Protržišni ljevičari

Čitam najnoviju kolumnu Vuka Perišića u kojoj on opet veliča kapitalizam i kudi Hrvatsku zbog nedovoljno istog:

Ljudi hoće ono za što su glasovali, a to svakako nije bila sloboda poduzetništva i slobodnog kretanja roba, kapitala i radne snage, nego nekakav hibridni poredak koji bi se u ime ‘našeg’ brinuo za ‘pravednu’ raspodjelu ‘našega’ i tako svima ‘našima’ zajamčio doživotnu egzistencijalnu sigurnost.

Lijepo rečeno. Domaća komentatorska scena je ogromna, ali nije diferencirana. Komentatori sliče jedni drugima kao jaje jajetu. Perišić je zato iznimka. On je jedan od rijetkih protržišno nastrojenih komentatora. Je li to dobro ili loše? Naravno da je dobro.

Ipak, postoje stvari u kojima naglo prestaje Perišićeva podrška slobodnim interakcijama između slobodnih pojedinaca. Nekompetetentni reakcionar je o njegovim intervencionističkim stavovima pisao u “Liberterijanci koji se panično boje ljudskih sloboda” i “Sex & the State”.

Ja ovdje želim istaknuti još jednu “slijepu točku” ili “nedopušteno dobro”: nacionalizam.

Kada bi tržište stvarno bilo Perišićev imperativ, on bi morao dopustiti da ljudi koji ga čine proizvode i konzumiraju i one stvari koje njemu nisu simpatične. Međutim, kao svaki pravi ljevičar, Perišić je prvo i prije svega antinacionalist, a onda ekonomski liberal.

To se može činiti čudno na prvi pogled. Kako, ako podržava tržište? Zar nisu ljevičari nužno socijalisti? Nije baš tako jednostavno. Ljevica nije svodiva na jedno pravilo ili princip. Ona je skup ideja. Poprilično velik skup. Ali u tom skupu neke su ideje važnije a neke manje važne, postoji određena hijerarhija. Antinacionalizam je jedna od najvažnijih, definirajućih. Državno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje nije. Možete se zalagati za privatizaciju državnih firmi i još uvijek biti dobar progresivac. Ali apsolutno ne možete niti tolerirati, a kamoli podržavati, partikularne grupne indentitete i biti dobar progresivac.

Perišić jest dobar progresivac. Njegove se protržišne kolumne u pravilnom ritmu izmjenjuju sa antinacionalističkim tiradama. Tipičan primjer (nikako jedini) potonjeg je komentar nogometne utakmice Hrvatska-Srbija.

Osvrćući se na (tržišno gledano korektnu) situaciju u kojoj potrošači kupnjom ulaznice za nogometnu utakmicu kupuju svoju porciju nacionalizma, Perišić nalazi, vjerovali ili ne, objašnjenje domaće ekonomske krize:

Ako, pak, nije riječ o ekstravagantnom ponašanju nego o reprezentativnom uzorku, valja svečano konstatirati da je razriješen misterij ekonomske krize u Hrvatskoj. Ljudi koji slobodnom voljom, bez ikakve prisile i bez ikakve nužde stoje u redu čitave noći usred zime, s lakoćom mogu podnijeti nezaposlenost i siromaštvo.

Kako to točno prekonoćno čekanje u redovima dovodi do kriza nije baš jasno (je li to slučaj i kada potrošači čekaju u redovima novi Appleov telefon?), ali poruka je jasna: sami smo si krivi, kriza je kazna s nebesa za nacionalističko zastranjivanje.

Iluzorno je od političke elite očekivati iskorak iz ekonomske krize kada, čini se, to ne žele ni sami građani budući da se sasvim olako i dobrovoljno odriču komoditeta

Odricanje od komoditeta kao grijeh? Zar nije odricanje od komoditeta preduvjet štednje i uopće kapitalizma? Ova izjava je ipak vrh:

Bilo bi pogrešno reći da ne zaslužuju ništa bolje od nezaposlenosti i siromaštva, kada su očito spremni i na gore neudobnosti.

Valjda je mislio “bilo bi točno reći”?

Domaćim libertarijancima skrećem pažnju na Perišićevu usporedbu tapkaroša i navijača. U njegovoj pripovjesti tako tapkaroš koji se smrzava da bi preprodao ulaznicu i navijač koji se smrzava da bi ju kupio nisu isti. Logički gledano, ako tapkaroš zarađeni novac kasnije potroši na pivo, možemo reći da se smrzavao da bi kupio pivo. Međutim, prema Perišiću, tapkaroš je racionalan tržišni heroj, a navijač je iracionalna budala. Naime, ono što za Perišića određuje ispravnost nekog ponašanja nije poštivanje određenih pravila, nego posljedice. To je u suprotnosti sa libertarijanskim (deontološkim) pristupom.

Ne traži Perišić da država zabrani nacionalne nogometne timove. Ali budite svjesni da svaki put kad udovoljite nekom nacionalističkom porivu, čak i ako pritom ne prekršite ničija prava, učinili ste ekonomsku krizu malo dubljom, a izlazak iz iste malo težim.

Važno je imati na umu da planska privreda nije jedino što definira ljevicu. Protržišni ljevičari postoje, štoviše, u razvijenom američkom komentarijatu oni su vrlo česta pojava.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

15 odgovora na Protržišni ljevičari

  1. Invisible Hand napisao:

    Danas su “ljevica” i “desnica” prilično nedefinirani pojmovi i izgubili su smisao, dovode do zabune.
    Za Perišića ne znam što bi rekao, i mene je moram priznat razočarao nekim tekstovima (kao npr. onima o kojim je nreakcionar pisao), no što se tiče konkretno ovog teksta o utakmici, ne vidim nešto previše sporno “ljevičarsko” u tome… ovo o uzrocima ekonomske krize je očigledna ironija.

    Kažeš da je antinacionalizam najvažnije obilježje ljevice… pa ne znam, onda ti ne svrstavaš neonacističke skupine i KKK pod ljevicu? Po Kuehnelt-Leddihnu je nacionalizam kao vrsta kolektivizma jedno od obilježja ljevice, a ne desnice.

    Uglavnom, ono što sam htio reć da bi trebalo nastojati izbjegavati te pojmove ljevice i desnice s obzirom da su danas poprimili neka skroz drukčija čudna značenja,a mislim da je tome uzrok upravo nepostojanje prave tržišno-liberalne desnice.

    • Simun napisao:

      Da, u pravu si što se tiče von K-L… njegovu definiciju ljevice sam prepisao ovdje: https://usporedbe.wordpress.com/2011/12/05/ljevica-desnica-reakcija/

      I to je sve OK… ali ne kažem da je antinacionalizam jedina stvar koja definira ljevicu, nego jedna od najvažnijih. Ljevica je univerzalistička i tu nema kompromisa.

      Što se tiče izbjegavanja pojmova ljevice i desnice, ne slažem se. Mislim da su i dalje dosta korisni, bez obzira na to što su grubi.

      • Invisible Hand napisao:

        Ali kad se moja (tj. K-L-ova) definicija desnice ne poklapa s kod nas opće prihvaćenom.
        Antinacionalizam jest apsolutno obilježje jedne frakcije ljevice, ali isto tako nacionalizam je obilježje druge frakcije ljevice. Možda jest kontradiktorno i nelogično, ali kontradikcija i nelogičnost su također univerzalna obilježja ljevice.
        Pogledaj kod nas nacionaliste (“desničare”) u politici i nacionalističke udruge i njihove političke Planove, to su sve 110%-ni ljevičari (možda oni toga nisu svjesni ali to je njihov problem).
        Na kraju krajeva, nacistička stanka NSDAP je prije rata bila lijeva stranka u njemačkom parlamentu, KKK su u Americi formirali Demokrati-ljevičari, a i nakon 2. svjetskog rata svi komunistički režimi su bili više ili manje nacionalistički nastrojeni (toga današnji mainstream ljevičari možda isto nisu svjesni ali to je njihov problem)

        • Simun napisao:

          Ne slažem se… zapravo ono što ti hoćeš reći je da je kolektivizam glavno obilježje ljevice, pa da onda može postojati lijevi i desni kolektivizam.

          Međutim, to bi značilo da je desnica individualistička, što povijesno nije točno i oduzima pojmu desnice njegovo uobičajeno značenje. Nisam pobornik redefiniranja pojmova. Fore o tome da je Hitler bio ljevičar mi zato nikad nisu bile drage. Nije bio ljevičar, bio je desničar.

          Individualizam kao ideologija organizacije društva “od nule” je novi izum, libertarijanstvo je nastalo nakon drugog svjetskog rata. Pojmovi ljevice i desnice su pojmovi unutar starijeg (ali još važećeg) okvira koji nema samo jednu osovinu “prisila – sloboda od prisile”, pa da je ljevica na jednom ekstremu a desnica na drugom.

          Donekle je bolja osovina konzervatizam–progresivizam, i ljevica kao ono što uvijek želi mijenjati status quo, desnica kao reakcija. Problem s tim je u pomicanju svijeta ulijevo, današnji centar je nekadašnja ekstremna ljevica i pomalo je glupo koristiti ljevicu i desnicu samo kao relativne pojmove. Bolje je da imaju sadržaj.

          Zašto smatram da nacionalizam nije ljevičarska ideja? Ovdje je možda razlika malo suptilna…

          Naime, nacionalizam jest kolektivizam, stavlja interese kolektiva ispred interesa pojedinca, potiče standardizaciju i uniformnost, zatire partikularne identitete, regionalne, dijalektalne, ne dopušta druge izvore autoriteta, itd…skoro isto kao ljevica globalno.

          Ali, nije globalan.

          Možda se čini kao samo razlika u skali/mjerilu, ali mislim da nije. U gruboj i općoj sličnosti postoje suptilne razlike, dvojake: i filozofski i provedbeno.

          Razlika u krajnjem cilju (globalna država vs nacionalna država), razlika u obuhvatu ideologije (nacionalizam se ne petlja u sve aspekte života, ljevica petlja), razlika u potrebi za aktivizmom (nacionalist može definirati i postići krajnji cilj, nacionalnu državu, ljevičar ne može), razlika u poklapanju sa stvarnosti (nacije su donekle logične), razlika u potrebi za primjenom sile (veće lomljenje stvarnosti, veće razlike među grupama — veća sila), razlika u intenzitetu uniformizacije (zajednički nazivnik među skupinama od kojih se “pravi” nacija je obično visok). Vjerojatno ima još razlika, ove su mi samo pale na pamet.

          Univerzalizam propovjeda jednakost-istost svih ljudi. Nacionalizam propovjeda prednost jednog naroda. Logičke (kao i nelogične ali česte) implikacije prvoga nisu samo teritorijalno opsežnije (globalizam, jedna svjetska država), nego i idejno. Možemo vidjeti progres od ideje o jednakosti-istosti svih ljudi do forsiranja “rodne ravnopravnosti” koja poskupljuje ženama autoosiguranje. To se može događati i u globalnoj državi i u nacionalnoj, ali nema ništa u nacionalizmu per se, kao ideji, što vodi prema tome. (S druge strane nacionalizam vodi ka etničkim čišćenjima i u ekstremu masovnim ubojstvima. Greška bi ga bila zato što je različit ljevici smatrati cvjećkom među ideologijama.)

          Dakle, kao što rekoh, svođenje ljevice na kolektivizam, a desnice posljedično na individualizam, nema smisla. Ljevica je širok spektar ideja, kojima je univerzalizam apsolutno nužan i na vrhu. Nacionalizam je logička suprotnost univerzalizmu, te tako spada povijesno na desnicu.

          Može se o tome pisati još. Kao partikularizam, nacionalizam sije sjeme drugih partikularizama. Njegovi pokušaji širenja, kao i inzistiranje na konformnosti i homogenizaciji su zato filozofski nedosljedni i provedbeno slabiji.

          • Invisible Hand napisao:

            vidiš, ja ne pridodavam velik značaj toj razlici u skali da bi mi to predstavljalo bitnu razliku
            Doduše, u pravu si ti kad kažeš da nacionalizam sam po sebi se ne petlja u sve aspekte života (valjda tu misliš na interveniranja u tržište, raspodjelu dohotka, ograničenja individualnih sloboda i sl.), međutim, iz osobnog iskustva primjećujem da je u praksi gotovo pa pravilo da nacionalisti žestoko podržavaju ljevičarske (komunističke) ideje, nerijetko čak žešće od deklariranih ljevičara.

            Po čemu je to Hitler bio desničar? Pa zar nije nacistička stranka bila lijeva stranka njemačkog parlamenta (to sam pročito upravo u nekom K-L-ovom tekstu, ne znam sad napamet gdje)? Ako je Hitler bio desničar, onda su bili i Staljin i Broz?
            Ili što bi onda bila M. Thatcher?

            eto zašto izbjegavam korištenje pojmova ljevice/desnice (hvala g. Nolanu za dijagram😀 )

            • Simun napisao:

              Nolanov dijagram je zanimljiv za klasifikaciju, ali je neupotrebljiv za analizu dinamike pojava u stvarnom svijetu zato jer se sukobi u svijetu odvijaju uglavnom između etničkih skupina (koje nekad imaju svaka svoju državu, a nekad žive unutar iste), a ne generalnih, na naciju slijepih, ideoloških pozicija. Takve pozicije se sukobljavaju unutar jedne etničke skupine. Npr sukob između Hrvata i Srba nije bio sukob između srpskog totalitarizma i hrvatskoj liberalizma, nego između Hrvata i Srba, točka. Među Hrvatima ili Srbima onda može biti podjela na liberale ili intervencioniste, ekologe ili industrijalce, itd.

              Također, uglavnom ne postoji načelna opozicija slobodi ili libertarijanstvu. Nitko načelno ne zastupa poziciju da ljudima treba oduzeti što više sloboda. Oduzimanje sloboda u većoj ili manjoj mjeri je obično alat za ostvarenje nekog drugog cilja ili ciljeva.

              Tako da su mi ti dijagrami prilično zavaravajući ako se shvate kao prikazi motivacije aktera ili njihovih dubokih, čvrstih stajališta. Zapravo će se u realnom svijetu i lijevica i desnica kretati tamo-amo po dijagramu po potrebi.

              Zašto je Hitler bio desničar? Pa (po meni) upravo zbog hijerarhije ideja. Na primjer, ako netko napravi pet dobrih stvari i tri loše, je li on dobar čovjek ili loš čovjek? Ako moramo dati jednu ocjenu o čovjeku, onda moramo nekako vidjeti kakve su te njegove dobrosti i lošosti i vidjeti što prevladava. Recimo, čovjek koji je spasio tri života (tri dobre stvari), ali je deset puta pogrešno parkirao (tri loše stvari, ali minorne) može komotno biti proglašen za dobrog. Onaj koji stalno dobro parkira ali je ubio trojicu, može biti proglašen za lošeg (ako nema drugih okolnosti).

              Naravno, kad god je moguće, nećemo svoditi ponašanje na jednu ocjenu, nego ćemo zadržati kompleksnu: “taj je to i to radio dobro a to i to loše”. Ali nekad svodimo.

              Analogno, Hitler je provodio mnoge tradicionalno ljevičarske, progresivne ideje, ali i desničarske. Kako ga svesti na jednu ocjenu? Ja to radim tako da gledam hijerarhiju ideja. Nacionalizam je logički suprotan sa univerzalizmom, a univerzalizam je ključna i definirajuća ideja ljevice. Tako nacionalizam ne može biti smatran lijevom idejom. Ako je Hitler bio nacionalist, i ako je njegov nacionalizam bio snažno istaknut, te je i u njegovoj filozofiji i u provedbi imao prioritet, a smatram da jest, onda Hitler nije bio ljevičar, nego desničar.

              Sasvim mi je jasna težnja desničara da se distanciraju od Hitlera, jer je ovaj, ako ga svodimo na ocjenu dobar-loš, konsenzusom proglašen lošim. Ali mislim da, ako već svodimo sve moguće politike na grubu podjelu lijevo-desno, onda Hitler spada desno. Negiranje da je na desnici bilo loših pojava ili osoba bi nužno, što ih više eliminiramo, dovelo do toga da proglasimo da je desnica “odsustvo lošega” iliti da označava sve moralno ispravne stvari, a ljevica moralno neispravne. To bi potpuno ispraznilo pojam desnice smislenog sadržaja, a i povijesno je netočno.

            • Simun napisao:

              Staljin – ljevičar
              Tito – ljevičar
              Thatcher – desničarka

          • strasilo napisao:

            složit ću se i neću

            složit ću se da je lokalno vs. univerzalno bolji opis desnoga vs. lijevoga od individualno vs. kolektivno

            i u tome smislu, da li je ispravno reći da je hitler desničar?
            iskreno, ne znam
            problem je reći da je ljevičar, ali meni je jednaki problem i reći da je desničar
            ispravno je valjda jedino reć da je on nacional socijalist

            ali
            da li je socijalizam stvarno univerzalan?
            jer marxov to sigurno nije, i tamo postoje viši i niži narodi
            može se sada natezat da marx to zapravo nije mislio, da je to djetinja reakcija na 1848. i što ja znam sve što ne, sve dok se ne nategne na to
            ali i dalje stoji, da iz kojega god razloga, koliko god to bilo ozbiljno ili neozbiljno, koliko god to ozbiljno ili neozbiljno trebalo shvatit, kod socijalista 19. stoljeća postoje viši i niži narodi

            da li mi stvarno možemo reć da hitlerov socijalizam nije ispravna interpretacija i razrada marxovog?
            po čemu je staljinov socijalizam ispravnija interpretacija?
            po čemu je titov socijalizam ispravnija interpretacija?

            po čemu je zapravo danas na zapadu prevladavajući univerzalistički socijalizam ispravna interpretacija socijalizma?
            a očito nije jedina

            • Simun napisao:

              Da, Marx je bio politički nekorektni hejter, rasist, antihrvat🙂 a vjerojatno bi i na drugim danas za ljevicu standardnim stavovima pao na ispitu. Ali po kriteriju koji ovdje spominjemo on spada na ljevicu zbog “proleteri svih zemalja ujedinite se”; naglaska na nadnacionalnu, svjetsku prirodu komunizma, misionarstvo i širenje…

              Komunizam jest, ali socijalizam nije univerzalan. Nacional-socijalizam je moguć i postojao je (i postoji), nacional-komunizam je contradictio in adjecto. Doduše, koliko znam, Marx se nije koncentrirao na nacionalizam kao nekakvu prepreku svjetskom komunizmu, nego na kapitalizam. To jest, koncentrirao u kritici na buržoaziju (nacional-kapitalizam), mogućnost nacional-socijalizma mu nije pala na pamet kao bitna (ispravi me ako griješim), tek se kasnije se pokazala kao glavna zapreka svjetskom komunizmu, pa je i nacionalizam postao jedna od glavnih meta komunista.

              I Tito i Staljin su bili zbog geopolitičkih okolnosti ograničeni u svoje države, ali idejno su bili komunisti dakle ljevičari. Tito je, uz zatiranje nacionalnih identiteta kako bi stvorio jugoslavenski, imao ambicije i za osnivanje nekakve panbalkanske komunističke države, mislim da su za početak unutra trebale biti Albanija i Bugarska, uz Jugoslaviju. Naravno u početku se podrazumjevala i centralna uloga Moskve.

              Staljin sa svoje strane je rekao “socijalizam u jednoj državi” i koristio patriotsku i nacionalističku propagandu tijekom rata, te njegova politika može na prvi pogled podsjećati na rusku imperijalnu politiku, ali samo na prvi pogled. Krajnji cilj, kad se stanje stabilizira, jest i dalje bio ekspanzija svjetskog komunizma, izvoz ideologije, a ne komunizam u jednoj državi.

              Sjevernu Koreju danas smatram čistim nacional-socijalizmom Hitlerovog tipa, dakle ako bih ih morao svrstati lijevo ili desno svrstao bih ih desno. Kina je umjerenija, ali zbog nedostatka univerzalističkog pogleda na svijet ja bih i njih svrstao desno. S druge strane, Sjedinjene Države su zbog svoje ideologije i politike za mene danas čista ljevica. Sve to ako baš moramo svesti na pojmove lijevo/desno. Najčešće se isplati zadržati više podataka.

              • strasilo napisao:

                što sam ja zapravo htio reći, ali baš i nisam!
                možeš hitlera smatrat desničarem u modernom kontekstu, ali što je je, definicije su se promijenile

                socijalizam je odnio potpunu politčku pobjedu početkom 20. stoljeća, i desnica se postala sve što nije socijalizam (nakupnina svih, ali svih ostalih, koliko god međusobno bili suprostavljeni), a na kraju je bilo čak i dovoljno imat par nesocijalističkih elemenata i odmah si desničar😀

  2. reakcionar napisao:

    Ako gledamo na povijest ideja:
    Današnji protenstantizam je hašišarsko-japijevska kvazireligija 1960ih.
    Današnji liberterijanizam je jučerašnji agresivno etatistički utopijski centralni plan za cijeli svijet.
    Današnja Republikanska stranka u SADu je marksističko krilo Demokratske stranke otprije 40 godina.
    Današnji konzervativci u Britaniji su ekstremno socijalistički elementi među laburistima prije par desetljeća.
    Današnji Glas koncila je Pravda iz 1912.

    Ukratko:
    Današnja desnica je jučerašnja ljevica.

  3. dandy napisao:

    Perišić je protržišni ljevičar isto kao i Milanović. Pričaju o tržišnim zakonima ali zapravo ne vjeruju u njih. To im dođe kao nužno zlo. Oni vjeruju da je njihov lijevi svjetonazor iznad zakona i kad god im okolnosti dopuste pogazit će tržišne zakonitosti i riješiti problem u skladu sa svojom ideologijom. Dakle biti protržišni ljevičar je isto kao i drvena peć. Izgleda super dok ništa ne radi, a kad se zapali izgori!

  4. polpot napisao:

    uglavnom se slažem s “nevidljivom rukom”, samo kao mali dodatak: Hayek je uporno dokazivao da je svaki oblik praktičnog socijalizma (dakle, socijalizma u ekonomskoj praksi) uvijek nacionalistički i žestoko nacionalistički…npr. zar bi se neki sindikat u Britaniji odrekao nekih beneficija zbog radnika u Argentini? :)…socijalizam i nacional socijalizam su dvije nevjerojatno slične stvari, svejedno svrstavamo ih u lijevicu i desnicu…jeste li znali da je Mussolini u jednom privatnom pismu pisao da se divi Staljinu jer je u praksi Staljin proveo savršeni fašizam? ( ne šalim se)
    ovo što je reakcionar napisao je točno…zadnjih 100 godina je zlatno doba socijalista kad im je vaga stravično prevagnula😦
    nema smisla da branim Perišića ali držim da su 99% naših desničara zapravo neosviješteni soft nacional socijalisti ili soft fašisti, nedjeljni komentar ih tako i zove, priznajem da bi većina nacionalista koje poznajem uvijek dali prednost socijalizmu ili korporatizmu nad slobodnim tržištem…

  5. Povratni ping: Tržište i ljevica | Nekompetentna reakcija

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s