Zašto The Economist ne voli UKIP?

UKIP, stranka za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva (nezavisnost od EU, ali i od ostatka svijeta, vidi više kod Nedjeljnog), ostvarila je prije par dana velik uspjeh na lokalnim izborima. Unatoč tome što su komentari u glavnim medijima varirali u rasponu od “bezopasni klaunovi” do “opasni luđaci” i što je biračima nedvosmisleno sugerirano da je glas za UKIP signal niskog statusa i blage mentalne retardacije.

Kada pogledate malo ekonomski program UKIP-a, on je prilično slobodnotržišni, čak libertarijanski. Zar ne bi onda bilo logično da The Economist, tjednik poznat po fanatičnom promoviranju privatizacije, slobodne trgovine i općenito laissez faire pristupa ekonomskim pitanjima, proslavi tako nešto kao dobru stvar?

Umjesto toga, objavili su komentar pod naslovom “Dovedite klaunove!” u kojem žale i zbog uspjeha UKIP-a i zbog toga što taj uspjeh tjera druge stranke da se približe programu te stranke.

U čemu je stvar? Stvar je u tome da je The Economist globalistička novina, a UKIP se protivi imigraciji u UK. Drugim riječima, ako The Economist mora birati između slobodnotržišnog Ujedinjenog Kraljevstva male državne intervencije, koje bescarinski trguje sa cijelim svijetom ali u kojem je zabranjena imigracija, i centralno-upravljanog, prema van protekcionističkog i sve više opresivnog “zajedničkog tržišta” EU u kojem imigraciju nije moguće spriječiti — odlučiti će se za ovo drugo.

Općenito je progresivcima univerzalizam i globalizam glavna ideja vodilja. Da, za ostvarivanje te ideje potrebno je uvelike pritisnuti osobne slobode, ograničiti tržište i centralizirati upravljanje, ali to su samo alati, koraci, a ne ciljevi sami po sebi. Ukoliko progresivnim ciljevima u nekom trenutku bolje bude poslužila libertarijanska ideologija, gurati će nju.

Analogija nabrzaka. Libertarijanci se mnogo fokusiraju na ekonomske politike, što je slično lovini koja se fokusira na lovčevu pušku, i pokušava zabraniti puške i povući ih iz opticaja. Ali neprijatelj nije puška nego lovac, ako mu zabranite pušku, ništa zato, pucati će na vas samostrelom.

Indikativno je to što ne postoji antilibertarijanska stranka. Apsolutno nitko na svijetu se ne zalaže za veće poreze i manje slobode zato jer smatra da su veći porezi i manje slobode dobra stvar, moralni imperativ.

Libertarijanci se zato najčešće bore protiv imaginarnih neprijatelja u društvu imaginarnih prijatelja. A tih imaginarnih prijatelja ima koliko hoćeš, od spomenutog The Economista do slobodnotržišnih instituta i glasila. Većina ih ima progresivne ciljeve, a slobodno tržište smatraju samo dobrom metodom za postizanje istih. Ako bi ciljevi bili ugroženi dosljednom primjenom slobodnotržišnih ideja — onda ideje lete kroz prozor.

Za jednu dobru anegdotu o tome kako današnji američki libertarijanci bježe od važnih tema vidi ovdje.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

4 odgovora na Zašto The Economist ne voli UKIP?

  1. Igor napisao:

    Članak u Economistu je objektivan i ne bih rekao da je ideološki obojan (da se žale na UKIP uspjeh). Pročitaj ponovno – “Dovedite klaunove!” je citat samog Faragea, a ne urednički stav. Pazi da ne postaneš paranoičan i u svakome tko nije 100% ideološki kompatibilian vidiš progresivističku zavjeru. Economist ti je više prijatelj nego neprijatelj.

    • Simun napisao:

      Farage govori non-stop i novinar je mogao staviti citat koji je htio. Bi li ti proslavio pobjedu ideološki bliske stranke rječima “dovedite klaunove”? Upravo u tome i jest stvar, nisu ideološki bliski. Iako su protržišni, UKIP-ovci su počinili u očima progresivaca u Economistu strašan grijeh — protive se imigraciji. Ukucaj “immigration” u tražilicu na Economistu i čitaj. Novina ima po tom pitanju jasan stav: više je bolje. A upravo iz ove priče sa UKIP vidiš i koliko im je to bitno, možeš naime biti protržišan koliko hoćeš ali eeeej, ako nisi na liniji po pitanju imigracije, onda si (rasistički) klaun.

    • reakcionar napisao:

      “Liberterijanci” koji se zalažu za nekontroliranu imigraciju su samo korisne budale u ljevičarskoj borbi za društvenu dezintegraciju.

      Zanimljivo inače kako ta mainstream liberterijanska struja istovremeno prezire to da država ljudima bira kakvo će zdravstvo, školstvo, hranu i sl. birati, uzima zdravo za gotovo kako je povećanje BDPa i izvoza najviši cilj čovječanstva u koji se ne smije sumnjati i da je svatko tko se protivi mjerama koje povećavaju BDP i izvoz ili socijalist ili zadrta konzervativna budala. Subjektivna teorija vrijednosti prestaje vrijediti kad se radi o tome u kakvom društvu ljudi žele živjeti. Da li želite Samsung ili iPhone – vaše pravo izbora. Gay ili straight vezu – vaše pravo izbora. Pušiti travu ili piti pivo – vaše pravo izbora. No, ako želite živjeti u zajednici s ljudima sličnima vama, tu je The Economist da vam objasni kako ste ekonomski nepismena budala, opasna i zadrta, i vam treba zabraniti ikakvo pravo glasa i mogućnost da utječete na to.

      Naravno, sumnjam da itko od urednika The Economista živi u “diverse and vibrant” četvrtima.

  2. ztr napisao:

    Vezano za “globalističku novinu”, sad sam se sjetio jednog posta na Dan Hannanovom blogu u Telegraphu od prije oko 1 god.
    http://blogs.telegraph.co.uk/news/danielhannan/100150853/if-nicolas-sarkozy-thinks-the-ft-is-a-free-market-newspaper-hes-even-more-extreme-than-we-realised/
    On doduše nije kritizirao Economist, već Financial Times(noThe Economist je ‘sestrinska novina’ – FT je većinski vlasnik) tj. da je on “povremeno bio pro-poslovni, ali nikad istinski pro-tržišni”.Inače skužio sam da su FT i Economist zapravo novine čije je gro čitatelja izvan UK, mahom iz zemalja EU, ali i šire, sve do Kine.Te zemlje imaju još više izražen intervencionističko / welfarističko / keynezijanski državno-kapitalistički svjetonazor. Otišao na wiki i – gle:”The FT advocates free markets [citation needed]”.
    Netko je napravio sažetak ‘liberalne elite’ koja pozira kao ljubitelji slobode:
    “They’re (‘liiberals’) rich enough to immunise themselves against the effects of tax hikes, rampant immigration, social permissiveness and dumbed-down schooling. They can busy themselves constructing a pleasing self-image – one that offers the zing of moral superiority and assuages the guilt complex that comes from wafting through life with such ease. The beauty of such superficiality is that it doesn’t require you to think too deeply about the big issues. Just help yourself to pieties from the ethical buffet: a slice of multiculturalism here and a dollop of social justice there, then head back to your table to purrs of approval from your fellow diners.”

    Telegraph je isto dobar primjer:Dok je UKIP bio mali on prvo su ga ignorirali, potom, kako je rastao počeli su ga simpatizirati, potom su ga otvoreno gurali, sve dok zadnje ankete nisu pokazale da će uzeti 1/4 glasova. Jedan od urednika (Oborne) je samo 10tak dana prije izbora napisao pohvalni članak o UKIP-u, no kad su završne ankete dan prije izbora ispivale+kad su ikone Tatchericine vlade (Tebbit) podržale UKIP isti Oborne ih je dan prije izbora sve oprao. Nakon izbora nižu se članci o njemu kao o šarlatanu, o iritantnosti stranke itd…
    Vidjeti drugi dio izvrsne kolumne Janet Daley (nakon “Related Articles”) http://www.telegraph.co.uk/news/politics/ukip/10037062/Has-the-Conservative-Party-learnt-any-lessons-from-Ukips-success.html
    -lekcija: moderne stranke, naročito nakon Obamine pobjede, previše se uzdaju u taj analitički BI/Data mining pristup profiliranja i ciljanja tzv.swing centrističkih mikroskupina birača. Ako se u tome pretjera, tj. gro tradicionalnog biračkog tijela se zanemari radi tih navodno odlučujućih manjinskih grupa, rezultat je da većina simpatizera, nakon nekog vremena, umorna od izdaje i ogorčena, digne sidro i prešalta se.
    Međutim, ipak treba imati u vidu i ovo iz Spikeda:
    “All of the protest movements and parties have proven to have a limited appeal, sometimes breaking out of the small ghetto of support to scare the mainstream, but always drifting back into obscurity, or breaking up. Until a viable political alternative is built with real and developing ties to an enduring social movement, the protest parties will continue to be a sign of the decline of the old politics rather than of the emergence of a new politics.”
    Ima tu istine jer:
    -FPTP izborni sustav u UK je sulud – negdje sam pročitao da za jednog jedinog zastupnika na općim izborima treba 28% glasova, ali zato sa 34% je već moguće formirati vladu!
    – u takvim uvjetima treba imati veliku i stabilnu “bazu” na lokalnoj razini, a za to opet treba snažna logistika, a za nju je potreban ozbiljan novac. Tek tada se može napraviti ozbiljna stranka odn. “trajni društveni pokret”.
    – UKIP dakle mora zadržati zalet i iznad svega, naći lovu za 2015. Imaju samo jednu priliku. Za njih je to “plivaj ili potoni.”Ako potonu, organizirat će se referendum sa mutnim pitanjem o EU ili će pod pritiskom MSM medija i političke elite čak i Briti glasati za EU. A UKIP je onda definitivno mrtav.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s