Što pokreće pokretače?

A njihov san: hiljadu linija koda za jedan dan

Mjesečnik Banka posvetio je prošlu temu broja diskusiji o stanju informatičkog sektora domaćeg gospodarstva. Članci raznih autora obiluju prozivanjem države za nedostatak vizije i zazivanjem intervencije, ali kako nisu na internetu dostupni u cjelosti, ovdje neću komentirati neki od njih konkretno. Umjesto toga osvrnuti ću se na dvije ideje koje su se iskristalizirale u raspravi. Prva je da država može i treba potaknuti informatičke tehnologije, a druga je Izrael kao dokaz da to funkcionira.

Sagradi, i oni će doći

Na obali mediterana, među maslinama koje pamte burnija stoljeća, živi jedan mali katolički narod. Bavi se uglavnom uslugama (turizam je jaka grana), ali ima i nešto poljoprivrede i industrije. Turizam, iako nije pretjerano prestižan (“Želimo li biti nacija konobara i sobarica?”), donosi dobar novac. Ali ima i jedan nedostatak. U jednoj sobi može biti jedan gost. Ako želimo još jednog gosta, moramo sagraditi još jednu sobu.

Što kada bi bilo moguće sagraditi jednu sobu i u isto ju vrijeme iznajmiti stotinama, tisućama ili milijunima? Što kada stranci ne bi ni dolazili, nego ostali doma i samo slali novac?

Nisu to više samo pusti snovi. Postoji branša u kojoj je to moguće, a zove se IT. Jednom napravljen softver može imati milijune kupaca bez dodatnih ulaganja. Radi se uz to o poslovima koji su natprosječno plaćeni, ništa ne zagađuju, a radna snaga je obrazovana i mirna.

Svi zato vole softversku “industriju” i zemlja o kojoj ovdje govorimo nije nikakva iznimka. Probala je softver, i svidio joj se. I odlučila je, da želi još. Što rade političari kad žele potaknuti ovu inovativnu djelatnost? Naprave tehnološki park! I tako je Malta ušla u projekt sa stranim ulagačem koji je obećao uložiti 300 milijuna dolara i sagraditi Smart City, kompleks zgrada u kojem će, kad bude završen, raditi 6 do 7.000 dobro plaćenih programera. 

Radovi su pokrenuti 2008. u predizbornoj kampanji, uz mnogo pompe. Logo projekta bojama ambiciozno poručuje “Smart Malta”, jer “City” je samo početak. Cijela država će uskoro procvjetati kao “zemlja znanja”.

Smart Malta — City je samo početak (foto: ja)

Rezultat? Četiri godine nakon početka gradnje jedna uredska zgrada je gotova, ali ne i popunjena. U nju su uselile svega tri firme, dvije distributerske i jedna koja, ako malo razvučemo definicije, može čak i proći pod softversku (HP). Očito je da projekt nije zaživio i već se stidljivo govorka o prenamjeni zemljišta i gradnji apartmana u turističke svrhe. Vrlo stidljivo, naime, uskoro su opet izbori. Primjetiti ćete na fotografiji da se, iako je prva zgrada prazna, gradi druga. Priznavanje poraza ne dolazi u obzir. Druga zgrada dokazuje da stvari, iako malo usporene zbog krize, napreduju i dalje.

Zgrada zdesna je uselila samo tri ureda, ali gradi se još jedna (foto: ja)

Tvojih će bitova i bajtova biti koliko zvijezda na nebu

Ima jedna zemlja, na obali mediterana, puna ožiljaka koje je ostavio rat. Njeni stanovnici su snalažljivi i poduzetni, navikli su na opasnosti i krize, odlučni su da žive bolje. Mnogi od njih su se okušali u informatici. Neki su uspjeli. Neki su jako, jako uspjeli. U zadnjih tridesetak godina čak 250 firmi (popis) koje su osnovali Izraelci je izlistano na NASDAQ-u, američkoj burzi tehnoloških kompanija. Po glavi stanovnika taj je uspjeh zapanjujući.

U čemu je tajna? Kao što je jedan komentator primjetio za vrijeme nedavne Olimpijade, nije pronađen gen za trčanje, pa genetika ne može objasniti superiornost afričkog plemena Kalenjin u trčanju na duge pruge. Isto tako, nije pronađen niti gen za neki od programskih jezika. Uostalom, zašto bi ga netko i tražio? Zašto bi postojao gen za svaku novu zanimaciju koju ljudi smisle (programiranje je nastalo prije pedesetak godina)?

Što onda objašnjava zašto je jedan mediteranski narod tako uspješan u IT-u, a drugi u isto vrijeme troši milijune na gradnju ureda koji zjape prazni?

Klima očito ne može biti. Je li stvar u kulturi, jeziku, vjeri? Maltežani govore semitskim jezikom nastalim od arapskoga, koji je sa hebrejskim blizak rođak. Vjera? Maltežani su kršćani, što znači da vjeruju u skoro sve što i Židovi plus još nešto dodatno.

U čemu je onda stvar? Ova bi misterija pokolebala skromnijeg analitičara, ali meni nije predstavljala problem. Nakon podužeg proučavanja relevantne dokumentacije, intervjuiranja očevidaca i osobnog posjeta objema zemljama, pronašao sam ključnu razliku između Izraela i Malte: Malta ima dobrovoljnu vojsku, a Izrael obavezni vojni rok u trajanju tri godine!

I stvarno, različiti detalji potvrđuju važnost te činjenice. Velik broj izraelskih tehnoloških firmi su osnovali ili čine bivši pripadnici specijalne vojne jedinice “8200”. Ne znamo previše detalja o njoj jer djeluje u tajnosti, ali znamo da zapošljava tisuće informatičara. Jedan njihov impresivan poduhvat je prije nekog vremena procurio u širu javnost. Napisali su računalni virus koji bi, ako je kojim slučajem priključena na vaš kompjuter, naglo ubrzavao i usporavao centrifugu za obogaćivanje urana, s ciljem da ju uništi. Ne zvuči pretjerano komplicirano, ali imajte na umu da se takve centrifuge ne priključuju preko USB ulaza… plus, virus je koristio čak četiri do tada nepoznate rupe u windows OS-u. To nije mala stvar, takve rupe ne otkrivate samo tako. 

Ne znamo kako točno u jedinici “8200” od golobradih regruta prave vrhunske programere, ali iz toga što mnogi nakon trogodišnjeg “kaljenja” u vojsci postaju uspješni poduzetnici, možemo zaključiti da im to dobro ide. Izraelci s neskrivenim ponosom ističu da je pokretanje uspješne IT firme logičan korak za takve kadrove, a neke tvrtke čak oglašavaju poslove specijalno za njih.

Kada Tel Aviv izranja iz sna, čekaju li ga programera dva? (foto: ja)

Tehnološki park na slunjskom vojnom poligonu

Ima jedan narod na obali mediterana, čija Vlada do sada, za razliku od drugih sličnih naroda, nije pretjerano brinula za svoj IT sektor. Više je ulagala maslinare nego u programere. No s promjenom vlasti, vapaji informatičara više ne padaju na gluhe uši. Nešto se miče, nešto se valja. Na primjer, nedavno je jedan mladi kompjuteraš od predsjednika republike dobio orden. To je simbolična gesta i to je u redu. Čovjek je poduzetnik, zaposlio je deset ljudi i to je vrijedno poštovanja.

Ono što me brine je to što vidim i najave krupnijih intervencija. Za njih se još nije našao novac, ali postoje inicijative u tom smjeru. Tako smo vidjeli planove pretvaranja ove rugobe u tehnološki park:

Nedovršena sveučilišna bolnica u Zagrebu trebala bi postati tehnološki park (foto: ja)

Jer, ovako razmišljaju domaći planeri: jednom kad softveraši budu imali dovoljno ureda, po mogućnosti na jednom mjestu, domaća softverska “industrija” će zadimiti punom snagom, iz svih kotlova. Visoke peći će dnevno proizvoditi tisuće kilograma najkvalitetnijeg koda. A kako kotlovima trebaju ložači, tisuće programera će tamo naći svoj kruh (brojka koju sam nedavno pročitao je 10.000).

Ali, kao što vidimo na primjeru Malte, to neće ići samo tako. Uredi bez uniformi, jednostavno, ne znače mnogo. Jasno vam je na što ciljam: trogodišnji vojni rok. Moramo unovačiti sve programere i smjestiti ih u jedinicu “1943” na slunjskom vojnom poligonu, u koju će ubuduće biti sa 18 godina mobiliziran svatko tko malo bolje tipka. U tom trogodišnjem periodu oni će u tajnosti pisati viruse koji će onesposobljavati opremu u neprijateljskim zemljama, recimo, aparate za prskanje šljivika u Srbiji. Udariti gdje ih boli. Nakon tri godine, pustiti ćemo naše programerske zvjeri s lanca, u pohod na svijet. Nove, inovativne tvrtke će nicati ogromnom brzinom, a zemljom će odzvanjati dvanaesterac “Čuvaj se Nasdače, Hrvati harače.”

Plan je dobar, postoji samo jedan problem: kronologija. Naime, država Izrael je nezgodno osnovana tek 1948., a jedinica “8200” tek 1952. Ono što informatičari u svom žargonu zovu “startup” je zapravo narodski rečeno “osnivanje firme” i izmišljeno je davno prije toga. Povijest je puna uspješnih židovskih poduzetničkih poduhvata prije osnivanja izraelske države. A ako želite inzistirati na tome da je “startup” kvalitativno drukčija stvar od obične trgovačke, bankarske ili naftne kompanije, jer je to intelektualni poduhvat, onda će vas zanimati podatak da su otprilike četvrtinu Nobelovih nagrada dobili Židovi, od kojih mnogi nikad nisu nogom kročili u Izrael. Drugim riječima, današnje intervencije te države u informatički sektor (a bez brige, ima ih) imaju sa uspjehom njihovih “startupova” točno ovakve veze: nikakve.

Treba iz ova dva primjera nama sličnih zemalja izvući neke pouke. Gradnja ureda, tehnoloških parkova i centara izvrsnosti neće uspjeti. Mobilizacija u oružane snage neće uspjeti. Čak niti novčane subvencije neće uspjeti. To je sve oponašanje vanjskih obilježja procesa čiju uzročnost ne razumijemo, s nadom da će se onda dogoditi i proces. Kao da vičemo “Bum!” kako bismo natjerali metak da izleti iz cjevi.

Što bi onda država trebala napraviti da podupre IT? Gdje je okidač za taj metak? Prava je istina da okidač ne postoji. Pištolj je potrgan i bolje ga je odložiti prije nego netko strada. Državi nije mjesto u informatici. Ne samo što ne tražim novo miješanje, tražim da prestane i sa postojećim. Doduše, ja sam s tim stavom iznimka. Postoji među samim informatičarima velika podrška intervenciji. Mnogi potiču državu da ih potakne. Da ima strategiju i plan, a ne da se stvari događaju same od sebe, a ne da budemo, riječima prvog među planerima, “slučajna država”. Moji kolege ne razumiju da osobine — vizija, upornost, spremnost na rizik — koje cijenimo kod pojedinaca, kod političara predstavljaju recept za katastrofu.

Državne intervencije imaju male šanse da pokrenu procvat informatike, nadam se da su gornji primjeri približili zašto. Ali, znače li male šanse da ne treba niti pokušavati? Jesam li ja samo još jedan kritizer i defetist? Recimo to ovako: pogrešno je oporezivati konobare i sobarice da bi se podupiralo IT bez obzira na očekivani uspjeh. Ako im bude do kocke, mogu se oni i sami kladiti na informatičke firme, ne treba im država kao posrednik.

Što se tiče defetizma, upravo je ideja da nam za poduzetništvo treba državna strategija defetistička, gotovo uvredljiva. (A i bizarna; “poticati poduzetnike” je nešto kao “ugrijati vatru” ili “zalediti led”.) Ja imam puno bolje mišljenje o sposobnostima domaćih informatičara nego što ga imaju intervencionisti. Smatram da im ne treba država da ih potiče i gurka, trpa ih u zoološke vrtove (tehnološke parkove) i nutka ih financijskim poticajima. 

Štoviše, kad vidim da neki političari “imaju sluha” za moderne tehnologije, podsjeti me to na dobrog policajca u “dobri murjak – loši murjak” rutini. S jedne strane te loši mlati (PDV 25%, porez na dohodak 45%), a s druge te dobri razumije i obećava ti pomoć ako budeš surađivao.

Neću igrati tu igru. Ovaj koji me pljačka mi je neprijatelj, a njegov slatkorječivi drug mi je također neprijatelj. Odbijam biti dio vizije nekakvog političara, maska suvremenosti praiskonskim pljačkaškim običajima. Neću provoditi ničiju strategiju, niti sam nekoga ovlastio da to radi u moje ime.

Imamo li izbora? Da. Svijet je velik, prilika je mnogo. Treba li nešto pokušati? Tržište je okrutno, mnogi koji nešto pokušaju će propasti. Pitanje na koje se stvar svodi je ovo: gledati u oči mogućnost propasti, ili gledati u pod ispred birokrata koji odlučuje o tome tko će primiti njegovu milost? Moj izbor je ovo prvo, ali svatko bira za sebe. Sretno!

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

16 odgovora na Što pokreće pokretače?

  1. Povratni ping: Što pokreće pokretače? | Austrijanci

  2. Tomislav napisao:

    Mislim da malo prejednostavno gledas na politiku i odluke koje politicari donose. Skoro sam siguran da nitko tko je bio ukljucen u donosenje odluke o gradnji tehnoloskog parka nije mislio da ce to pokrenuti renesansu ITa u njihovoj zemlj. Mozda je to potez ocajnih ljudi koji se kockaju tudjim novcem jer misle da nemaju bolju investiciju. Ili je neki bogatun gradjevinac uspio izlobirati drzavu. Ili mozda zbilja fali uredskih zgrada (je cijeli projekt financirala drzava?). Ali znam sto zelis reci i cesto je istina da javni razlozi za gradnju ovog ili onog jednostavno nemaju smisla. Ko da programeri ne mogu strikati kod bez shiny (skupih) ureda sa pogledom na Mediteran.

    Vdim da odobravas snazni drzavni aparat kad se govori o uspjesnoj drzavi🙂 . Sto mislis o “dobrim” intervencijama u trziste – u ovom kontekstu copyright, patenti i svi mehanizmi provedbe koji ih prate?

    • Simun napisao:

      Ma to sa uredima je smiješno, pa svaki unajmljeni stan može biti programerima ured.

      Vdim da odobravas snazni drzavni aparat kad se govori o uspjesnoj drzavi

      Ne odobravam🙂

      Sto mislis o “dobrim” intervencijama u trziste – u ovom kontekstu copyright, patenti i svi mehanizmi provedbe koji ih prate?

      Uglavnom sam protiv, recimo, smatram da i copyright i patente treba ukinuti.

      • vedran2006 napisao:

        Šimun, koji je tvoj komentar na ovakvo viđenje patenata. Neki to vide kao oblik zaštite privatnog vlasništva. I ja sam skeptičan na to ali moram priznati da nemam baš na čisto da ukidanje ne bi bilo donekle i ukidanje prava na vlasništvo.

        http://www.econlib.org/library/Columns/Teachers/patent.html

        • Simun napisao:

          To se svodi u biti na utilitaristički argument, zadani (defaultni) kod većine ekonomista: neka radnja je opravdana ako pridonosi “općem dobru” ili “najvećoj sreći najvećeg mogućeg broja ljudi” i slično. Postoje standardni prigovori utilitarizmu. Možda napišem post o tome, ali ima sve na internetu. Recimo, ako u selu jedan bogati seljak ima traktor i neda ga nikome, a desetorica okopavaju polja motikama, onda će društvo prosperirati ako se bogatome otme traktor i podijeli svima. Utilitaristički, to je onda u redu.

          Tako i patenti krše prava pojedinaca s argumentom da je to onda ukupno dobro za društvo. Pa, ja nisam uvjeren niti da jest dobro za društvo, niti da bi bilo opravdano da jest.

          • vedran2006 napisao:

            nisam tako shvatio. meni se čini da je ukidanje patenata bolje za društvo (recimo svi mogu kopirati tuđu ideju, proizvod), a kontrargument je da će onda biti manje inovacija jer je “incentive” manji. Posebno u područjima gdje su potrebna golema ulaganja i istraživanja, a kopiranje je iznimno jeftino.

            po meni je to pitanje vlasništva, ako ja proizvedem auto, imam li ja pravo na vlasništvo na sve aute, ili samo na taj koji sam proizveo.
            ako ja proizvedem (pronađem) neku molekulu imam li ja pravo na sve molekule, odnosno mogu li zabraniti drugima da prave te molekule. Ja mislim da ne bi trebao (primjeti da je to ovdje stvarno utilitaristički argument, mislim da je štetno da Monsanto ima prava na sjeme, ili da Pfizer ima pravo na molekule). Dakle obrnuto od onog što si zaključio.

            Po meni je to zapravo besmisleno, jer ako se ne varam Schumpeter je inovaciju opisao kao kreativnu destrukciju, i pojasnio da ona nastaje zbog nužnosti (konkurencije) a ne nagrade (patenta). No činjenica je da bi u teoriji trebalo biti više inovacija zbog patenata, no praksa je mislim pokazala da to ipak nije tako.
            Odnosno da postoje druge sile koje se pojavljuju u situiaciji kada država određuje tko i koliko ima ekskluzivno pravo na što.

            Po meni je odličan primjer Coca-cola, štitila je svoju formulu bez patenta dugi niz godina.
            Mnogi su pokušali kopirati, pa nisu uspjeli. Neznam iskreno jel sad postoji patent na recept coca-cole, no nekako sam mišljenja da bi tržište pronašlo prilično dobar način da se zaštiti inovacija, odnosno potaknula bi ljude na inovativniji pristup inovacijama (mislim da je to ključ).

            Jer nije poanta u broju inovacija (potičemo količinu) nego u kvaliteti istih (a tu je tržište bez premca).

            meni je to jako intersantna tema, pa isprika za OT.

            mislim teško je u RL raditi neke analize jer država je toliko upletena u gospodarstvo, tako da s obzirom na namete koje generira pred poduzetnike (ubija inovacije jer se manje ulaže u R&D) pa je moguće da su u takvom svijetu patenti nužnost.

            Tako da je se u stvari ne slažem sa tonom i zaključkom članka (ovog kojeg sam ja linkao, ne Šimunovog), iako ima korisnih uvida, između ostalog što ako bi država htjela više inovacija, umjesto patenata bi jednostavno mogla spustiti namete i poreze svima, profiti bi bili veći, što bi dovelo novu konkurenciju, i rezultiralo kreativnom destrukcijom i inovacijama.

            Moje je mišljenje da je konkurencija ključ inovativnosti

            Ili da se slikovito izrazim u vezi poticanja inovacija.
            Recimo da potićemo inovacije patentima, moguće da bi u takvom okruženju imali eliptični kotač, kvadratni kotač, heksagonalni i sl.
            A treba nam samo jedan, okrugli.

            Recimo da postoji patent na okrugli kotač, tada bismo se možda neki vozili na kvadratnom jer si okrugli ne bismo mogli priuštiti.

            Ako bi postojala konkurencija kod proizvodnje kvadratnog, vrlo brzo bi netko napravio eliptični jer je bolji, pa onda opet i tako bismo sigurno došli do okruglog i bio bi dostupan svima pa najmanjoj mogućoj cijeni.

            Kvaliteta ispred količine. Zato tržište a ne patenti.

            Što se pak tiče utilitarizma.
            Ja mislim da je utilitarizam krivo primjenjen koncept kod većine ekonomista, jer on u suštini nije loš.
            recimo tvoj primjer da je utilitaristički apriori da se otme traktor nekome tko ga ne da, jer bi svima bilo bolje po meni pogrešan.
            Pravi utilitaristički argument mora cjelovito sagledati situaciju, a to je kako je taj traktor nastao, tko ga je stvorio i od kuda. Te mora uračunati buduću produktivnost ne samo tog traktora, nego svih članova društva i njihovog kapitala.
            Recimo da je vlasnik traktora, traktor stekao svojim radom i odricanjem oduzimanje traktora nije utilitaristički, jer ne stoji da je svima bolje, naprotiv vlasnik traktora je očito najproduktivniji član društva i ako se njemu otme, on će vjerojatno prestati biti produktivan jer će vidjeti da to nije oportuno za njega.
            Pravi utilitarizam je utopija jer nitko ne može uračunati buduću produktivnost.
            Po meni je slobodno tržište, utilitarističko u pravom smislu te riječi jer u beskonačnost osigurava sve više roba i usluga svim stanovnicima zemlje. Postoji li neko uređenje koje više brine o svim svojim članovima?

      • Tom napisao:

        Ne odobravam🙂

        Oh, come on! Izrael nije jaka drzava? Obavezni vojni rok nije drzavna intervencija? Izrael bi se pretvorio u autoritativni rezim preko noci da krenu u rat sa Palestinom.

        Uglavnom sam protiv, recimo, smatram da i copyright i patente treba ukinuti.

        Hmm … time bi ubio dosta high-tech i zabavljacke industrije. Ovih dana bi se sve razmililo po Internetu i velika vecina ne bi placala za zabavu. Dugorocno? Iskreno, nemam pojma. Industrija bi se oporavila u nekakvom drugom obliku ali da li bi to bilo bolje d ovog sto imamo danas?

        Ja bi bio zadovoljan sa potpunom reformom patenata (osim software patenata koje treba ubiti) i rezanjem rokova copyrighta na nekih 5 godina.

        • vedran2006 napisao:

          “Hmm … time bi ubio dosta high-tech i zabavljacke industrije.”

          ali treba razmišljati i ono što bi stvorilo, ne samo ono što bi nestalo. Odnosno ono što bi nestalo bez patenta, zapravo tržište (kupci) očito niti ne žele. To i je dokaz da patenti štite monopol umjesto kupce, a s druge strane država svoje intervencije reklamira kao u svrhu zaštite potrošaća.
          Patent služi samo da onaj koji nešto prodaje može nabiti višu cijenu za svoj proizvod.
          Ukidanje patenata značajno bi snizilo cijene, a i pretpostavljam da bi piratstvo na internetu postalo besmisleno (ili značajno manje rašireno). Piratstvo na internetu posljedica je patentiranja, zaštite, copyright-a i sl.
          Kao što vidimo i samo tržište zabave se mijenja i pronašli su načine kako da ponude nešto više od samog software-a, te na taj način privole ljude da kupuju radije nego kopiraju jer onda nemaju pristup tim dodatnim uslugama. došlo je do porasta kvalitete usluga.

          Da postoje patenti i zakoni koji 100% uspješno štite od kopiranja, to se vrlo vjerojatno ne bi dogodilo, valjda je to sasvim jasno. Kvaliteta usluga bi bila značajno nižda, a cijene značajno više.
          sjetite se industrije glazbe u jugoslaviji prije pojave interneta, ili filmova koje smo iznajmljivali na dan. A vidi danas? on demand tv za 100kn mjesečno, pay per viev, naprosto revolucija, a sve samo zato što je moć iz ruku proizvođača i distributera došla u ruke kupaca i korisnika. j

  3. collice napisao:

    Poštovani,
    jako dobar članak!
    Slažem se da treba “uniforma” jer ono što nama Hrvatima fali je DISCIPLINA a s time valjda dolazi i priznavanje poraza ako se poraz dogodi.

  4. BluesBoy napisao:

    Očito su se neki IT-evci poveli za onom “ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se” ili u našem slučaju “ako ih ne možeš uvjeriti da poreze treba smanjiti, probaj preko poticaja dobiti nazad nešto poreza kojeg si platio”.
    Ne znam da li je to neka profesionalna deformacija ili je nešto zarazno kod političara pa da svi samo hoće nešto graditi, uređivati i slično. Možda samo vole rezati vrpce na otvorenjima i slikati se za dnevnik/novine.
    Moj prijedlog je da se umjesto u zgrade i prostore taj novac uloži u informatizaciju države koja će pojednostaviti i ubrzati izdavanje potvrda, dozvola i sve na što se godišnje izgube sati i sati.
    Od toga mogu koristi imati i IT firme, a sigurno će koristi imati svi građani čiji novac se za to koristi.
    Od izgradnje ili uređenja kojekakvih tehnoloških parkova sigurnu korist imaju samo građevinari i možda pokoja IT firma a građani gotovo nikakvu.

    • vedran2006 napisao:

      bio je jedan članak na tu temu, mislim vezano za Španjolsku.
      Činjenica je da među političarima funkcionira tržište i da oni zapravo se ponašaju prirodno (u vlastitom interesu). Mase žele vidjeti rezultate, a gdje ćeš boljih i vidljivijih rezultata od hrpe betona. Timeframe u kojem oni funkcioniraju (1-4g ovisno u kojem dijelu mandata se radi, najčešće pred kraj) nalaže da stvore brze i opipljive rezultate.
      Kako pravi rezultati, i prava vrijednost dolaze tek nakon dugi niz godina odricanja i rada, to jednostavno nije opcija (odnosno ako bi neki političar forsirao takve programe ne bi bio izabran – selekcija).
      rezultat je što vidimo.

  5. GoranAPP napisao:

    Bok autoru bloga. Ovdje je i moj osvrt na Izrael,a sutra putujem na Maltu pa ćemo vidjeti što oni kažu. http://www.exportboomers.com/CISEx/ExportBoomers-Blog/CISEx/Kako-Izraelci-izvoze-softver

  6. KsdK napisao:

    Država nije nužna, zapravo je nužno da se makne da privučemo VC, ali kad napustimo svijet principa nije toliko jednostavno.

    Države ulažu, žele svoju “silikonsku dolinu”, naravno to još nikome nije uspjelo, ali neki gradovi imaju određene uspjehe. Tako postoje dvije vrste država/vlada: jedni žele pokrenut svoje centre, drugi pokušavaju spriječit da im talent pobjegne u prvu vrstu gradova. Može se programirat iz stanova i podruma, ali nije teško ljudima koji pokreću dobre projekte otić u drugu državu ako ovdje nemaju neku potporu (što ne znači potpora države). Izgradnja hrpe betona ne znači da će nastat 10k radnih mjesta – dok farmeron nemre nać 2 mjeseca programera, ali nikakva potpora se ne čini najboljim putem (a očito da nema podrške za slobodno tržište, a i kad bi je bilo prijelazno razdoblje nije toliko jednostavno).

    Zapravo sam se uljučio u raspravu da kažem kako Tehnički centri nisu beskorisni (kao ideja), fizička blizina takvih tvrtki i pomoć u vođenju ima svojih prednosti – postoje razlozi zaš ljudi otvaraju akceleratore i inkubatore. Doduše takve stvari VC, anđeli i tko već financira a njih nema.

    Jedan film o počecima VC: trailer http://www.youtube.com/watch?v=mRmFQ3Jm1aw
    (Već u traileru se spominje Apple, svi spominju Jobsa i Woza, ali nebi oni sami daleko dogurali.)

    Možemo se zalagat za slobodno tržište, ali u stvarnosti nekome tko otvara firmu trebaju mjeseci samo da mu odobre ime… što opet ne znači da se zalažem za državno uplitanje, ali daleko smo od toga da njega nema…

    • Simun napisao:

      Vidio sam to da za 10.000 kn neto ne mogu naći čovjeka. Ali tek poneki komentator je primjetio da to u bruto iznosu košta poslodavca 18.895,59 kn. Da je država manje pohlepna, Farmeron bi mogao ponuditi više novca da privuče kadar. To bi mu bilo puno korisnije od preseljenja u tehnopark gdje će mu država subvencionirati struju ili davati internet džabe ili što ja znam što točno.

      • Tom napisao:

        Ma to je vjerovatno nesporazum. Siguran sam da bi tona kvalificiranih htjela radit za te pare samo su oni koji traze kadar nesposobni pronaci nekoga. Je li to mozda jedan od onih oglasa tipa ‘trazimo mladog covjeka sa doktoratom, 10 godina iskustva rada sa ovom aplikacijom (koju u HR koriste oni i jos dve firme) i zna tecno 4 programska jezika.’

        Vidio sam dosta ovakvih oglasa kod kojih je ocito da je ili pisan za specificnu osobu ili poslodavac ima nerealna ocekivanja.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s