Sinoć sam se vratio sa konferencije koju je američki Ludwig von Mises Institute (sajt) organizirao u Beču. Za one koji ne znaju, ukratko ću opisati o čemu se radi.
Beč je krajem devetnaestog stoljeća i početkom dvadesetog doslovno vrio od intelektualne aktivnosti. Prirodne znanosti, društvene znanosti, ali i razne vrste umjetnosti… što god odaberemo, netko u Beču se bavio time i napravio velik doprinos.
Iz tog perioda imamo nekoliko vrlo važnih mislilaca i u ekonomiji. S obzirom da se radi o kontinuitetu u kojem su učenici gradili na dosezima učitelja, i da se taj slijed nastavio do danas, možemo govoriti o austrijskoj tradiciji iliti školi. Radi se o vrlo impresivnoj tradiciji. Mnoge austrijske ideje su prihvaćene u glavnu struju ekonomije. Razlog zašto škola svejedno stoji izvan te struje je taj što je metodologija kojom se služi moderna ekonomija austrijancima neprihvatljiva (i obratno). Zapravo, austrijanci zovu modernu ekonomiju kombinacijom ekonomske povijesti i statistike i tvrde da to s pravom ekonomskom analizom nema nikakve veze. S druge strane, moderna ekonomija smatra austrijance sitničavim čudacima koji su zaglavili u prošlosti.
S obzirom na to da se na fakultetima predaje moderna ekonomija, austrijska bi već davno bila zaboravljena da nije dviju stvari. Prva su ekonomske krize koje nam prave enormne probleme unatoč tome što moderni ekonomisti navodno imaju lijek (teoriju Johna Maynarda Keynesa). Drugi razlog zašto znamo za austrijance je taj što se netko posvetio tome da čuva njihove zanemarene ideje. Taj netko je Ludwig von Mises Institute. Zvuči impresivno kad se kaže “Institut” ali radi se zapravo o maloj organizaciji sa možda desetak zaposlenih. Dugo ih je bilo samo troje… radi se o ljudima koji stvarno vjeruju u ono što rade. Financiraju se isključivo od donacija.
Zadnja gospodarska kriza (koja još traje) je vratila austrijsku školu u fokus ne samo u SAD-u, nego (zahvaljujući internetu) i u Europi. LvMI je odlučio kapitalizirati na tome organizirajući svoju drugu (prva je bila davne 1988) konferenciju u Beču. Autor ovih redaka je prisustvovao i vratio se vrlo zadovoljan. Za nekoga tko je stalno okružen idejama o tome što bi država trebala poduzeti da pokrene gospodarstvo tri dana druženja sa liberalima je bilo pravo osvježenje 🙂
Zamislite cca dvjesto ljudi iz svih mogućih dijelova svijeta (neki su došli iz Australije ili Brazila) na jednom mjestu, a svi do jednoga protržišno raspoloženi. Divota. Po strukturi društvo je bilo vrlo šaroliko, od profesora ekonomije do programera, menadžera fondova, penzionera, poduzetnika, itd.
Koliko je na skupu bilo ideološkog žara možete zaključiti i po tome što je Hans-Hermann Hoppe (trenutno najvažniji austrijski ekonomist) održao predavanje o Misesu i Hayeku u kojem je Hayeka proglasio ni manje ni više nego – socijalistom. Za one koji nisu upoznati s njim: Friedrich A. Hayek je jedan od najpoznatijih zagovornika slobodnog tržišta, ali u nekim knjigama si je dozvolio da poneku državnu intervenciju (mimo vanjske obrane i zaštite vlasništva i ugovora) smatra korisnom. Na primjer, kontrolu kvalitete hrane i standarde u građevini. To je bilo dovoljno da jučer bude proglašen nekonzistentnim liberalom kojeg vole ljevičari. Naravno, ne treba misliti da se tu radilo nekakvim žestokim obračunima sa neistomišljenicima. Nakon predavanja, diskusije o razlikama u stavovima bi se u prijateljskoj atmosferi protegnule i do kasno u noć.
Čuo sam sa dvije različite strane da bi jedna slična konferencija posvećena tržišnim rješenjima mogla uskoro biti organizirana i u Hrvatskoj. Mogu samo reći da se nadam da je to istina i da će biti što prije.
Za kraj, par fotografija.
Spektakularna glavna dvorana akademije znanosti i umjetnosti u kojoj je nekad predavao i Carl Menger.
Tipično predavanje. Jörg Guido Hülsmann o Misesovoj teoriji novca.
Kolega iz Beograda i ja smo neovisno došli do istog zaključka: Privatize Everything.
Usporedbe 
“S druge strane, moderna ekonomija smatra austrijance sitničavim čudacima koji su zaglavili u prošlosti.”
Tako je, ekstremisti i osobenjaci, neću reći čudaci jer će me autor “moderirati”. Kako funkcionira apsolutna privatizacija, vidimo na američkom zdravstvu. Ako nemaš brda love, crkni (i mnogi se stvarno ubiju kad obole da bi im djeca mogla preživjeti, tj. dobiti od police osiguranja). Prejadno.
A ima vas i po forumu.hr i tamo marljivo i gorljivo prosipate svoje ekstremne pamflete.
Off-topic: Kad ste već takve face i vjerujete u to što radite da je ispravno, što se onda ne uslikate cijeli , nego skrivate face. Nije valjda da se bojite opasnih ljevičara, jugonostalgičara, reptilijanaca, izvanzemaljaca i sličnih?
Pretpostavljam da troškove usluga u zdravstvu koje ti i ostali građani RH primamo plaćaju ti spomenuti izvanzemaljci? Blago nama, sigurno smo onda vrlo visok životnog standarda kada imamo tako elegantno riješen jedan on glavnih životnih troškova, kad imamo tako darežljive “sponzore”,
Bilo bi nepristojno staviti na web sliku čovjeka kojeg nisam za to tražio (i dobio) dozvolu.
Inače, hrvatsko zdravstvo je državno. Nemate razloga za strah.
@vmiljenko, kad već iznosite takve optužbe, molim da navedete primjer ko je to u sistemu privatnog zdravstva ostavljen da crkne? I da li Vi to tvrdite da je sistem državnog zdravstva besplatan? Nije. Plaćate. Plaćaju svi, i oni koji se liječe i oni koji niad nisu koristili zdravstvene usluge, i to mnogo više nego što bi plaćali privatno zdravstveno osiguranje. Plaćate za beskrajne redove i liste čekanja za operacije (osim ako niste Kosorkin nećak ili slično, pa može i preko reda). Pored očajnih zdravstvenih usluga, hranite i armiju državnih birokrata. I još jedna stvar – ako biste, ne daj Bože, morali da vozite trudnu suprugu ili svoje dijete na neku hitnu intevenciju, kome biste poklonili povjerenje, da li biste ih odvezli u dom zdravlja ili na neku privatnu kliniku?
@Šimune, zavidim Vam što ste imali prilike uživo u Beču slušati korifeje liberalizma i učenike Misesa i Rothbarda. Hoću živ da se pojedem od muke što nisam mogao doći. 🙂 Molim Vas za malo iscrpniji prikaz, ako nađete vremena.
Što se tiče Hayeka, on jeste ambivalentna figura u savremenom liberalnom pokretu, slično monetaristi M. Friedmanu. Hayekov doprinos očuvanju naslijeđa klasičnog liberalizma u 20. vijeku je nemjerljiv, pogotovo u prijeratnim ekonomskim spisima (za što je i dobio Nobela) i polemici sa Keynesom. Ali, tamo gdje pokušava biti “suvremen”, gdje želi učiniti primamljivim ideje liberalizma široj publici, on je to činio nauštb ideja klasičnog liberalizma. Tako već u “Putu u ropstvo” osuđuje “ekstremiste” koji zagovaraju laissez-faire liberalizam, kao one koji su nanijeli najveće štete popularizaciji liberalnih ideja. Treći dio Constitution of Liberty je katastrofa živa, zajedno sa onim dodatkom “Zašto nisam konzervativac”. Tu ne samo da je “okrpio” po laissez-faire liberalizmu, nego je objeručke prihvatio progresivizam i ideju da liberalizam treba adaptirati i ugraditi u institucije socijalne države. Dakle, potpuna kapitulacija.
Prvi put komentiram, iako stalno pratim Vaš odličan blog – kao i sjajni Nedjeljni komentar. Mislim da dajete izuzetan doprinos liberalnoj kulturi u Hrvatskoj i svakako spadate u korifeje liberalizma ovdje. Keep up the good work!
Što se tiče konferencije, zapravo se i nije dogodilo puno toga što bi opravdalo dulji izvještaj. Posjetili smo mjesta gdje je Mises radio, kavane u kojima su on i polaznici njegovog seminara diskutirali i pili, a bila je i izvedba pjesama koje su pjevali kad bi popili malo više :). Predavanja su bila zanimljiva, ali naglasak je bio više na druženju i upoznavanju, pa i fund-raisingu, nego na idejama. Upoznao sam ljude iz LvMI Češke, LvMI Rumunjske, LvMI Švedske, LvMI Brazila (dobro, njega sam upoznao već prije), Španjolce iz onog njihovog instituta u Salamanci. To je otprilike to.
A Hayek… nisam čitao njegove knjige osim Puta u ropstvo, ali Hoppe je nabrojao iz njih jedno dvadeset citata koji stvarno nemaju veze s liberalizmom, tako da mislim da ste dobro pogodili riječ: ambivalentan.
Hvala na komentaru i pohvalama! Slažem se da Nedjeljni Komentar radi odličan posao.
Mises je bio šokiran kada se pojavio “Poredak slobode”, ali je veoma blago reagirao na nju, spominjući samo neke “neumjerenosti”, zbog prijateljskih odnosa sa Hayekom. Rothbard je bio mnogo eksplicitniji. On je tu knigu nazvao “krajnje lošom…i čak zlom knjigom”, a za samog Hayeka je govorio da je “mješavina briljantnosti i pogrešnih ideja…mozaik konfuzije”. Evo jednog veoma ilustrativnog citata iz njegove privatne prepiske:
“This then, is the face that F.A. Hayek will present to the world in his Constitution of Liberty. It is a face such that, if I were a young man first getting interested in political questions, and I should read this as the best product of the “extreme Right,” I would become a roaring leftist in no
time, and so I believe would almost anyone. That is why I consider this such a dangerous book and why I believe that right-wingers should attack this book with great vigor when
it appears, instead of what I am sure they will do: applaud it like so many trained seals. For (1) Hayek attacks laissezfaire and attacks or ignores the true libertarians, thus setting up the “even Hayek admits . . .” line; and (2) his argument is based on a deprecation or dismissal of both reason and justice, so that anyone interested in reason or justice would tend to oppose the whole book. And because of Hayek’s great prominence in the intellectual world, any failure by extreme right-wingers to attack the book with the implacable vigor it deserves will inordinately harm the rightwing cause that we all hold dear.”
Samo da dodam da bih se ja u potpunosti složio sa Rothbatdovim (1) zaključkom, dok bih se sa (2) samo djelimice složio i više bih držao stranu Hayeku i njegovoj ideji katalaksije ili spontanog poretka.
Pretpostavljam da su Austrijanci prirodna stepenica u mentalnoj evoluciji wannabe slobodnog čovjeka. Nisu, dakako, zadnja stepenica..