Bolje jedan lokalni šerif nego 10,000 investitora

Državnoj vlasti smo dali nemoguć zadatak: da nam osigura i ovce i novce. Ideja je, da budemo potpuno precizni, da dadne sve svima, bez da nekome nešto uzme. Znamo mi da to zapravo i nije moguće. Kada smo sa međusobno isključivim izborima suočeni u osobnom životu, bez problema odustajemo od nekih stvari kao bi mogli ostvariti druge. Međutim, kad se radi o državi, dopuštamo si samoobmanjivanje, a na vlast biramo najbolje iluzioniste među nama.

Konstruirano je tako uvjerenje da možemo izbjeći smanjivanje državne potrošnje tako da pokrenemo ekonomski rast. Računamo ovako nekako:

  1. Hrvatskoj treba ekonomski rast
  2. Za ekonomski rast trebaju joj investicije
  3. Treba potencijalnim investitorima olakšati dolazak, smanjiti im trošak
  4. Trošak se sastoji od dvije komponente, poreza i neporeznih troškova
  5. Poreze nećemo smanjiti, ali hoćemo umjesto toga “birokratske prepreke”

Kako želimo privući investitore, a u isto vrijeme ne želimo sniziti poreze, izmislili smo čitavu mitologiju o “birokratskim preprekama” i “petsto parafiskalnih nameta” (da mi je znati tko je to brojao i kako je izbrojao više od tucet — valjda je ubrojio tramvajske karte i kinoulaznice). Mi ćemo onda umjesto poreza smanjivati te birokratske prepreke, s istim troškovnim efektima kao da smo smanjili poreze.

I tako onda kreće lov na mitske “birokratske prepreke”. Kako točno se vrši analiza istih ne znamo, ali možemo pretpostaviti da se radi o hrpi anegdotalnih dokaza, o IKEA-ma koje navodno nisu mogle dobiti građevinsku dozvolu, i tome slično. Zaključak koji slijedi čujemo često: najveća kočnica investicijama su “lokalni šerifi”, jer su lokalne prostorne politike (i dozvole) u lokalnoj nadležnosti. I tako tendencija ka centralizaciji zemlje dobiva ekonomsko opravdanje. Par ilustrativnih citata:

Premijer: Gotovo je s lokalnim igračima

Premijer je poručio danas da prijedlog zakona o strateškim investicijama predviđa dosad najtransparentniji model poticanja i upravljanja investicijama, koji će zamijeniti dosadašnji sustav u kojem je gotovo svaki ‘lokalni igrač’ mogao ucjenjivati investitora daleko od javnosti.

Utjecaj na strateške investicije više neće biti raspršen na pedeset ili stotinu mjesta u zemlji, nego će biti na jednom mjestu pa će time biti svakome dostupan i vidljiv

– Dolazi sustav u kojem će strateške odluke biti centralizirane, ne kao u nekom srednjovjekovnom kraljevstvu ili prosvjećenom carstvu nego kao u modernoj državi – rekao je premijer

Imajmo cijelo vrijeme na umu fintu sa troškovima: lokalni šerifi su žrtveno janje jer država neće da smanji poreze. Bilo bi, doduše, pogrešno kriviti političare za ideju da postoji negdje neka kočnica napretku koju je moguće skršiti džonom, samo ako smo dovoljno odlučni. Oni samo odražavaju popularno mišljenje.

No, da bi priča držala vodu, moramo lokalnog moćnika zamisliti kao silnika, nekoga tko u svom kraju odlučuje o životu i smrti, čije se ime izgovara sa strahom. Njegove su ovlasti diktatorske, njegov mentalni sklop protiv napretka. On patrolira ulicama uzimajući si pravo “primae noctis”, a investitorima se obraća riječima “stranče, ovdje te zakon ne štiti”. Svakako, mediji podržavaju takav mit, izvještavajući nas svako malo o ekscesima osobenjaka kojih u naših petstotinjak jedinica lokalne samouprave ne nedostaje.

Ali stvarnost, što kaže stvarnost? Evo što:

Sisački Putin izgubio: Povlačim se iz politike

Jednog od najdugovječnijih HDZ-ovih gradonačelnika iz fotelje je izbacila Kristina, prva šefica Siska

Čekaj, jedna žena smjenila Putina nakon 13 godina vladavine? I ovaj podvio rep? Dobar mi je taj neki Putin. To je nasumično izabran primjer kakvih ovih dana vidimo na pretek. Istina je to da golema većina lokalnih moćnika nisu niti gospodari života i smrti niti nekakvi kočničari napretka, nego, naprotiv, trude se maksimalno koliko mogu u okviru svojih minijaturnih ovlasti privući investicije, izgraditi infrastrukturu i općenito ugoditi lokalnom življu time što će učiniti nešto za svoj kraj. U stvarnosti oni su više predmet sprdnje nego straha. Deseci su upravo smijenjeni.

Ako postoji poučak ovih lokalnih izbora onda je to razotkrivanje mita o nedodirljivosti lokalnih drmatora.

Jedna je stvar iz povijesti potpuno jasna, a to je da je centralizacija vlasti opasna i štetna stvar. Upravo svjedočimo kako, pod krinkom poticanja investicija, zagrebački intervencionisti žele dodatno centralizirati moć. Dio njih sigurno sa dobrim namjerama; dio iluzionista je povjerovao u iluzije; na kraju krajeva tim iluzijama se samoobmanjuju i birači koji su ih postavili.

No, smanjivanje lokalnih autonomija koje se pokušava nije dobra stvar koja će donijeti napredak, naprotiv, najgora je moguća posljedica kriznih vremena, nešto što treba spriječiti pod svaku cijenu. Kada se smanjuje utjecaj lokalnog šerifa, smanjuje se zapravo utjecaj lokalne zajednice. Svaki slobodoljubivi čovjek će se zato suprotstaviti zakonu o strateškim investicijama u bilo kojem njegovom obliku (ne treba ga napisati bolje, već odbaciti u potpunosti), kao i svim drugim pokušajima da se smanji ionako mala moć lokalnih igrača.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

9 odgovora na Bolje jedan lokalni šerif nego 10,000 investitora

  1. strasilo napisao:

    Vlada.hr opet uzima trivijalne probleme i “probleme”, “rješava ih” i tvrdi da će to promijeniti sve, samo što nije…

  2. Povratni ping: Raznorazno | Nekompetentna reakcija

  3. Petar Sisko napisao:

    Da, situacija je odvratna…ove godine sam zaronio malo više nego inače u family business, i moran stvarno reć da ove birokratske prepreke, kao i parafiskalni nameti nisu baš glupost. Naravno da bi bilo lijepo da se porezi smanje al to je nešto što sam već odavno otpisao da ću ikad doživit. Vratimo se redtape/regulacije/parafiskaliteti problemu. Iz mog iskustva, taj redtape je jako lijepo isprepleten sa tim parafiskalnim nametima. Osim direktnih troškova, on kreira mnoštvo dodatnih troškova – prije svega vremenskih. ako ne živiš u centru gdje postoje svi ti uredi državnih uprava, poreznih itd, stvari se dodatno pogoršavaju. Nepotrebno gubiš vrijeme (putovanje, čekanje, trčanje na poštu uplatiti ovo, na kiosk po taksane marke, na poreznu po ovo, u knjigovođe po neki papir itd…) kao i novac (troškovi goriva, parkinga, taksi itd…). Npr pošto imamo više poslovnica ja sam se ove godine upisivao u jednu kao voditelj ili šta već. Znači, kopirat diplomu, osobnu bla bla, uplata 150kn, 20kn taksane marke itd + troškovi puta itd – zašto pobogu, čemu? Zašto moram biti zapisan u sudskom registru i platiti 200 kn kako bi nekome dokazao da sam “šef” u vlastitoj poslovnici? I još takvih sranja koliko hoćeš. Najveći problem je ipak zakon o radu, koji je kategorija uz rashode koju nitko ne žele taknut. Ja u obiteljskom obrtu ne mogu raditi koliko hoću!?!? Sam zakon vjenčan s fiskalizacijom je tako postavljen da jednostavno ne možeš poslovati zakonito i zarađivati. Zakoni, pa i sav taj red tape je stvoren da ih ne možeš ispuniti i da ti mogu opaliti kaznu…. Strašno, i onda Ribić vodi stoku u prosvjed… više se ne možeš ljutit jer je zapravo žalosno. Nikako da shvate da je osnova cijele priče efikasan pravni sustav, a ona budala se bavi kaznama u prometu (opet prihodi). Vidim da je 10 godina otkad je onaj Primorac zgazio kolegice iz razreda, oni s vezama i dalje ubijaju po cesti i izvan ceste s minimalnim kaznama – pa čak i nagradama. Ja ako izdam račun večeras iza 20:30, stara će platit 50.000 kn jer me “izrabljuje”, a ovome platili psihologa nakon dvostrukog ubojstva jer je iz “dobre obitelji”. Nikako ne mogu bit optimističan u ovoj socijalističkoj šupi od zemlje.
    Ispričavan se na podužem komentaru ali san se triba ispuvat prije nego što se bacim na zgotovljavanje projekta na kojem radim😀.

    Pozz

    • Simun napisao:

      Nek si se ti ispuhao… što se pak tiče prometa, kad ja kažem da bih elektronički ograničio brzinu svih automobila na svim cestama na 50km/h nitko se nikad ne složi… a ja ozbiljan.

      Da se vratim na ove birokratske prepreke. Naravno, ima tu dosta nijansi, finesa i ne možemo lako generalizirati. Ali mislim da psihološki faktori tu dosta zamagljuju stvar i otežavaju hladnu analizu. Npr, ljude strašno iritira čekanje u redovima, i vađenje potvrda, ali ako to gledamo kao trošak poslovanja, je li on stvarno ključan? Tih 200 kn, u troškovima firme, koliko je velika stavka? I dosta je jedno čekanje u redu i vađenje dozvola da čovjek izgubi živce i ispsuje državu i sve ostalo, ali opet si postavljam pitanje, bi li radije niže poreze ili da ti ukinu vađenje većine tih potvrda? Kompleksni su faktori koji određuju poduzetničku aktivnost, i birokracija svakako jest negativni faktor, ali netko bi to trebao pokušati sagledati objektivno. To je teško očekivati od samih poduzetnika kad se vrate sa šaltera, kao ti sad.

      Drugo, obećanje rješavanja birokratskih prepreka je zgodan alibi vlasti da nešto petlja i na to troši novac, iako će možda samom činjenicom da mijenja stvari proizvesti više troškova nego ušteda. Sad mi ne pada na pamet neki primjer, ali sigurno si primjetio kako se tržište s vremenom prilagodi i najglupljim propisima i smisli neki način da ih formalno zadovolji uz minimalni trošak. Pisao sam o tome malo ovdje: https://usporedbe.wordpress.com/2011/12/29/neodlucna-vlada-je-dobra-vlada/

      Treće: BMW. Ono što naši planeri ciljaju nisi zapravo ti i tvoji, nego neka strana korporacija koja bi došla ovamo i napravila tvornicu automobila (vidi FIAT u Srbiji, KIA u Slovačkoj, Mercedes u Mađarskoj…) ili nešto u tom stilu i skinula nam s… burze, pet, deset tisuća nezaposlenih. Činjenica je da “red tape” takvim firmama ne znači ništa, one će dobiti razne povlastice, gledati će im se kroz prste za dozvole, a naravno da neće direktor te firme donositi odluku o investiciji na osnovu toga koliko puta mora na općinu, može li firmu otvoriti za jedan dan u one-stop-shopu ili ne, i koji sve papiri trebaju za izvadit pečat. Taj “red tape”, koliko god koštao, nije bitna stavka u životu investicije. Njega će zanimati prije svega porezni režim, porez na dobit, te cijena rada, bitno određena porezima. Naravno, i drugi troškovi, poput transporta i sličnog. Ali one-stop-shop? Firme za 10kn u jedan dan? Papirologija u općini? Jok.

      • Petar Sisko napisao:

        “To je teško očekivati od samih poduzetnika kad se vrate sa šaltera, kao ti sad. ”
        ha ha, da. ma to je nebitno, eventualno ce se sve to moci preko neta rijesit, samo da se netko sjeti podijelit otkaze nepotrebnima

        “Taj “red tape”, koliko god koštao, nije bitna stavka u životu investicije. Njega će zanimati prije svega porezni režim, porez na dobit, te cijena rada, bitno određena porezima. Naravno, i drugi troškovi, poput transporta i sličnog. Ali one-stop-shop? Firme za 10kn u jedan dan? Papirologija u općini? Jok.”

        lol, da. mislim da porezi sami po sebi nisu dugorocno bitna determinanta. zato sam spomenuo zakon o radu i pravni sustav, a i nekakva politicka stabilnost tj predvidivost. gledajuci iz teoretske perspektive kapital bi trebao teci prema manje razvijenim zemljama zbog viseg prinosa. zasto to nije tako?tu porezi nisu toliko bitna determinanta kao pravna nesigurnost, korupcija, rigidna trzista itd. – tj stvari koje utjecu da za poreze ne dobijes your money’s worth u odnosu na konkurenciju – to se najbolje vidi po “neto” troškovima rada na koje ne možeš tako lako utjecat a neke zemlje su ipak pozeljnija “odredista” od drugih. Ali ukupno je taj fokus na “investicije” i kapital koji pada s neba (iz vana) glupost, i mislim da je to bitno naglasiti – povraca mi se od “investicija”.

        • Simun napisao:

          Naravno, važan je povrat na kapital prilagođeno za rizik… a rizik dosta varira od zemlje do zemlje i u njega možemo uračunati i nepredvidivu/nestabilnu birokraciju.

          Ali zanimljivo je da skoro ništa od ovoga spomenutoga nije maslo lokalne zajednice, najviše blokada je stvorila centralna država, a neke je onda zadužila općine da provode.

          • Monopolizam napisao:

            Šimune, Petar nije dotaknuo ni vrh sante leda.
            Gdje su tek sve silne nebuloze poput ako si vlasnik tvrtke i želiš recimo prodati vozilo, prvo moraš sam sebi izdati punomoć da to smiješ napraviti. Pa svakih x mjeseci/godina moraš ponovno ići na edukacije kako raditi svoj posao i iznova polagati državne ispite inače gubiš pravo voditi taj posao. Ista stvar je sa radnicima.

            Svaka slična “sitnica” košta vremena i novca i sve će biti ukalkulirano u finalni proizvod, te ga samim time i poskupiti. A tih “sitnica” je previše i znaju ih gotovo samo oni kojih se tiče.

  4. dandy napisao:

    Vlada se s parafiskalnim nametima ponaša po principu: Držite lopova!
    Obećava riješavati probleme lokalne razine za koje uopće nije nadležna, a ono što može – smanjiti poreze – pojednostaviti propise – e s tim se nema vremena baviti.
    Uvijek je lakše uređivati susjedovo dvorište.
    Lokalni parafiskalni nameti su izvor prihoda lokalne samouprave i ne razumijem što ima Vlada s tim. Ako neka lokalna zajednica ne želi neke konkretne investicije (recimo spalionicu smeća ili umjetno jezero) Vlada nema pravo kritizirati lokalne moćnike, to u pravilu nije njezin problem, a ako baš mora riješavati neki širi problem uvijek može Saboru predložiti donošenje zakona pa će narodni predstavnici riješiti problem ili će reći da to nije važno za širu zajednicu.

  5. Povratni ping: Jedan drukčiji pogled na Bosnu | Usporedbe

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s