Konsolidacija je dobra jer… ovaaaj

Stalna je moja tema da su ideje na kojima se zasniva državni aktivizam — plitke, nedomišljene, refleksne i intuitivne. Živimo pod tiranijom intuitivnog intervencionizma, koji s vremena na vrijeme postane toliko iritantan da čovjek gotovo poželi da odluke donose sovjetski akademski planeri u bijelim kutama, nagnuti nad digitronima i tablicama.

Drugovi, naš najnoviji simulator ponude i potražnje je izračunao da na vrhu Velebita treba izgraditi čeličanu kapaciteta tristo milijuna tona godišnje. I mi smo se malo začudili, no, kao što znate, simulator koristi najnovije agregatne metode drugova Mikojana i Gregureviča sa Univerziteta u Moskvi. Ako netko misli da zna grešku u njihovim modelima molim da istupi i obrazloži… Nitko? Dobro. Izgradnja kreće sutra.

Danas nemamo simulatore, nemamo teorije, sve što imamo su nekakve mutne predodžbe i intuicije. Jedna od njih je da je centralizacija općenito gledano bolja od raspršenosti. Kad se nešto radi na jednom mjestu, svakako se radi bolje, brže, jeftinije nego kad se radi na sto mjesta… zar ne?

Naravno da ne. Kao što postoji ekonomičnost razmjera (economies of scale), tako postoji i neekonomičnost razmjera (diseconomies of scale). Zatim, čak i kada se centralizacijom može ostvariti niži jedinični trošak proizvoda na izlazu iz tvorničke hale, pitanje je je li to ono što tržište zapravo želi?

Recimo, bilo bi čudno da umjesto stotina prodavaonica u cijeloj zemlji, svaka trgovačka firma ima jedan ogromni šoping centar negdje usred države, svaka banka jednu gigantsku poslovnicu, da se sav kruh u zemlji peče u jednoj tvornici ili da na obali imamo jedan megahotel sa nekoliko stotina tisuća soba.

Nema jednog točnog odgovora i ne postoji temelj za apriori zaključak da je koncentracija proizvodnje (bilo stvari bilo usluga) na jednu lokaciju uvijek dobra stvar. Nekad jest, nekad nije.

Intuicija, međutim, kaže da uvijek jest. To nije neki problem na tržištu jer se ono samoregulira. Ako neki poduzetnik želi eksperimentirati sa brojem podružnica, i pritom se vodi svojim “njuhom”, to je u redu.

Ali kad državu uhvati manija konsolidacije, stvari su malo drukčije. Pogledajmo primjer iz današnjeg tiska. U Zagrebu uskoro kreće gradnja “trga pravde” na koji će preseliti svi zagrebački sudovi.

Objedinjavanjem sudstva, a sličan projekt vrijedan 563 milijuna eura već je napravljen u Parizu, povećat se se učinkovitost javne usluge i 2500 službenika će na jednom mjestu moći primiti 20 tisuća građana. Postići će se i uštede koje se, prema procjenama, kreću između 10 i 20 posto, a čak će se i u nekoj mjeri pomoći i građevinarstvu.

Kao što je karakteristično za politike zasnovane na intuicijama, obrazloženju potrebe da se potroši 200+ milijuna eura nije posvećeno mnogo truda. Nije potrebno kad se podrazumijeva da svi znamo da je “bolje da je na jednom mjestu nego da je raspršeno”, i da to pravilo vrijedi za sve i uvijek, pa i za sudove.

Ali, ako čovjek malo zastane, ako dopusti da um sustigne reflekse, počinju se kotrljati pitanja…

  • zašto je dobro da 2.500 službenika služi na jednom mjestu?
  • zašto je dobro da 20.000 stranaka bude služeno na jednom mjestu?
  • očekujemo li da broj usluženih stranaka bude veći od broja stranaka koje se uslužuju trenutno i koji bi to točno mehanizam trebao dovesti do povećanja, te zašto se taj mehanizam ne može primjeniti dok su sudovi raštrkani?
  • hoće li sudovi donositi presude brže zato jer su u istoj zgradi sa drugim sudovima i zašto će to biti slučaj?
  • kako će to točno zaposleni u prekršajnom sudu imati koristi od toga što su na istom trgu sa zaposlenima u trgovačkom sudu? Možemo li dobiti neki primjer očekivane sinergije?
  • kakvu će to korist imati stranke od toga što su svi sudovi na istom mjestu? Koliko ljudi ima potrebu otići na nekoliko sudova isti dan?
  • što je izvor očekivanih ušteda od 10-20%? Ako se radi o grijanju i sličnom, onda je očito da je ušteda zato jer su zgrade nove a ne sudovi na istom mjestu — zašto im ne obnoviti zgrade tamo gdje jesu?
  • je li onaj tko je računao uštede na režijama uzeo u obzir kamatu na 1,6 milijardi kuna?

I tako dalje. Moguće je da ne vidim nešto očito, ali cijela stvar mi zvuči jednako smislena kao, recimo, ideja da se sve frizerske salone u Zagrebu smjesti u “neboder frizerstva”.

Možete s pravom primjetiti da tržišni entiteti i državne ustanove nisu ista stvar, da kod države nemamo cjenovne signale, i kako ja to onda znam da je koncentracija sudova na jednom mjestu lošija stvar od njihove raštrkanosti.

Nije stvar u tome da ja mogu izračunati i dokazati što je bolje. Stvar je u tome da je teret dokaza uvijek na onome koji želi mijenjati status quo. A kada pritom želi potrošiti 1,6 milijardi kuna (za usporedbu, pelješki most je procijenjen na 2 milijarde kuna), onda, složiti ćemo se, dokazi i argumenti moraju biti jako dobri.

Umjesto toga imamo… apel na zajedničku intuiciju: staviti ćemo sudove na jedno mjesto jer svi znamo da je to dobro.

Dajte barem kupite neki rashodovani simulator u Rusiji, ovo je bezveze…

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

4 odgovora na Konsolidacija je dobra jer… ovaaaj

  1. Kapitalac napisao:

    i onda ih netko nazove s telefonske govornice i prozbori: “BOMBA JE U ZGRADI !” i hopla više ne radi ni jedan sud… i tako svaki dan s druge govornice po jedan poziv…

  2. dandy napisao:

    Mudre glave se skupile i nakon dubokog promišljanja o racionalizaciji hrvatskog sudstva smislile kako će uz pomoć eu fondova poskupiti sudstvo za 1,6 milijardi.
    Vjerojatno misle da je to ionako skoro badava. Ministar gospodarstva smislio kako pokrenuti gospodarstvo gradnjom novih sudskih zgrada.
    Pravi kejnzijanac skoro ko premijer.

  3. strasilo napisao:

    pročitao sam sada u lideru članak koji si linkao, i zapravo je još i gore nego što ispada po tebi jer je ovdje u cilju JPP

    što znači, država će ostavit praznima hrpu svojih zgrada koje već posjeduje i zadužit se po banoslovnih kamatama (što u biti JPP je) kod neke građevinske firme
    samo što neće morat to prikazat kao državni dug, pa im je to valjda u redu

    i isto mi nije previše jasno kakve su to uštede u pitanju
    jbt

    • Simun napisao:

      Da, JPP je glupost, off balance sheet zaduživanje mu je glavni smisao. Ima tu još stvari vrijednih komentiranja, npr “na neki način će se pomoći i građevinskom sektoru”, ali nisam se htio osvrtati još i na to. Sve u svemu glup projekt bez ikakvih iskupljujućih kvaliteta. Bilo bi korisnije da naprave pelješki most, od toga bi bilo barem nekakve koristi🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s