Mit o reformama i istina o troškovima

Hrvatskoj reforme nisu potrebne. Nisam ironičan, sarkastičan, niti se služim ovdje nekom drugom literarnom figurom. Ozbiljan sam koliko čovjek uopće može biti dok pijucka kavu u kafiću u lijeno, sunčano subotnje popodne i tipka na iPadu važne političke misli.

Reforma! Ta općenita, značenjem opterećena riječ. Nije dobra, a evo zašto. Ona imenuje kategoriju, čitav skup stvari koje treba mijenjati, re-formirati, promijeniti im oblik. Kako se slažemo da mnoge stvari nisu kakve bi trebale biti, tako taj skup nikako nije prazan. Možemo onda reforme početi i nabrajati. Treba reformirati: državnu upravu, upravljanje državnom imovinom, radno zakonodavstvo, porezni sustav, investicijsko zakonodavstvo, sudstvo, zdravstveni sustav, mirovinski sustav…

I upravo tu nastaje problem. Nabrajanje uspostavlja lažnu ekvivalenciju između nabrajanog. Navodi nas na misao da, iako je svaka reforma drukčija, sve su one, u biti, reforme. Mogu se razlikovati u kvantitativnim atributima: neka je jeftinija, neka skuplja, neka tehnički kompliciranija, neka jednostavnija, za neku treba promijeniti tri zakona, za neku pet. Mogu se razlikovati i po prioritetu. Nisu iste. Ali ono što im je zajedničko, jest podrazumijevana kompleksnost. Svaki se sustav, zakon ili procedura koja se reformira sastoji od dijelova. Oni su u složenoj interakciji jedni sa drugima, a njihova je izmjena zato proces. Reforma sustava poput zdravstvenog uključuje izmjene u velikom broju stvari, od broja i organizacije bolnica do visine kompenzacije osoblja i regulacije privatne konkurencije. Ali i reforma jednog jedinog zakona je složena stvar. Kompleksnost.

To skriva kvalitativnu razliku između Reformi i jednog poteza koji neopravdano i kontraproduktivno trpamo među reforme — smanjenja poreza. Smanjenje poreza nema procesnu karakteristiku reforme zdravstva — to nije nešto čime se legije birokrata po raznim koordinacijama moraju baviti godinama. To nije nešto što ima kompleksnost. Tražim zato, o čitatelju, da “smanjenje poreza” trajno izbacimo iz kategorije “reformi” i da ono postane vlastita kategorija.

Jer ne samo što se radi o nečemu različitom od reformi, radi se o nečemu važnijem. Reforme, naravno, nisu nevažne. Činjenica je da birokratske i pravne prepreke poslovanju predstavljaju poduzetniku, onda kad ga ne sprječavaju u djelovanju u potpunosti, znatan financijski trošak.

Taj je trošak teško kvantificirati. Nekad, ako propis blokira cijeli poduhvat, možemo reći da je trošak beskonačan. Ali u pravilu nije. U pravilu, veći trošak poslovanja je porez na dobit i drugi porezima bitno određeni troškovi. Posebno, naravno, trošak rada, jer je ugrađen u sve ostale troškove.

Zašto inzistiram na pojmovnom odvajanju poreza od reformi? Zato jer kvalitativno izjednačavanje omogućuje iluziju da je moguće imati i ovce i novce. Vlast djeluje s idejom da poreze neće dirati — ipak su rashodi ogromni — ali će to potpuno kompenzirati reformama birokracije i propisa (najčešće stvaranjem još propisa i zapošljavanjem dodatne birokracije). Zbrojeni efekti brojnih malih promjena propisa bi onda trebali imati isti ili bolji učinak kao da su smanjeni porezi. Kako neki početni pokušaji takvih reformi nisu dali rezultate, tako oni u zadnje vrijeme postaju, zbog očaja, sve bezobzirniji prema pravnom poretku i sve nasilniji prema privatnom vlasništvu onih jadnika koji ne spadaju u kategoriju “veliki investitor”.

Ali radi se o samozavaravanju. Niti nasilje niti promjene propisa neće uspjeti deblokirati gospodarski rast, jer ne smanjuju one bitne troškove. Neće nitko odustati od ulaganja u Hrvatsku zato jer ne može dobiti građevinsku dozvolu, što je često spominjani navodni problem. Suprotno uvriježenom mišljenju — posebno propagiranom od strane centralističke Vlade koja želi dokinuti lokalne autonomije — takozvani “lokalni šerifi” će prije pomoći nego odmoći poduzetništvo u svojoj općini. Ako u nekoj i neće — imamo ih 400. Uostalom, puna je zemlja poduzetničkih zona u kojima možete graditi bez smetnji ili unajmiti gotovu infrastrukturu — pa te zone zjape poluprazne. Zašto? Zato jer je Hrvatska skupa, a skupa je najvećim dijelom zbog visokih poreza, a ne zbog troškova preskakanja birokratskih prepreka.

Držim zato da je važnije smanjiti jedan porez za jedan postotak, nego napraviti stotinu reformi stotinu zakona i propisa.

Rethink

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

11 odgovora na Mit o reformama i istina o troškovima

  1. Kapitalac napisao:

    Imaš praf, smanjenje poreza bio bi dokaz Vladine odlučnosti da optimizira svoj “rad”. Vrlo brzo pokazalo bi se koja birokracija je nepotrebna i tu treba ukidati. Nakon što se sustav posloži opet smanjiti porez, opet vidjeti tko je višak i tako dok ne dođu do nule (u idealnom slučaju)!🙂

  2. dandy napisao:

    I ja mislim da je ključne “reforme” potrebno provesti najprije u financijskom sektoru, a ministar Slavko i njegovo Ministarstvo financija su najslabija karika na našem putu prema gospodarskom nepretku.
    Kada smanjimo i pojednostavnimo porezne propise (npr svo po 15%) neće biti ni posla ni novaca u državnoj blagajni za 50% financijaša i njihovih drugova u drugim ministarstvima, smanjit će se mogućnosti zapošljavanja u državnoj službi i teški teret na leđima nekoliko desetaka tisuća poslodavaca i milijun trenutačno zaposlenih radnika, pa će procvjetati poduzetništvo i porasti broj zaposlenih najprije na 1,5 milijun, a zatim na …
    Ali prvi problem je smijeniti Slavka, a zatim i Zorana i ostale njegove drugove, a alternative nigdje?!?
    Ima li nade za nas?

  3. mgm napisao:

    Missing one big part of the equation. . Why are taxes high? Because govt sector spending is huge. Cant cut your income until you cut your expenses. Those are the reforms that need to happen.
    We all know at least one out of 3 govt. Employees are not needed . Croatia needed to start phasing those jobs out in mid 00s when times were good and money for retraining existed.
    Eventually Croatia will have to bite the bullet and take these people off of the unofficial dole.

    Then we can lower some employment taxes. (Medical is where the most room is, pension program seems to be sacrosanct).

    Profit tax is bearable… Building permit slowness never slowed any mega project. Communal contributions are always the culprit (they are pretty high here, and developers expect to be exempt from a big part of them if they will be creating jobs.)

    Like you said its all about cost of labor…

  4. reakcionar napisao:

    Slažem se s poantom posta, a nadodao bih svoju primjedbu iz komentara kod Strašila: nije reforma neki ozbiljan plan kojim se nešto ozbiljno mijenja, nego samo lijep način da se uvali jedna glupost umjesto druge i vjerojatno time još i povećaju troškovi. Bila je jedna epizoda Yes, minister gdje je Humprey rukovodio nekom reformom čiji je cilj bio smanjenje državne birokracije. Istraživanja koje je proveo tijekom reforme su mu pokazala da imaju premalo državnih radnika i da ih treba zaposliti još 600.

    Dati državnoj birokraciji da provodi reforme je kao dati kriminalcu da bira kakvu kaznu želi.

  5. Mario Petrinovic napisao:

    Ne bih rekao da su kod nas porezi problem, i da ih treba smanjivati. Koliko ja znam, kod nas su porezi u okvirima EU standarada, i uvijek ce kod nas biti apsolutno najveci koje EU dozvoljava (a to je PDV od 25%). Kod nas su problem druge stvari. Ako sam dobro shvatio, kod nas su nefiskalni porezi ogromni, razne trosarine, i sto ti ja znam. Dalje, kod nas je sve podlozno reketarenju od strane komunista na vlasti. Takve stvari treba definitivno reformirati.
    Koliko sam uspio shvatiti, takve stvari se ne reformiraju, regulacija od strane komunista postoji i nastavlja se, samo se sada traze strateski partneri komunistima. Nekada su se trazili kako bi zajedno sa komunistima vodili firme, danas se traze kako bi se pokusalo nesto za racun komunista rasprodati, tj. komunisti valjda prodaju svoj udio u vlasti. Ili, bolje reci, u imovini. To je nesto kao dionicarstvo, gdje vlast radi ono sto je radila oduvijek (vidi: INA), rasprodaje imovinu, dok u svojim rukama i dalje drzi “zlatnu dionicu”.
    Ma, bitno je da udemo u EU za 5 mjeseci, pa ako se nekome ovdje ne svida uvijek moze birati. Fuckas Hrvatsku. Na zalost, ja sam prestar da vise ista biram, ali bar drugi ce imati mogucnost izbora.

  6. Povratni ping: Blogroll | Eclectica

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s