom kad je Silvio uzjahao konja stvari su krenule nizbrdo.

      Nije li i u Hrvatskoj, borba protiv korupcije stvarno započela u onom trenutku kad je Ivo otišao, a Jaca još nije stigla stvarno uhvatiti “uzde” državnog aparata?

      Nije li jedna od prvih odluka nove vlade najava ukidanja javnih natječaja za izbor članova nadzornih odbora javnih poduzeća što je bio jedan od rijetkih pozitivnih koraka prošle vlasti? Ponovo podobni umjesto “profesionalaca”?

      Zaista, želio bih da i Hrvatska prođe kroz jedan krasan period nestabilnih vlada. To bi, čvrsto sam u to uvjeren, blagotvorno djelovalo na ekonomiju i društvo u cjelini, a brojne institucije dobile bi priliku početi funkcionirati na nešto normalniji način.

      Ili barem dok se ne pojavi novi Vođa koji ima Plan…

      • Kruno napisao:

        Dragi čitatelji,
        kako bismo poštedjeli jedni druge trakavica koje bi mogle proizači iz Sinišine zadnje rečenice sada odmah napominjem da se radi o sarkazmu.
        Sa štovanjem,
        Kruno

    • Kruno napisao:

      @Marko,
      pa zar itko kod donošenja odluke a priori klasificira istu kao “lošu”? Čak i samoubojica smatra da je ubiti se dobra odluka.
      Željeni ishod odluke je nešto dobro, a ponekad ispadne loše. Moje mišljenje je da taj članak i nije baš nešto. Više ilustrira jedno lagano uzbuđenje kod svih nas vezano uz samu činjenicu da je došlo do promjene vlasti pa sad eto pokušavamo svi nešto pozitivno artikulirati. Al nekak to teško ide.🙂

    • Simun napisao:

      @Marko

      Zato mislim da je bolje donijeti i lošu odluku nego nikakvu. Uzmite primjer npr. brodogradilišta koji nam zbog “grijeha” nečinjenja iz dana u dan sve više idu u smjer bez povratka; u odnosu na to da smo ih lošom odlukom uništili i sada na tome mjestu i s tim ljudima već radili nešto drugo

      Ne razumijem🙂

      Obrnuli ste definicije dobrog i lošeg. Uništenje brodogradilišta bi imalo dobre posljedice, dakle bila bi dobra odluka, a ne loša. Održavanje istih nije grijeh nečinjenja, nego grijeh činjenja: netko mora potpisati uvijek nove garancije i pakete pomoći. Dakle, vi ipak zazivate dobre odluke.

      No odlučnost neće dovesti do omjera dobrih i loših odluka od 50:50. Kocke su takve da omjer nužno mora biti u korist loših. Vlast naime ne zna, niti može znati, što činiti. Ne radi se o nedostatku dobrih namjera ili lošim kadrovima. Tržište je divovski kompjuter za obradu informacija, niti jedna Vlada ne može imitirati njegov rad.

      Vi svaku Vladinu akciju zovete unošenjem kvalitete u sustav, ali ona je zapravo unošenje distorzija u sustav. Dizanje PDV-a, na primjer, će smanjiti potrošnju na neke stvari (koje žele građani) i preusmjeriti ju na druge stvari (koje želi Vlada). Smanjenje stope za turizam će iskriviti aktivnost kapitala prema turizmu. Poticanje obrazovanja će slati krive signale na tržište rada. Subvencije će poticati krivo alociranje zemlje. To nije unošenje kvalitete, to je elementarna nepogoda koja na svim razinama iskrivljuje strukturu ekonomije.

  2. Siniša napisao:

    Štovani čitatelji, ponukan Kruninim komentarom slobodan sam dati

    I Z J A V U

    u kojoj izjavljujem slijedeće (kako bi se spriječila kriva tumačenja mog komentara): “Ja ne volim kada ima Vođa koji imaju Plan. Više volim božansko djelovanje sv. Poduzetništva i sv. Samoinicijative u rajskoj dolini Tržišta.” Hvala.
    🙂

    • Kruno napisao:

      Vodi računa da ovo spomeneš na ispovjedi prije Uskrsa!

      Ajmo oklade! Kažem da će dobit 2 očenaša i 2 zdravomarije!🙂

      • Siniša napisao:

        Ne vjerujem da bi mi pomoglo i 50 slavaocu i klečanje na kuruzi, jer nema oprosta za one što se zalažu za individualne i ekonomske slobode i za one koji smatraju da je profit dobra stvar.

        Na kraju krajeva, ne zvuči li ono “prije će deva proći kroz ušicu igle nego bogataš u Kraljevstvo Božje” kao da ga je izgovorio Linić?

  3. Povratni ping: Nikakvo čudo | Tko je John Galt?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s