Nekompetentni reakcionar pise o osnivanju seoskih straza u medjimurskom selu Pribislavcu i komentira pritom ulogu policije.
S njegovom se tvrdnjom da “policija radi svoj posao” slazem. Medjutim, imam drukcije vidjenje o tome sto je posao policije.
Iz toga sto se policija bavi kriminalcima, trazi ih, hvata, privodi, te na razne druge nacine ureduje po pitanju javnog reda i mira, moguce je izvuci zakljucak da policija odrzava stopu kriminala niskom, javni red urednim i javni mir mirnim.
Tada bi stajao i zakljucak da tamo gdje ima mnogo kriminala, nereda i nemira, policija ne radi svoj posao.
Medjutim, istina je drukcija. Policija nije ta koja odrzava javni red i mir, niti ta koja drzi stopu kriminala niskom. To znamo iz toga sto odsutnost policije iz bilo kojeg razloga najcesce ne rezultira raspadom sustava — javni mir i dalje miruje, ljudi se ne pretvaraju u lopove i ubojice. Postivanje drustvenih normi se pojedincu namece na razne nacine od kojih je policija manje bitan. Policija je tu da se bavi iznimkama — izgubljenim slucajevima koje druge metode drustvenog pritiska ne mogu obuzdati. Ali kljucne su pritom dvije stvari.
Prvo, da se radi stvarno o iznimkama — ovdje ne govorimo o postocima stanovnistva, niti o promilima, vec o djelicima promila. Vec i jedan okorjeli kriminalac na tisucu stanovnika bi znacio da u drzavi velicine Hrvatske ima 4.000 okorjelih kriminalaca i valjda visestruko povremenih. Policija sa svojih 20.000 radnika, a po cemu smo izgleda, kad se stavi u odnos s brojem stanovnika, pri vrhu u Europi, tesko bi s time mogla izaci na kraj.
Drugi nuzan uvjet za funkcioniranje policije je da ona ima podrsku ogromne vecine stanovnika — svih koji su internizirali drustvene norme i ne krse ih.
Ako pogledamo mikrokozmos Pribislavaca — jesu li oba uvjeta zadovoljena? Je li broj kriminalaca manji od 1/1000 i je li ostatak stanovnika spreman pomagati policiji u hvatanju istih?
Samo ako su odgovori potvrdni, red i mir moze odrzavati policija. Jer ono sto definira policiju kao policiju nije boja uniforme nego nacin postupanja. Dok god se naoruzana sila prema stanovnistvu ponasa prema principu “nevini dok se ne dokaze da su krivi”, to je policija.
Ali ako policija pocne ciljano proganjati znatan broj stanovnika (po etnickom ili drugom kriteriju), postavljajuci se prema njima s pretpostavkom “kriv dok se ne dokaze suprotno”, to prestaje biti policija i postaje vojska.
Dakle, u Pribislavcu policija radi svoj posao, a oni koji zazivaju odlucnije mjere zazivaju zapravo vojnu intervenciju. Policija — oruzana sila koja koristi policijske metode — jednostavno ne moze odrzavati red i mir ako je broj ljudi kojima to nije u interesu iole znacajan.
Jednostavna matematika demonstrira zasto. Recimo da policija prati grupu od deset sumnjivaca i oni se razdvoje. Razdvojiti se mora i policija. Policajci rade osam sati — za pracenje desetorice (ili cuvanje deset objekata) kroz 24 sata potrebno je najmanje trideset ljudi, sto u praksi nije izvedivo.
Promjena paradigme u “krivi dok se ne dokaze suprotno” mozda moze dati rezultate, ali to pretvara policiju u vojsku. Maltretiranje pri slucajnim susretima, privodjenje bez dokaza, povremene neizazvane demonstracije sile — to su vojne metode cak i ako koristite policiju da ih provodi. Doduse, to u svijetu i nije rijetka pojava — uzmimo Manhattan i tamosnji policijski princip “zaustavi i prepipaj”.
Moja poanta je — zovimo stvari pravim imenima i nemojmo kriviti policiju gdje nije kriva.
***
Osnivanje seoskih straza — samoorganizacija, dobrovoljna suradnja bez drzavne prisile — je libertarijancima omiljen motiv. Ali malo koji je spreman izvuci dosljedne zakljucke o granicama i slobodi kretanja.
Naime, zar seljanima nije umjesto svakodnevnog patroliranja seoskim ulicama jednostavnije i jeftinije staviti rampu na ulazu i izlazu iz sela i kontrolirati pristup na jednom ili dva mjesta?
Sto nas dovodi do zanimljivog pitanja — cije su ceste? I o tome imam misljenje, ali, drugom prilikom.
Usporedbe 
Drugim riječima, ako sam dobro shvatio, ti bi policiju u smislu djelokruga i mogućnosti definirao kao “stražare” ili “oružnike” kakvima je i prije 700 godina raspolagao neki srednjovjekovni gradić, za razliku od vojske ili lokalne ‘milicije’.
Policija je tek od francuske revolucije ono što je i danas: struktura velike moći, s mrežom doušnika, velikim brojem službenika, velikim ovlastima i barem nekakvom vojnom moći (u smislu da 20 žandara nekakve demonstrante potamani iz zasjede ili opkoli 5-6 ljudi u nekakvoj kući).
Što bi točno trebalo u Pribislavcu? Proglasiti izvanredno stanje i dovesti vojsku?
Seljanima možda jest jeftinije staviti rampe (iako se do sela može doći kroz kukuruze; tako se, uostalom, 1991. moglo i išlo se i do Vukovara). Postoji i nešto što se zove moć i možda ljudi naprosto imaju procjenu da im je vrijeme relativno jeftino, a demonstracija moći veća.
Sto se tice Pribislavaca… CCTV?
Rampe su efikasna metoda samo ako je teren povoljan. Nedavno sam trčao oko jednog sela u Lici i naletio na rampu kroz koju sam naprosto morao proći – lijevo i desno od nje je kamnje, uzbrdica i šikara kroz koju se ne možeš provući bez ogrebotina. Pitao sam lokalca da li ometam privatni posjed, rekao je da ne, da su to stavili samo zbog cigana koji kradu. Rampe su cca 200 m od kuća, i stvaraju problem lopovima da se moraju dobro fizička naraditi ako nešto kradu – a znamo koliko spomenuta skupina voli rad.
Ne znam kakav je teren u Pribislavcu, i da li bi se rampe dalo jednostavno obići. Ako ne bi, i ako bi mogle štititi imovinu efikasno, uz to je potrebno i kompleksno elaboriranje prave svrhe rampi. Najefikasnije bi vjerojatno bilo napraviti studiju o jelenima i veprovima koji dolaze do domova, jedu smeće i truju se, pa za njihovu zaštitu treba postaviti ograde s rampama.
No, ovo su tehnička rješenja za problem koji nije tehnički. 🙂
Čini mi se da Reakcionarov tekst puno bolje opisuje ulogu policije. On govori o tome što policija u suštini jest, a ne s čime bi se ona prema njegovom mišljenju trebala baviti. Policija primarno štiti interese države (sustav, birokrate, instrumente legitimne pljačke građana). I sve dok odnosi između građana ne narušavaju taj sustav odluka o sankcioniranju kaznenih djela ovakvog tipa (krađe) doista će se rješavati arbitrarno (na žalost i na štetu oštećenih građana). Eventualna eskalacija osnosa između Roma i Pribislavčana ponovno ide državi u korist jer se sankcioniranjem puni državni proračun. U tom slučaju će policija djelovati, no opet za vlastitu korist. Neće djelovati u slučaju povrede prava vlasništva oštećenih Pribislavčana. Pri tome je potpuno irelevantno radi li se u ovoj priči o Romima ili nekom drugom. Osoba A oštetila je osobu B.
E sad, ako je osnos broja osoba A:B = 10/1000 prema tvojoj tezi policija ne može čuvati red i mir. Tko onda izvodi dokaz da je osoba A oštetila osobu B? Kako se osoba B uopće može obraniti ako znamo da policija drži monopol nad silom. 10 osoba A ulazi na posjed osobe B i ova je bespomoćna jer tzv. “omjer” ne omogućuje policiji da radi svoj posao? Malo mi je to mutno, daj još preciziraj, možda sam krivo pokopčao 🙂
@Šimun
Slažem se u potpunosti s tim da policiju za ovakve slučajeve nema smisla kriviti – ako im je s najviših instanci onemogućeno da rade svoj posao, individualni policajci mogu samo riskirati teže sankcije ako pokažu inicijativu.
Mislim da si u krivu oko dvije stvari:
1. Dihotomija policija – vojska. Ne vidim čemu tako oštra podjela. Ako imaš tijelo koje državi služi zato da održava državni monopol nad moći, i ako je državi u interesu red i mir, zašto dijeliti to tijelo samo po metodi koju biraju za održanje reda i mira? Nećeš na isti način tretirati uzorne građane koji su popili čašicu više pa teturaju, par sitnih džepara i hordu navijača kojima je cilj najekstremnije nasilje.
2. Brojevi koje navodiš mi se čine potpuno proizvoljni. Znaš onaj dječiji vic – koliko je potrebno mišijih repova da se dođe od Zemlje do Mjeseca? Odgovor: Dovoljan je jedan ako je dovoljno dugačak. Ako policiji daš stvarnu MOĆ da rješava problem nasilja na ulici, stvar može lako funkcionirati s daleko manje policije nego je danas to zamislivo. Koliko je britanskih vojnika bilo dovoljno da cijelu Indiju drži okupiranu? Koliko je pak milicionera bilo u Jugi dovoljno da drži relativno nisku stopu kriminala? Uvjeren sam da je razlog tome jednostavan – ako se moć demonstrira nedvosmisleno i jasno, vrlo brzo dolazi po povratne veze u kojoj kriminalcima postaje jasno koje su sankcije za određeno ponašanje.
3. Cjelokupan problem svoditi na jednostavna tehnička rješenja – rampe, pištolje, puške, patroliranja, kamere itd. je krivo. Problem je u političkoj volji. Bez političke volje da se produktivan dio stanovništva zaštiti od hordi orkova sva tehnička rješenja će donijeti negativne rezultate.
Tri stvari. 🙂