Novinarsko pitanje & jos o referendumima

Citat sa: http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tudman-u-ratnim-uvjetima-nije-mogao-provesti-lustraciju-jer-bi-to-znacilo-i-otvaranje-moguceg-gradanskog-rata-5843

Ovako novinarka otvara intervju:

Svjedočimo potpunoj ekonomskoj propasti Hrvatske i to od strane takozvane ljevice koja je uspjela još više od HDZ-a širom otvoriti vrata najgorem obliku američkog neoliberalizma, ugušila ili potkupila sindikate, donijela najgori zakon o radu, rasprodaje državnu imovinu, a većinu stanovništva je uspjela svesti na prosjački štap i izručiti bankama i to ljude koji su ostali bez posla, a u velikim kreditima. O tome se vrlo malo piše i govori u ostatcima medija. Među rijetkim ste preostalim kolumnistima koji svjedoče istinu suprotnu Markovom trgu. Je li u Hrvatskoj došlo do  nevjerojatnog spoja komunističkog mentaliteta i doktrina zloglasnog američkog ekonomista Miltona Friedmana koji je stvorio model slobodnog tržišta stvorenog za jedan posto bogatih i 99 posto siromašnih, s privatizacijom svih sektora, od šklostva do zdravstva, a koji su Amerikanci vrlo uspješno implementirali prvo u Južnoj Americi, Aziji, a sada i nestabilnoj EU, univštivši usput i vlastiti srednji sloj, pa na sva tri kontinenta niču gradovi siromaha?

Evo prenosim i ja ovdje s obzirom da se “o tome vrlo malo pise i govori”🙂

***

U zadnje vrijeme, raspravljajuci po raznim forumima, isticem svoju podrsku hrvatskom reanimiranju referenduma kao politickog alata. Postoje brojni valjani prigovori referendumima kao nacinu odlucivanja o bilo cemu, ali, raspravljajuci o tome, i dalje nisam nasao problem koji je nemoguce rijesiti.

Uzmimo sljedeci ozbiljan problem tehnicke prirode. Sto ako na referendumu budu izglasane nemoguce i/ili medjusobno suprotstavljene stvari? Na primjer: glasaci se na trima odvojenim referendumima izglase protiv privatizacije autocesta, protiv smanjivanja placa drzavnim sluzbenicima i protiv smanjivanja penzija. Te stvari ukupno kostaju 40 + 40 + 40 = 120, dok je ukupna kolicina prikupljenog novca 100. Kako postupiti?

Predlazem sljedece rjesenje: svaki referendum obvezuje, shvaca se doslovno i provodi doslovno. Medjutim, svaki novi referendum snagom tuce prethodne referendume — on predstavlja najnoviji izraz volje biraca, koji se imaju pravo i predomisliti. Tako, ako je referendum protiv smanjivanja placa bio prvi, i prosao je, onda je 40 alocirano za place, ako je nakon toga bio referendum protiv smanjivanja mirovina, i prosao je, onda je 40 alocirano za mirovine, a ako je nakon toga bio referendum protiv davanja autocesta u koncesiju, i prosao je, onda se 40 alocira za autoceste a onaj prvi referendum se “nadjacava” i umjesto 40 za place se alocira 20.

Ukoliko su pak place ipak veci prioritet od mirovina, onda je moguce ponoviti referendum o placama, cime on (ako prodje) postaje najnoviji, 40 se alocira za place, a suma za mirovine se smanjuje sa 40 na 20.

Cini mi se da se na ovaj nacin moze doskociti jednom problemu referenduma, a to je da su oni vrlo siromasni informacijama. Ako uzmemo da je to zadatost i da kompliciraniji referendumi sa gomilom pitanja nisu opcija, onda imamo samo ove informacije:

  • Cinjenicu da je referendum uopce raspisan. Stotine tisuca moraju potpisati da bi se to dogodilo. Referendum koji prodje tako nosi informaciju da je njegov sadrzaj vazniji i ima prioritet nad stotinama drugih tema koje nisu dogurale do referenduma. To vrijedi i kod raspodjele novca.
  • Izlaznost i postoci glasova za svaku od opcija. Ne pada mi na pamet nacin da se izlaznost pretvori u korisnu informaciju o prioritetima. Prioritetnost referenduma je moguce odredjivati rangiranjem po izlaznosti, ali to mi se na prvi pogled cini problematicno ako bi negdje razlika bila u par stotina glasova.
  • Vremenski slijed referenduma. To je takodjer informacija koju je moguce upregnuti na nacin koji sam opisao. Prednost takvog (ili slicnog) jednostavnog pravila je u tome sto daje jasan okvir za odredjivanje prioriteta, ne obeshrabruje referendume, te potice stratesko odlucivanje. Jesam protiv prodaje autocesta, ali jesam li za to i pod cijenu smanjivanja mirovina?

Sto mislite?

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

9 odgovora na Novinarsko pitanje & jos o referendumima

  1. reakcionar napisao:

    Koliko ja vidim, postavio si model za što učinkovitiju redistribuciju putem referenduma.
    Što u tome ima dobro?

    • Simun napisao:

      Ne bih rekao da je izvjesno da bi rezultat referendumskog odlucivanja o svemu i svacemu bilo vise redistribucije. Mozda bi je, ako gledamo danasnje stanje, bilo manje. Recimo, referendum o porezu na nekretnine — bi li prosao? Nije sigurno da bi. Isto tako, vjerujem da bi mnoge dobre stvari, na primjer, prestanak drzavnog zaduzivanja, imale popularnu podrsku.

      Ja drzim da bi ukupni rezultat bio pozitivan — manje redistribucije. Naime, mnogi pogresni i stetni drzavni programi su rezultat djelovanja malih organiziranih skupina koje lobiranjem postizu velike rezultate na ustrb pasivne i neorganizirane opozicije, kao sto opisuje teorija javnog izbora.

      Upravo djelovanje protiv malih, dobro organiziranih i fanaticnih skupina — ljevicara — mi se cini najvaznijom kvalitetom referenduma kao orudja. Pritom su ekonomske politike sporedno bojno polje — vaznije je moci zaustaviti kulturkampf.

      • reakcionar napisao:

        What is true, just, and beautiful is not determined by popular vote. The masses everywhere are ignorant, short-sighted, motivated by envy, and easy to fool. Democratic politicians must appeal to these masses in order to be elected. Whoever is the best demagogue will win. Almost by necessity, then, democracy will lead to the perversion of truth, justice and beauty.

        Hanse-Hermann Hoppe

  2. dandy napisao:

    S obzirom na pokvarenost i umišljenost naših političkih “elita” referendumi su se pojavili kao glas razuma u kakofoniji prevladavajućih socijalističkih političkih ideja.
    Većina ljudi koja želi izići na referendum revoltirana je bahatošću i ideološkom zaluđenošču naših političara i to je dobro.
    Loše ideje nemaju šansu mobilizirati široke mase pa mislim da nema nikakve opasnosti od loših referendumskih odluka, a svaka odluka donesena na referendumu vrijedi dok novi referendum ne poništi njezino važenje.
    Uvijek novi propis stavlja izvan snage stari pa tako i referendumi.
    Ja bih bio najsretniji kad bi se dogodio referendum protiv državnog deficita.

    • Simun napisao:

      Ja bih bio najsretniji kad bi se dogodio referendum protiv državnog deficita.

      Takodjer. I sto je najbolje, mislim da bi prosao s velikom vecinom. Nitko ne voli dug, pa ni neobrazovane mase.

      Doduse ustavni clanak bi trebalo pazljivo formulirati tako da obuhvati SVE vrste deficita. Da ne bi bilo da zabranimo deficit proracuna, a politicari tome doskoce tako da prebace deficite na vanbilancne stavke, fondove, javna poduzeca, javno-privatna partnerstva itd.

      • reakcionar napisao:

        Moram priznati da mi obojica niste jasni. Nitko ne voli dug, pa ni neobrazovane mase?

        Dajte mi 2h za powerpoint prezentaciju i neobrazovanu masu po vašem izboru, i uvjeravam vas da ću im objasniti kako je dug dobra i pozitivna stvar koja pokreće ekonomiju, jer bi u suprotnom oni ostali bez svojih plaća, penzija, tekuće vode i električne energije. I zato treba biti pametan i voljeti dug, jer imamo lijepo uređeno društvo i bilo bi šteta da mu se nešto dogodi. I Amerika ima dug, i Japan ima dug, i Švedska ima dug, samo šarlatani i diletanti mogu odbacivati uspješne modele tih ekonomija. Uostalom, koji respektabilni nobelovac iz ekonomije bi dao potporu toliko suludim idejama? Koji čovjek koji se naziva humanistom bi bio voljan ljude izbacivati na cestu s poslova u ime nekih apstraktnih ideja? Nonsens, dug je uvjet stabilne ekonomije.

        Loše ideje nemaju šansu mobilizirati široke mase? Hm.

        Moja predikcija: prije će se glave skupljača potpisa za referendum o ukidanju deficita kotrljati niz ceste, nego što će uhljebljene birokratske strukture dopustiti da im se demokratski oduzme politička moć i privilegije. Podcjenjivati neprijatelja nije mudro, osobito ako je brojan, nadmoćan i ima više iskustva.

        • dandy napisao:

          Nitko nije savršen.
          Život je borba.
          Slobodu nitko ne dobiva na dar, a predati se bez borbe je kukavičluk.
          Referendumi mogu biti dobar način za ostvarivanje zajedničkih ciljeva, ali mogu se i izroditi u nešto loše za slobodu pojedinca.
          Dok su ljevičari na vlasti referendumi će u pravilu biti pozitivna stvar, ograničavat će provedbu socijalističkih eksperimenata i tako smanjivati moguću štetu.

      • Monopolizam napisao:

        Ako ne budete glasali za EU, neće biti mirovina.

        • dandy napisao:

          Referendumi se uvijek mogu izroditi u nešto loše za slobodu pojedinca i to se u pravilu događa kad referendum organizira vladajuća politička garnitura.
          Kad referendum organiziraju oni koji se ne slažu s vladajućima i upravo zato što se ne slažu onda je on korak u pravom smjeru, dašak osvojene slobode.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s