Korelacijsko-kauzacijska konfuzija

Prošli članak je bio o tome zašto sam protiv ulaska u EU. Kao što sam siguran da ulazak nije dobra ideja, posebno ne dok se ne raskusuraju dužnici i vjerovnici, tako sam siguran i da će na referendumu cca 66% glasača odabrati ulazak. Zašto će oni to napraviti? Evo zašto…

Nedavno sam sudjelovao u jednoj raspravi o brodogradnji gdje je jedan od sudionika spomenuo njemačke subvencije autoindustriji.

Domaći zagovornici državne intervencije su obično dobro upoznati sa primjerima iz svoje struke ili područja interesa, pa će tako brodograditelji govoriti o Koreji (koja subvencionira brodogradnju), poljoprivrednici o EU (koja nadgleda fotosintezu), istraživači o Finskoj (koja troši 33% BDP-a na R&D), financijski reformatori o Sloveniji (koja nije prodala banke), intervencionisti-generalisti o tome kako Švedska ima udio vlade u BDP-u od 50% i razvijena je a Meksiko 25% i propada, reindustrijalizalci (<– ovo je nova riječ koju sam upravo izmislio) o tome koje sve oblike protekcionizma trenutno prakticiraju zemlje s industrijom…

…i tako dalje (gornji ulomak je lako mogao biti puno duži). U svakoj državi koju smatramo uspješnom pronaći ćete ako zagrebete ispod površine nebrojene primjere manjih ili većih državnih intervencija u gospodarstvo. To nije sporno. Sporno je ono što slijedi.

U diskusiji koju sam spomenuo na početku, diskutant A, koji je zagovarao subvencije brodogradnji, se zadovoljio time da spomene njemačke subvencije autoindustriji. Diskutant B, koji je bio protiv subvencija brodogradnji, je nato počeo tražiti razloge zašto nije isto, u čemu su razlike između toga što oni rade i ovoga što mi radimo. Krenuo je krivim putem, razlike zapravo nema. Zanimljivo je zašto je krenuo krivim putem. To je (po mom mišljenju) napravio zato jer zapravo dijeli sa A neizrečenu misao da ako bogate i uspješne zemlje nešto rade, to mora da je dobro.

To je upravo korelacijsko-kauzacijska konfuzija.

Preciznije, mogli bismo reći da postoje dvije varijante, jaka i slaba.
1) ako bogate zemlje nešto rade, a bogate su, onda su sigurno bogate baš zbog toga što to rade
2) ako bogate zemlje nešto rade, a bogate su, onda sigurno to što rade ne škodi

Iz perspektive domaćeg čovjeka Njemačka je razvijena zemlja i sve što ona radi je ili 1) dobro, pa zbog toga i jest bogata ili 2) nije štetno, pa ne bi bila bogata da je štetno.

Greška će biti jasnija ako napravimo analogiju sa pojedincem: ako je moj susjed uspješan poslovni čovjek i koristi kokain, znači li to da je bogat zato jer koristi kokain? Bih li i ja trebao početi s kokainom da se obogatim? Ili je obratno, on uživa kokain zato jer je bogat?

Najvjerojatnije nije ni jedno ni drugo. Bogat je iz razloga nevezanih s kokainom, a ni kokain ne uživa zato jer je bogat. Ima novca za njega zato jer je bogat, ali želi ga koristiti ga zbog nečeg drugog.

U dolasku do ispravnog zaključka tu nam je pomoglo osobno iskustvo (mislim, ne s drogama, nego općenito s ljudskom prirodom). Kad se radi o gospodarskoj politici i ekonomskoj povijesti stranih država, stvari se kompliciraju. Nemamo osobnog iskustva koje nam može pomoći da razlučimo uzroke i posljedice.

Moramo se poslužiti ekonomskom teorijom, a ona je zakopana u debelim knjižurinama i kratkim stripovima. Tamo piše da država nikad ništa ne stvara, samo preraspodjeljuje. Državni doticaj s bogatstvom je tako uvijek naknadni čin. Prvo ga mora stvoriti netko drugi. Razne intervencije koje prate (koreliraju) današnje bogate zemlje su posljedica, a ne uzrok njihovog bogatstva. Točnije, nisu nužna posljedica, nego su rasipništvo. Zemlje sa mnogo akumuliranog kapitala si mogu priuštiti puno rasipanja prije nego se to primjeti prostim okom izvana.

Kada moj sugrađanin vidi EU, on vidi klub bogatih i uspješnih. Zaključiti će da im se moramo pridružiti i oponašati ih zato da i mi postanemo bogati i uspješni. Oni sigurno znaju što rade, u najmanju ruku, nisu ludi da si rade štetu? Zapravo si rade štetu, EU transferira jako puno resursa u neproduktivne svrhe, samo em se radi o bogatim zemljama koje to ne može uništiti, em imamo tu konfuziju koju sam opisao zbog koje se na prvi pogled ne vidi što se točno događa… i zato će rezultat biti 66% ZA.

Ovdje sam htio skrenuti pozornost na to da je pogrešno iz razvijenosti neke zemlje (ili zemalja) izvlačiti zaključak da je sve što ona radi dobro. Konkretnim primjerima intervencija koje sam spomenuo na početku članka ću se detaljnije pozabaviti naknadno.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

14 odgovora na Korelacijsko-kauzacijska konfuzija

  1. Marko Kristof napisao:

    Primjer je pogrešan i sadrži logičku grešku (post hoc). Ne treba gledati što razvijeni rade sada kada su se razvili (jer to sigurno njima ide u korist), već je ako se želiš razviti mnogo pametnije pogledati što su radili kako bi se razvili. Jednako kako se tvoj susjed koji se bavi preprodajom kokaina obogatio prodajom ilegalnih supstanci, tako su se i razvijene zemlje razvile upravo jer su štitile svoju proizvodnju.

    A što se minimalne države tiče, integracija u veće ekonomsko područje bi trebala smanjiti, a ne povećati državu.

    • Simun napisao:

      “razvijene zemlje razvile upravo jer su štitile svoju proizvodnju.”

      Naprotiv, razvile su se unatoč tome što su štitile svoju proizvodnju. Razlog zašto u ekonomskoj povijesti imamo mnogo primjera razvijenih zemalja koje su tokom razvoja štitile svoju proizvodnju je taj što je protekcionizam zadano, podrazumijevano stanje. Ide ruku pod ruku sa postojanjem države. Zato su ga prakticirali svi, i oni koji su uspješni i oni koji su neuspješni. Čemu koncentracija na uspješne?

      Protekcionizam korelira sa razvojem, ali ga ne uzrokuje. Znam da nije intuitivno, ali istina je.

      P.S. da budemo na čisto, nemam susjeda koji je na kokainu, primjer je hipotetski🙂

    • Nedjeljni Komentar napisao:

      Brodogradnja je jedna od najštetnijih industrija u Hrvatskoj. Kao što kažes, u biti ne treba niti objašnjavati zašto (jednostavno, ako su subvencirani, onda je to krivo i gotova priča). Ipak, komentari koji zagovaraju nastavak subvencioniranja (ili govore da je pridruživanje EU loše zato što moramo ukinuti subvencije za brodogradnju) toliko mi dodijavaju tako da sam o tome napisao ovaj post:
      http://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2011/03/18/domacu-brodogradnju-treba-prepustiti-trzistu/
      Točno je da su bogate zemlje bogate uprkos tome što su subvencionirale određene firme ili cijele industrije. Korejske subvencije za brodogradnju nisu učinile ništa osim što su prelile novac građana u džepove chaebol-ima i stranih kupaca🙂
      Isto se događa u Kini s jeftinim yuanom. Svi plaćaju kako bi izvoznici zaradili.
      Državne subvencije su dvostruko nemoralne i to je osnovni problem. Silom (problem #1) se oduzima od produktivnih/konkurentnih kako bi se dalo neproduktivnim/nekonkurentnim (problem #2).

      @Marko:
      Integracija bi trebala smanjiti državu, ali samo u teoriji koja se nikad ne događa u praksi. EU nedavnih godina nije primila nove zemlje članice, no troškovi administracije neprestano rastu. Treba samo pogledati najnoviji prijedlog proračuna u kojem troškovi same administracije rastu (neovisno od ostalih gluposti iz proračuna, kao što su subvencije za agrikulturu). Neki primjeri rasipništva u EU:
      http://referendumprotiveu.wordpress.com/category/rasipnistvo/

      • Simun napisao:

        Da, Kina je odličan primjer gdje država subvencionira izvoznike otimajući svima ostalima preko umjetno niskog tečaja Yuana (a to isto su prije radili Japan, Koreja i masa drugih). Ono što većina ljudi teško shvaća je da to ne može biti win-win situacija. Kineske mase imaju niži životni standard nego što bi trebali imati. To je obična otimačina i pljačka. Kinezi troše manje nego njihova proizvodnja dopušta, a sve zato jer je država zacrtala da mora izvesti toliko i toliko.

      • Marko Kristof napisao:

        Dobar dio porasta troškova uzrokovan je porastom prava (europski sud i europski sud za ljudska prava), ali i napretkom u tehnologiji. Dok BDP raste više od porasta troškova (uz obvezno anticikličko djelovanje) to nije problem.

      • Marko Kristof napisao:

        Razumijem zašto tako razmišljate o brodogradnji i u tome ima istine, no iako su zaostala i neučinkovita, nikako ne smijemo zaboraviti da su brodogradilišta rasadnici tehničkog znanja, koja će u budućem lokaliziranom svijetu biti sve više potrebna. Prepustiti ih u potpunosti tržištu danas bi značilo zaustavljanje proizvodnje svuda osim u Lencu, a vrhunski majstori bi otišli raditi u zemlje EU, Kinu ili Tajvan. Brodogradilišta uz manje preinake mogu proizvoditi i vjetroelektrane i mnoge druge proizvode metalske industrije.

        • Simun napisao:

          Samo nam to još treba, da ih subvencioniramo da grade vjetroelektrane, koje će onda država još i dodatno subvencionirati pri proizvodnji struje. Dupla šteta. Ovako kad grčkom brodovlasniku prodamo brod ispod cijene gradnje on se zahvali i ode, bar nam nije više na grbači.

  2. Yuur napisao:

    Koliko ja shvaćam energetsku politiku Hrvatske, ona se sastoji u sljedećem: napravimo što više vjetroelektrana i manjih hidroelektrana, da bismo zadovoljili nečije ekološke kriterije, a kad shvatimo da je tako proizvedena struja skupa (ili je nema, jer su ti sustavi nestabilni), ložit ćemo što imamo. Ako ne mi, onda susjedi od kojih ćemo kupovati. Bitno da je na papiru priroda očuvana, a na kredit kupljen iPhone sretno se hrani ugljenom iz utičnice.

    Što se tiče ovog problema očuvanja tehničkog znanja i odljeva mozgova — znači, Hrvatska bi trebala subvencionirati brodogradnju zato da bi se očuvalo već zastarjelo tehnološko znanje koje bi nam možda jednog dana trebalo zatrebati, i spriječiti odljev stručnjaka koji bi se u razvijenijem svijetu upoznavali sa najnovijom tehnologijom da bi im se ovdje državnim novcem omogućilo da nastavljaju s nekim oblikom folklora. Malo mi se to očuvanje tehničkog znanja čini preskupim.

  3. Povratni ping: 4 x 4 = 839 | Usporedbe

  4. Povratni ping: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

  5. Povratni ping: Jedan drugačiji pogled na Bosnu | Usporedbe

  6. Povratni ping: Mit o uspjesima skandinavskog socijalizma | Tko je John Galt?

  7. Povratni ping: Mit o uspjesima skandinavskog socijalizma | Radnička Fronta

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s