UK smanjuje porez na dobit na 17%

Danas je britanski ministar financija predstavio prijedlog budzeta: http://www.bloomberg.com/news/articles/2016-03-16/u-k-growth-forecasts-cut-amid-more-austerity-osborne-says

Ako poslusate isjecak njegova govora u clanku, cuti cete kako je UK vec dugo na putu smanjenja poreza na dobit poduzeca, sa 28% na 20% i sada na 17%. Hej, pa to znaci da ce oni uskoro imati nizi porez nego Hrvatska (20%).

Zasto jedna tako velika i mocna zemlja smanjuje porez na dobit? Zato jer mora, ako zeli zadrzati i privuci firme i njihove investicije. Velik broj firmi je spreman premjestiti se zbog nizih poreza. Pazljiviji pratitelji korporativnih poreznih stopa (a ima li tko da to nije?) odavno gledaju zanimljiv show u Europi, u kojem manje i fleksibilnije ekonomije pokusavaju privuci investicije niskim poreznim stopama, dok ih vece i rastrosnije drzave (prije svega Njemacka, Italija i Francuska) pokusavaju od toga odvratiti na sve moguce nacine, ukljucujuci i prijetnje i ucjene. Irska im je dugo bila trn u oku, a cak i jedna Svicarska, koja i nije tako slabasna drzava, je pod vrlo jakim i ruznim pritiscima.

Medjutim, unatoc nekim taktickim uspjesima, harmonizacija poreznih stopa na razini EU nikako da zazivi (srecom!). Naprotiv, konkurencija radi svoje i vec je dugo trend u Europi snizavanje stopa. Mozete to vidjeti ovdje: https://home.kpmg.com/xx/en/home/services/tax/tax-tools-and-resources/tax-rates-online/corporate-tax-rates-table.html . Malo je tako zornih argumenata zasto je politicka rascjepkanost Europe dobra stvar.

 

One najmobilnije firme u svakoj zemlji (a to su mahom firme koje mogu svoje usluge pruzati putem interneta) vec odavno glasaju nogama. Na vanjskom rubu Europe tako postoji niz zemalja i teritorija koje su spustile porez na dobit na 0-10% i time privukle brojne svedske, njemacke i britanske firme. Irska, Isle of Man, Gibraltar, Malta, Cipar…

Porezi nisu jedini uvjet za privlacenje investicija. Ima zemalja koje vec dugo imaju niske poreze (Bugarska, recimo) pa nisu ekonomski tigrovi. Ali porezi jesu vazni. Uvijek cemo se baviti reformama necega, popravljati zakone i procedure nabolje, i to je dobro, ali ne i dovoljno. Nista ne moze zamijeniti ucinak smanjenja poreza. Kao zemlja koja se razvija i zeli sustici druge tako da raste brze od njih, nikada si ne smijemo dopustiti da Ujedinjeno Kraljevstvo ima nize poreze od nas.

Objavljeno u svjetskom tisku | 1 komentar

Milijarda razloga za slobodno tržište

Poslovni.hr ima članak o tome kako su se premije uplaćene za autoosiguranja u samo dvije godine od liberalizacije tržišta smanjile za milijardu kuna, odnosno za trećinu. To je milijarda kuna godišnje više u džepovima vozača. Nije loše, zar ne? Nije uopće loše.

Poslovni.hr je već dugo na tržištu i pisao je već o ovoj temi, prava je šteta sto mu funkcija “povezani članci” ne funkcionira dobro. To je jedna od najjačih stvari koje nam moderni mediji mogu ponuditi — pogled prošlost, u dubinu priče.

Jer, nakon što nazdravimo podizanju životnog standarda, ovaj je slučaj dušu dao za ozbiljnu analizu. Sve je odlično dokumentirano i dalo bi se, vjerujem, precizno opisati kako to da se liberalizacija tržišta nije dogodila prije.

S jedne strane, jasno je tko je imao milijardu razloga godišnje da se ne dogodi. S druge strane, milijun vozača je imalo isto toliko razloga da se dogodi. Izmedju njih je bila politička elita, mediji, agencija za regulaciju tržišta osiguranja i agencija za zaštitu tržišta. Kako se dogodilo da čerupanje toliko potraje? Bilo je tako očito, i koštalo je tako puno — u deset godina to je deset milijardi.

Najjednostavnije je reći — korupcija. Ali to je preširok termin. Ovdje se pojavljuju i uži udžbenicki pojmovi poput “teorije javnog izbora” (public choice theory), “zauzimanja regulatora” (regulatory capture) i sličnog. Vidjeli smo i druge fenomene koji prate oligopole i dogovore o cijenama, “lojalnu konkurenciju” kao i “nelojalnu” — sjećate se nudjenja popusta (bonusa) ispod stola? Vidjeli smo i pasivnost samih vozača, nemoć institucija, nezainteresiranost medija.

Iščekujući hladnokrvnu analizu koja će nam pokazati gdje je točno zapelo, i što moramo promijeniti kako se slično ne bi ponovilo — nazdravimo za slobodno tržište i male pobjede koje nam svakodnevno donosi. Na kraju kad se zbroji, ispadnu milijarde.

Objavljeno u svjetskom tisku | Ostavi komentar

Proljetno okupljanje!

Navodno je bio onaj neki Francuz u Zagrebu. Moramo dogovorit protumjere ;o) U 20h negdje u centru Zagreba, lokacija jos treba biti potvrdjena. Pitajte na usporedbe@gmail.com

Objavljeno u svjetskom tisku | Ostavi komentar

Smanjimo poreze – to se moze

Think small

Think small

U meduvremenu, u Rumunjskoj:

http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2015&mm=02&dd=22&nav_id=960774

Prema tom nacrtu PDV treba da se smanji sa sadašnjih 24 odsto na 20 odsto u januaru 2016. godine i na 18 odsto u januaru 2018. godine.

Samo to smanjenje poreza trebalo bi da utiče na dodatni jedan procenat rasta BDP-a iduće godine, rekao je rumunski ministar finansija Darius Valcov na sastanku vlade.

To smanjenje preza će značiti smanjenje prihoda u državnoj kasi od 2,6 milijardi evra 2016. godine (1,5 BDP-a), prema proceni ministarstva, koje dodaje da bi taj manjak bio nadoknađen otvaranjem 145.000 radnih mesta i povećanjem potrošnje, dva faktora koja će sa svoje strane generisati prihode procenjene na 1,4 milijarde evra.

Bukurešt takođe predviđa da za dva procentna poena smanji jedinstveni porez na dobit i prihode, sa 16 odsto koliko iznosi sada na 14 odsto 2019. godine.

Slabi neki nasljednici Drakule, kao da namjeravaju piti manje krvi, a ne vise…

Ekonomska politika i nije toliko komplicirana stvar koliko zele da povjerujemo. Ako neka zemlja moze uvjerljivo sniziti poreze — sniziti ih na nacin da investitori (domaci i strani) povjeruju da ih nece vec sljedece godine podici — to ce sigurno imati pozitivan ucinak.

Medjutim, imaju Komplikatori spreman odgovor: “Danska takodjer ima visoke poreze, pa je razvijena, place su visoke i svi zele zivjeti tamo. Rumunjska ima niske poreze, pa je nerazvijena, place su niske i svi bjeze otamo. Ne zelimo biti Rumunjska nego Danska”.

Jasno. Na stranu sad to sto su takva lakonska opravdanja pljacke tudjeg novca, zapravo, neuljudna. Cini mi se da se previse lako navikavamo na nepravdu. Logicki je problem spomenute konstrukcije u tome sto izvlaci zakljucke iz zamrznute slike. Ekonomija nikad nije zamrznuta, nego se neprestajno giba, sastojeci se od stotina tisuca pojedinacnih transakcija izmedju pojedinaca i firmi. Pitanje onda nije odgovara li neka staticka slika nekoj stvarnosti, nego je pitanje kakvi porezi ohrabruju ljude da stvaraju i trguju, ulazu i zaposljavaju: visoki ili niski?

Jedan od problema sa zagovaranjem niskih poreza je to sto tu nema prostora za dokazivanje vlastite pameti i sposobnosti. Politicari ce se, jasno, radije dokazivati intervencijama, nego suzdrzavanjem. Ali cak ce i komentatori radije ukazivati na razne stvari koje drzava moze napraviti (cim kompliciranije, tim bolje), nego pozvati na nesto toliko sitnicavo, malogradjanski, burzujski, nemastovito i neinventivno, kao sto je smanjivanje poreza. Ta tko voli skrtce, koji nece okrenuti rundu, i siromasne duhom, cija masta ne moze iznjedriti niti najednostavniju cipku intervencionistickih uzroka i posljedica: “ako napravimo A, to ce dovesti do B, a onda cemo rasti stopom od 4% godisnje”.

Cinjenica je da su skrtci izgradili civilizaciju u kojoj uzivamo. Biti ce dobro ako politickoj zajednici u kojoj zivimo uspijemo dati karakter tvrdice. Zalazem se za snizavanje poreza i otplatu i ustavnu zabranu drzavnog duga. Znam da sam dosadan i nezanimljiv, ali nemam se namjeru za to ispricavati, naime, u pravu sam.

Kada u buducnosti budete citali o gradnji podmorskih tunela do jadranskih otoka, kanalima za navodnjavanje, poticanju nanotehnologije i startupova, zapitajte se ovo: ako Rumunjska moze smanjti PDV sa 24% na 20%, zasto ne bismo mogli i mi?

Objavljeno u svjetskom tisku | 6 komentara

Novi protrzisni blog

Ako vec niste vidjeli, posjetite svakako:

http://tkojejohngalt.wordpress.com/

Objavljeno u svjetskom tisku | 2 komentara

Novinarsko pitanje & jos o referendumima

Citat sa: http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tudman-u-ratnim-uvjetima-nije-mogao-provesti-lustraciju-jer-bi-to-znacilo-i-otvaranje-moguceg-gradanskog-rata-5843

Ovako novinarka otvara intervju:

Svjedočimo potpunoj ekonomskoj propasti Hrvatske i to od strane takozvane ljevice koja je uspjela još više od HDZ-a širom otvoriti vrata najgorem obliku američkog neoliberalizma, ugušila ili potkupila sindikate, donijela najgori zakon o radu, rasprodaje državnu imovinu, a većinu stanovništva je uspjela svesti na prosjački štap i izručiti bankama i to ljude koji su ostali bez posla, a u velikim kreditima. O tome se vrlo malo piše i govori u ostatcima medija. Među rijetkim ste preostalim kolumnistima koji svjedoče istinu suprotnu Markovom trgu. Je li u Hrvatskoj došlo do  nevjerojatnog spoja komunističkog mentaliteta i doktrina zloglasnog američkog ekonomista Miltona Friedmana koji je stvorio model slobodnog tržišta stvorenog za jedan posto bogatih i 99 posto siromašnih, s privatizacijom svih sektora, od šklostva do zdravstva, a koji su Amerikanci vrlo uspješno implementirali prvo u Južnoj Americi, Aziji, a sada i nestabilnoj EU, univštivši usput i vlastiti srednji sloj, pa na sva tri kontinenta niču gradovi siromaha?

Evo prenosim i ja ovdje s obzirom da se “o tome vrlo malo pise i govori”🙂

***

U zadnje vrijeme, raspravljajuci po raznim forumima, isticem svoju podrsku hrvatskom reanimiranju referenduma kao politickog alata. Postoje brojni valjani prigovori referendumima kao nacinu odlucivanja o bilo cemu, ali, raspravljajuci o tome, i dalje nisam nasao problem koji je nemoguce rijesiti.

Uzmimo sljedeci ozbiljan problem tehnicke prirode. Sto ako na referendumu budu izglasane nemoguce i/ili medjusobno suprotstavljene stvari? Na primjer: glasaci se na trima odvojenim referendumima izglase protiv privatizacije autocesta, protiv smanjivanja placa drzavnim sluzbenicima i protiv smanjivanja penzija. Te stvari ukupno kostaju 40 + 40 + 40 = 120, dok je ukupna kolicina prikupljenog novca 100. Kako postupiti?

Predlazem sljedece rjesenje: svaki referendum obvezuje, shvaca se doslovno i provodi doslovno. Medjutim, svaki novi referendum snagom tuce prethodne referendume — on predstavlja najnoviji izraz volje biraca, koji se imaju pravo i predomisliti. Tako, ako je referendum protiv smanjivanja placa bio prvi, i prosao je, onda je 40 alocirano za place, ako je nakon toga bio referendum protiv smanjivanja mirovina, i prosao je, onda je 40 alocirano za mirovine, a ako je nakon toga bio referendum protiv davanja autocesta u koncesiju, i prosao je, onda se 40 alocira za autoceste a onaj prvi referendum se “nadjacava” i umjesto 40 za place se alocira 20.

Ukoliko su pak place ipak veci prioritet od mirovina, onda je moguce ponoviti referendum o placama, cime on (ako prodje) postaje najnoviji, 40 se alocira za place, a suma za mirovine se smanjuje sa 40 na 20.

Cini mi se da se na ovaj nacin moze doskociti jednom problemu referenduma, a to je da su oni vrlo siromasni informacijama. Ako uzmemo da je to zadatost i da kompliciraniji referendumi sa gomilom pitanja nisu opcija, onda imamo samo ove informacije:

  • Cinjenicu da je referendum uopce raspisan. Stotine tisuca moraju potpisati da bi se to dogodilo. Referendum koji prodje tako nosi informaciju da je njegov sadrzaj vazniji i ima prioritet nad stotinama drugih tema koje nisu dogurale do referenduma. To vrijedi i kod raspodjele novca.
  • Izlaznost i postoci glasova za svaku od opcija. Ne pada mi na pamet nacin da se izlaznost pretvori u korisnu informaciju o prioritetima. Prioritetnost referenduma je moguce odredjivati rangiranjem po izlaznosti, ali to mi se na prvi pogled cini problematicno ako bi negdje razlika bila u par stotina glasova.
  • Vremenski slijed referenduma. To je takodjer informacija koju je moguce upregnuti na nacin koji sam opisao. Prednost takvog (ili slicnog) jednostavnog pravila je u tome sto daje jasan okvir za odredjivanje prioriteta, ne obeshrabruje referendume, te potice stratesko odlucivanje. Jesam protiv prodaje autocesta, ali jesam li za to i pod cijenu smanjivanja mirovina?

Sto mislite?

Objavljeno u svjetskom tisku | 9 komentara

Pivo…

Ako ima koji citatelj kojeg je put nanio u Zagreb, pozivam ga da nam se pridruzi na pivu veceras. Tocno kada i gdje — pitajte na mail.

Objavljeno u svjetskom tisku | Ostavi komentar