Jedan drukčiji pogled na Bosnu

Na moju površnu ali umjereno ozbiljnu tezu da je to što Bosna nema jaku i uređenu državu dobra stvar kvalitetno su odgovorila dva Bosanca, vidi “BiH — propalo društvo” i “Kako sam otišao u izgnanstvo da bih sačuvao moral i pronašao slobodu“.

(U daljnjem tekstu pod “Bosna” i “Bosanci” podrazumjevam sve narode i sve entitete, iako sam svjestan da postoje bitne razlike u mnogim stvarima, štoviše, da baš razlike između relativno uređenog entiteta i relativno neuređenog mogu pružiti zanimljive uvide u ovoj raspravi. Recimo, zašto uređenija Republika Srpska nije bogatija od neuređenije Federacije BiH? Ako je uređenost tako važna, trebali bismo već i tu vidjeti neke razlike.)

Njihova iskustva, posebno Jadrankovo sa pokretanjem firme, su u ovom slučaju vrjednija od mojih. Ja sam kroz Bosnu samo prolazio, nikad nisam niti prenoćio, a ne pratim redovito ni događaje u njoj, pa sam ovdje u poziciji svećenika koji daje bračne savjete. Teorija bez prakse.

Ipak, ujedno sam i u poziciji nekoga tko nije emocionalno angažiran, što je prednost. Rezoniranje koje ću ovdje pobliže objasniti je možda i pogrešno. Štoviše, vjerojatnost da je pogrešno je prilična, jer argument gradim od nekoliko podargumenata i pretpostavki koje su sve samo ne nepobitne.

Ovo su pretpostavke kako mi trenutno padaju na pamet (kasnije ću možda dopuniti):

1. Formalne institucije i neformalne institucije

Bosanske državne institucije su navodno neefektivne. Vjerujem da je tako. Međutim, institucije koje su nužne za funkcioniranje tržišta i kapitalizma nisu samo formalne, opisane u zakonima i utjelovljene u uredima, nego i neformalne. Teško je definirati neformalnu instituciju. Recimo da je to uzorak u ponašanju većine za kršenje kojeg postoje sankcije koje ne provodi formalna vlast. Prije svega tu je važna institucija privatnog vlasništva. Jedna je od mojih pretpostavki ovdje je da je zaštita privatnog vlasništva u BiH relativno dobra, međunarodnim izvještajima unatoč, slično kao i u Hrvatskoj (vidi “A u Hrvatskoj, smije li kralj ući?“). Preciznije, uzimam da vlasništvo nije ugroženo u mjeri koja bi učinila nemogućom proizvodnju, trgovinu i akumulaciju.

2. Nesposobnost centralne vlasti kao brana destruktivnom ponašanju centralne vlasti

Korist koju državljani imaju od kompetentne države je relativno mala iz razloga što postoji jako malo stvari koje država uopće teorijski može raditi bolje od tržišta. Međutim, šteta koju državljani mogu imati od kompetentne države je ogromna. Hrvatska je savršen primjer uređene države u kojoj centralna vlast ima i želju, i popularni mandat, i alate da pretvara misli u djela (Slovenija također). Rezultat toga je rasturanje zajedničkog imetka, sveopća sabotaža gospodarskog napretka, a u zadnje vrijeme čak i napad na djecu. Relativni prosperitet Hrvatske u odnosu na Bosnu nema ama baš nikakve veze s tim što Hrvatska ima jaku državu, naprotiv, bio bi puno veći da Hrvatska ima bosanski tip vlasti u kojem Zagreb nema nikakve mogućnosti za ništa. Ovako kako jest, prazna blagajna je jedini povremeni otrežnjujući šamar intervencionističkom pijanstvu.

3. Prioritizacijska funkcija cjenovnih signala

Bosna nema mnoga obilježja funkcionirajuće države. Jedno od tih obilježja je, recimo, mreža preskupih autocesta. Poanta je ova: dobar dio, ako ne i većina, stvari koje državljani propalih država gledaju sa zavišću kod susjeda, nikada ne bi bile napravljene da su prepuštene tržištu. A to znači da su štetne za životni standard tamo gdje su napravljene. Odnosno, u Hrvatskoj bi se živjelo bolje da nema modernih autocesta, a u Bosni se živi bolje sada bez autocesta nego bi se živjelo da ih je (na dug, kako drukčije) napravila. Moja sućut zbog napretka koridora Vc.

Pod prioritizacijskom ulogom cjenovnih signala mislim na to da vjerujem da nećete naći da Bosanci oskudjevaju u, recimo, tržnicama, dućanima, benzinskim pumpama, automehaničarima, restoranima, frizerskim salonima i drugim stvarima koje ljudima stvarno trebaju. Ne onima za koje misle i tvrde da im trebaju, i sagradili bi ih kad bi imali besplatan novac ili barem državu koja se može zaduživati (što je de facto za većinu ljudi isto), nego onih za koje glasaju vlastitim novcem, pažljivo važući prioritete.

Ova logika ne staje na robama i uslugama koje su tradicionalno tržišne. Ako država ne osigurava neku instituciju, tržište će ju izgraditi, ako cjenovni signali ukažu da je stvarno potrebna.

Ako u Bosni nema nečega čega u uređenim državama ima, zaključak treba biti da to nikome ne treba po realnoj tržišnoj cijeni. Prevelika je planina gluparija koje uređene države svojim građanima omogućuju besplatno ili nerealno jeftino. Ali to im uvijek dođe na naplatu, iako možda s odgodom, točnije, država radi na korist njihove štete.

4. Korelacijsko-kauzalna konfuzija

Stalni je izazov ljudskoj kogniciji uočavanje veza između pojava i tumačenje što je uzrok a što posljedica. U određenim okolnostima i na određenim mjerilima činimo to relativno dobro, ali pri analizi ekonomskih okolnosti i ekonomske historije činimo to sramotno loše. Malo više sam elaborirao u postu “Korelacijsko kauzalna konfuzija“. Ukratko, naivno je zaključiti da je prosperitet zemalja posljedica njihove uređenosti. Prije će biti da je uređenost posljedica prosperiteta ili da su i uređenost i prosperitet posljedice istog uzroka. A taj se obično traži niže od formalnih institucija, u neformalnima, u kulturi i običajima, i još niže, u statističkim karakteristikama stanovništva. One, po mom mišljenju, u Bosni nisu pretjerano loše. To bi značilo da će u današnjoj situaciji kraja povijesti (demokracija plus kapitalizam) Bosna s vremenom dostići razvijenost zemalja sa stanovništvom sličnih karakteristika. A ako sam ja u pravu, onda i malo više, zbog superiornog nefunkcionirajućeg političkog uređenja.

5. Odnos poreza i mita

Američke odvjetničke krvopije su otkrile zlatni rudnik u tužakanju međunarodnih korporacija zbog davanja mita u nerazvijenim zemljama (Nedjeljni Komentar je pisao o tome u članku “Društveni progresivac-nametljivac: Pfizer nije dovoljno loš, evo ideje kako ostvariti potpuni fašizam“). Ukratko, bogate države su zabranile takvu praksu iz moralističkih pobuda, praksa nije prestala, a sigurne su samo dvije stvari: da privilegirani odvjetnici dobro zarađuju tužakajući korporacije, te da je korporacijama zabrana mita problem, a ne mito. Ako su cjenovni signali na mjestu, korporacije se upućuju i u ratne zone. Individualni moral je njihovom ponašanju uglavnom stran, cjenovni signali su sve. Ako se u Bosni otkrije nafta, Exxon će doći, bez obzira na korupciju.

Je li drukčije kod malih poduzetnika, obrtnika i sličnih? Vidim dvije mogućnosti kako korupcija može negativno utjecati na poduzetništvo. Jedna je na nefinancijskoj, psihološkoj razini, u smislu “korupcija je nemoralna, i ne želim raditi s njima zbog toga, točka”.

Druga je na računskoj razini. Cjenovni signali za poduzetništvo postoje, poduzetnik je spreman ignorirati nemoralnost korupcije, ali mu ona, kad trošak mita stavi na papir, čini investiciju neisplativom.

Ovdje stvari postaju dosta zapetljane. Jedna od mojih pretpostavki (za koju, kao ni za druge ovdje spomenute stvari, nemam dokaza) je da mito u korumpiranom okruženju Bosne pravilu nije toliko visok da blokira poduzetničke poduhvate. Dakle ovo je sve spekulativno, ali čini mi se da bi mito mogao biti jeftiniji od regularnih davanja koje može smisliti i provesti uređena država. To je suprotno Jadrankovom iskustvu, pri čemu mi nije namjera da to iskustvo omalovažim, nego razvijam svoj argument do kraja. Misaoni eksperiment: je li firmi skuplje dati nekome parsto eura jednom, dvaput, ili živjeti u državi koja u kratkom roku digne PDV na 25% i uvede desetke novih nameta, sve to glatko i bez uspješnog otpora? U Bosni se teško dogovoriti oko bilo čega, što je posebno korisno u pogledu nameta. Koliko u Bosni treba treba dati mita da se dostigne destruktivni učinak visokih i sve viših poreza koje snažna hrvatska centralna vlast relativno uspješno prikuplja? Je li bolje imati posla sa nekim “ljudi smo, dogovorit ćemo se” birokratom ili neumoljivim vjerskim fanatikom kakav je hrvatski ministar financija? Na kraju krajeva ovlasti birokrata su ipak ograničene. On ima taj jedan pečat, da, ali ipak mora paziti što radi i koliko traži, posebno kad radi ilegalno. Ono pak što može napraviti vjerski fanatik sa popularnim mandatom je puno gore i uistinu zastrašujuće. Vidi više na tu temu u članku “Što je gore za ekonomiju: lopovi ili lovci na vještice?“.

6. Odgovornost i konkurencija

Nedavno sam pisao protiv hajke na lokalne šerife (vidi “Bolje jedan lokalni šerif nego 10.000 investitora“) između ostalog zato što ne vjerujem u bajku o tome da su oni zli zlostavljači lokalnog življa i saboteri investicija. Naprotiv, smatram da su duboko rodbinski i poslovno ukotvljeni u okolinu i zato joj odgovaraju za svoje ponašanje. Ponašanje koje je očito destruktivno po zajednicu će biti pod pritiskom da se promijeni, i preko formalnih izbora i preko svakodnevnih neformalnih pritisaka. U malim zajednicama vlast si ne može osigurati dovoljan odmak od “mase”. Mislim da, ako usporedimo sve lokalne autonomije u Bosni, u više njih ćemo naći lokalnu vlast koja pokušava pomoći ekonomiju nego parazita koji pokušava ubiti domaćina. Možda se varam, u tom slučaju, ako je stanje loše, tvrdim da je dobar barem trend, odnosno da sile konkurencije i među političkim entitetima djeluju u pravom smjeru, kao i kod tvrtki. Znam barem nekoliko općina u BiH u kojima cvjeta malo i srednje poduzetništvo. Ako neka općina radi protiv poduzetništva, zbog pozitivnog primjera susjeda koji rade dobro biti će pod pritiskom da promijeni ponašanje i imati će šablonu kako da ga mijenja.

Dosta za sada. Ovo je više tok misli nego precizan argument, ali smatrao sam da je ipak korisno da objasnim svoje nedavno pisanje o Bosni, a koje je daleko od općeprihvaćenog.

Bosanska je država nesposobna da pomogne krizom pogođenoj ekonomiji -- zašto onda ta ekonomija ne pada brže nego kod susjeda?

Bosanska je država nesposobna da pomogne krizom pogođenoj ekonomiji — zašto onda ta ekonomija ne pada brže nego kod susjeda? Naprotiv, pala je manje i oporavlja se brže.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

9 odgovora na Jedan drukčiji pogled na Bosnu

  1. dandy napisao:

    Nije loše
    Zanimljivo i za budućnost Bosne optimistično razmišljanje

  2. strasilo napisao:

    Dijelom se slažem, a dijelom se ne slažem, a oboje iz istih (gore dijelom navedenih) razloga

    IMO, u BiH postoji nešto što u HR ne postoji, država je iz određenih razloga (nacionalnih, ideoloških, tehničkih) bila dovoljno nesposobna i/ili nezainteresirana da se bavi određenim skupinama, i one su se iz istih razloga okrenule dalje od te države…

    Ali…

    Čak i kada se pogleda recimo ta zapadna Hercegovina, hrvatske općine u Srednjoj Bosni ili u manjoj mjeri Srpska, nigdje kao cilj nije manja država, nego druga država. Ovo što postoji meni izgleda kao privremena vrlo nestabilna ravnoteža, u kojoj će prije ili kasnije prevladat Sarajevo ili nastat drugi stabilni entiteti, i nestat će i toga limba.

    • Simun napisao:

      Da, nitko tamo ne želi slabu državu, ona je takva stjecajem povijesnih okolnosti. Bosanci su frustrirani nefunkcioniranjem svoje države, što razumijem, ali u isto vrijeme krive tu nesposobnost države za to što je Bosna relativno siromašna zemlja. Tu se ne slažem.

  3. IsakN napisao:

    Kad budem imao više vremena neki duži odgovor, ali svaka cast Simunu na postu.

    P.s. strasilo – totalno pogodjen ovaj zadnji komentar. Bas je u takvom mentalitetu Bosna i zapela. Nažalost.

  4. Mate Mišo napisao:

    Problematično mi je kod prve točke ovo u vezi privatnog vlasništva i formalnih institucija. Kakvu inicijativu ima lopov da ne krade tuđe privatno vlasništvo ako formalne institucije ne funkcioniraju (sud i policija)? A ako krađa nema, onda bi to značilo da postoje neki paralelni sudovi i policije?

    • Simun napisao:

      Ili nekakvo drukčije efektivno odvraćanje. Da sam ja lopov prije bih se odvažio krasti u Hrvatskoj, gdje će me, ako me uhvate, tretirati pristojno, pročitati mi moja prava i smjestiti me na stan i hranu na državni trošak do trenutka kad će mi sudac dosuditi uvjetnu kaznu, nego negdje gdje zakon ne štiti vlasnike, jer tamo ne štiti ni lopove, i znam da riskiram metak ili barem batine ako budem uhvaćen.

  5. Kapitalac napisao:

    Izgleda da ipak imaju nešto birokracije i odmah se vidi štetan učinak njenog djelovanja: http://www.vecernji.hr/biznis/nakon-ulaska-eu-53-hrvatske-tvrtke-dobile-zabranu-izvoza-bih-clanak-585397

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s