Nedavno sam pričao sa kolegom s posla (strancem) i ispostavilo se da je on solidan šahist koji prati i međunarodnu scenu, pa mi je rekao i da je bivša država bila prilično jaka u šahu, tamo negdje s Rusima. Meni prva vijest. Pitao me je i znam li za nekog Vukojevića ili Vujevića, tako nešto, vrhunskog šahista iz bivše Jugoslavije. Ja šah nit igram nit pratim, pa nisam znao o kome priča, ali zaintrigirao me podatak da je bivša država dobro stajala, pa sam otišao na sajt svjetske šahovske federacije i provjerio trenutni poredak, te napravio jednu usporedbu.
Kako smo po onom IQ testu koji je tristo ljudi rješavalo 1956 (korištenom u knjizi “IQ and The Wealth of Nations”) ekstrapoliranom u budućnost rangirani dosta nisko (90-ak) na skali na kojoj su Britanci 100, Nijemci 105 a Talijani 107, moja usporedba sugerira da nije ipak tako loše. Šah je naime dobra posredna mjera inteligencije. Imaju li IQ i ekonomija veze i kakve je druga tema, za sada samo ova tablica. Podaci su sa sajta svjetske šahovske federacije, ja sam dodao broj stanovnika sa Wikipedije i rangirao po broju velemajstora po glavi stanovnika. Crveni broj je originalni (sa stranice federacije) rang zemlje prema prosjeku bodova prvih deset igrača.
Usporedbe 
zanimljiva činjenica: Armenija ima šah kao predmet u osnovnim školama.( http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-16629820 ).
šah mi je bio nekada hobi pa mogu nešto reći o tome: najprije mislim da je gore tražena osoba Milan Vuković, šahist i teoretičar autor nekoliko knjiga (ako se dobro sjećam, ne da mi se guglat), drugo šah kao igra zaista traži određenu vrstu inteligencije, ali pokušaj da se jačina nečijeg šahovskog tima dovede u korelaciju s prosječnom inteligencijom nacije je samo dobar vic i ništa drugo, čak ni posredno je to nemoguće; npr. za dizanje utega ili hrvanje potrebna je snaga, pogledaš svjetske reprezentacije otkriješ da su Turci super dizači utega, a Kazahtanci super hrvači i zaključiš da su oni fizički jači od drugih :). Što se tiče ekonomije i inteligencije to je složenije, najbolji primjer je Sjeverna i Južna Koreja – ti narodi nužno imaju vrlo sličan prosječan IQ a ekonomski rezultati različiti – želim reći da IQ ima naravno određene veze s ekonomijom, ali je to jednadžba s jako puno nepoznanica i ulaznih faktora…