Bambuti

U knjizi “Anarhija je moguća” koju sam bio počeo čitati zaintigrirale su me anegdote o ponašanju pigmejskog plemena Mbuti. Ne mislim pritom na ekonomske aspekte. To što cijela skupina navodno zajedno lovi i nakon toga plijen distribuira tako da svatko nešto dobije uklapa se u stvari koje znamo o lovcima-sakupljačima, i ako netko to misli koristiti kao dokaz da komunizam funkcionira, neka.

Ali rodna ideologija? Uzmimo nerazlikovanje sinova i kćeri. BaMbuti navodno za oboje koriste isključivo riječ “dijete”. Ali ako razlikuju muški i ženski spol općenito, a nemoguće je da ne razlikuju, zašto ne koriste složenice “dijete-muško” i “dijete-žensko”, ako već nemaju posebne riječi?

Sve skupa mi je zvučalo kao čista izmišljotina, pa sam pretraživao bespuća interneta i našao da Pigmeji nemaju poseban jezik, nego koriste jezike Bantu plemena koja ih okružuju. To znači da su riječi “sin” i “kći” svakako čuli, jer ih Bantu jezici imaju. Ostaju samo dvije mogućnosti. Prva je da ih namjerno ne koriste, iz ideoloških razloga — valjda kako nebi djeci nametali rod? Druga je da ih koriste, onda kada im trebaju (što možda nije često), ali je netko u lancu ljudi koji su nam donijeli o njima svjedočanstva to previdio ili prešutio. Tko su ti ljudi i koji su primarni izvori?

Kao izvor podataka o Pigmejima citirana je knjiga “The Forest People” škotskog antropologa Colina Turnbulla iz 1961. Je li korektno opisati Turnbulla kao ljevičara sa misijom? Iz biografskih podataka dostupnih na internetu rekao bih da jest, itekako. Naravno, to ne znači automatski da izmišlja. Pokušavajući naći točne njegove opise tih nekoliko krajnje neuvjerljivih pigmejskih ponašanja primjetio sam da Turnbull dobro piše, neznanstveno i tečno. I stvarno, spomenuta knjiga je svojevremeno bila bestseler. Na kraju me ponijela priča pa sam umjesto par citata pročitao cijelu.

Očekivano, rodna ideologija u Pigmeja je Gelderloosova anarholjevičarska fantazija. Turnbull jest ljevičar, dvije godine je živio među Pigmejima i on ih otvoreno idealizira, ali ne ide toliko daleko da njihovo društvo opiše kao ljudskopravašku “radionicu osjetljivosti”, što je dojam koji se stječe čitajući Gelderoosa. Recimo, jedini paragraf u “The Forest People” kojem se spominje igra potezanja konopa je ovo:

Dugačke ljuljačke od loze prebačene su preko visokih grana i na njima su mladi vježbali svoje akrobacije, skačući i radeći salta u zraku. Kako bi se koja lijana slomila, bila bi upotrebljena u beskonačnim igrama potezanja konopa, muškarci protiv žena. U toj je pak igri bio primjetan nedostatak plemenitosti, jer ako bi jedna od strana primjetila da gubi poslala bi sabotera u redove druge strane. Teško je koncentrirati se na potezanje konopa kad netko flertuje s vama — kao što čine Pigmeji.

A ovo je Gelderloos pozivajući se na Turnbulla:

Važna ritualna igra odraslih Mbutija obeshrabrivala je natjecateljstvo medu rodovima. Turnbullovim riječima, igra je počinjala kao natjecanje u povlačenju užeta, sa ženama na jednom kraju dugačkog užeta, ili loze, a muškarcima na drugom. Ali čim bi jedna strana počela pobjedivati, netko od njih bi otrčao na drugu stranu, simbolički mijenjajući rod i postajući članom druge grupe. Do kraja bi se svi smijući strovalili u hrpu, svatko promijenivši rod više puta. Nijedna strana nije “pobijedila”, ali to je naizgled bila i poanta. Uspostavljena je grupna harmonija.

Opravdava li originalni opis zaključak o simboličkoj promjeni roda procijenite sami.

U malim zajednicama nomada nema puno mjesta za specijalizaciju i hijerarhiju u usporedbi sa velikim sjedilačkim društvima. Ali ta je relativna egalitarnost funkcija veličine zajednice i prirodnog okruženja i staje puno, puno prije nego se pretvori u ideologiju jednakosti.

Nigdje u knjizi nije vidljivo da se prirodne razlike svjesno potiskuju. Podjela na muške i ženske poslove postoji i u Pigmeja. Prema Turnbullu, iako u lovu sudjeluju svi, muškarci ubijaju plijen koji žene i djeca vikom plaše u njihovom smjeru. Žene su angažiranije u sakupljanju plodova i gradnji koliba. Malu djecu se ne dijeli prema spolu, ali rituali inicijacije mladića i djevojaka u društvo odraslih su potpuno različiti.

Što idemo dalje slika pigmejskog društva kao politički korektnog raja ima sve manje smisla. Turnbull (bez osude) prenosi njihovu sklonost krađi usjeva od okolnog sjedilačkog stanovništva. S druge strane javlja da se krađa unutar plemena kažnjava batinama. Čudi se njihovom okrutnom tretmanu životinja, čak i vjernih lovačkih pasa koji bivaju “šutani naokolo od okota do smrti”. Djecu šamaraju nemilice. Ne prezaju niti od prisile prema odraslima ako to smatraju potrebnim; u jednom slučaju djevojka se odbije udati, pa ju prvo pretuče brat, zatim nastavi majka, sve dok ova ne konačno ne pristane. Jesu li BaMbuti rasisti? Okolne sjedilačke populacije smatraju inferiornim, prljavim životinjama… i svejedno žive s njima u bliskoj simbiozi, razmjenjujući meso iz prašume za razne blagodati civilizacije, kao što su cigarete i pivo.

Kad podvučemo crtu moguće je da su Bambuti uistinu jedna od najmiroljubivijih, najveselijih i najsretnijih ljudskih populacija. Ali kakve točno pouke možemo izvući iz toga? Recimo, razlog zašto svi imaju podjednako materijalnog bogatstva je to što nitko nema skoro ništa. Kad to usporedimo s našim društvom velikih nejednakosti, je li naše stvarno inferiorno? I bi li nas vrijedilo natjerati na nomadski život kako bismo bili jednakiji? Mislim da bi i modernom progresivcu takvo društvo brzo prisjelo, čak i ako bi se pomirio sa siromaštvom. Jer, primitivno društvo nije isto što i politički korektno društvo, i krši barem onoliko tabua koliko ostvaruje snova.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Bambuti

  1. ztr napisao:

    Gelder-losos ima još jednu zanimljivu knjižicu:”How nonviolence protects the state”

    http://www.open.salon.com/blog/stuartbramhall/2011/04/30/book_review_how_nonviolence_protects_the_state

    http://open.salon.com/blog/stuartbramhall/2011/04/23/how_nonviolence_protects_the_state

    Naslov mi se čak i sviđa. I meni je to palo na pamet prateći kronističko-subvencionirano tržište nenasilja u RH(udruge koje primaju poticaje da od vrtića do staračkih domova uvaljuju na hektare “projektata”, “radionica” na temu “nenasilja” tj. anesteziranje stanovništva da Vlade mogu što hoće i da im to i prolazi).

    Vrlo prikladno, recenzija je u “Salonu”, no to je i ironično u isto vrijeme, budući je Salon zagovornik onoga protiv čega se Gelder-losos navodno bori – jake intervencionističke države. (koprca, prije-vide da je bezazlena budala pa mu daju malo prostora,ne košta puno a godi lijevom imidžu “Salona”. Uzgred ljevičarski webzin koji se zove “Salon”? Dosad najbliže priznanju da je crvena ideologija i začeta i oduvijek se razvijala i prirodno disala po naparfemiranim salonima sa šampanjcima, a ne u tamo nekakvim smrdljivim proleterskim slamovima i radničkim pogonima.)

    Recenzent Salona je “Dr. Stuart Jeanne Bramhall”. S obzirom na muško i žensko ime (i izgled gospoje?gospodina?, inače psihijatra/ice i revolucionare/ke po struci) i to se savršeno uklapa u biocenozu Salona.

    Ovaj-ova…Stuart-Jeanne…entitet (imam osjećaj da nije iz Banjaluke) se očito pali na nasilje, na drugom linku promovira i knjigu nekog Gelder-lososovog pajde “Pacifism as pathology”…a budući je recenzent psihić/ka, valjda zna prepoznati psihopatologiju.

    I ovo je vrlo,vrlo zanimljivo: http://www.scribd.com/deleted/86968192 (di nestade u međuvremenu?ahm…)
    i ovo:
    http://dissidentvoice.org/2012/03/why-the-cia-funds-nonviolence-training/
    http://stuartbramhall.aegauthorblogs.com/tag/open-society-institute/

    PS
    vezano za entitete – moj prilog raspravi o BiH kao proto-rothbardijanskom društvu ha-ha-ha. Ne samo u ratu, već i prvih par godina nakon rata postojala je tendencija spontanog korištenja 4-5 valuta u zemlji. Maroni-njemački i bosanski, kune, švicarci i dolari + povrh svega zlatni dukati Franje Josipa (ozbiljno, čovjek mi je pričao kako mu je tih godina cigo na dan kupoprodaje mrtav-hladan iz vrećice izvadio te zlatnike i izbrojio ih u zamjenu za kuću i zemlju.) Nemam pojma kakva je danas situacija s plaćanjem dolje.

    Slabo pratim blogove u zadnjje vrijeme…sezona je u jeku, što se može…

  2. vedran2006 napisao:

    vidim da te zanima ova tema pa evo možda još nekih savjeta za knjige…
    http://rationaloptimist.wordpress.com/2012/11/18/humanity-the-fall/

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s