Iznogud: ubojica ekstraprofita

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Iznogoud

Ministar financija (nije na slici iznad) je nedavno u jednom intervjuu izjavio:

Uvoznike smo, kada su dobili bescarinske kvote za uvoz mesa, hrane i tko zna čega, zaustavili na granici i ustanovili da nisu platili 150 milijuna poreza. Da bi mogli prijeći granicu, platili su 90 milijuna. Znate u kojem vremenu? U roku od dva dana! To znači da nisu digli kredit, nego da imaju novce na privatnim računima i varaju državu. A to su uvoznici koji nemaju proizvodnju, trgovci koji žive na račun svih nas. I zato velim da je potrebno o njima govoriti i isticati te primjere.

Na stranu sad to što ovo izgleda kao iznuda, osvećivanje isprovocirano time što je, vjerojatno zbog približavanja EU, Hrvatska morala ukinuti neke carine. Ovom mentalnom potomku hajduka i gusara drumsko razbojništvo je nešto normalno. Na stranu i to što je biti trgovac očito grijeh samo po sebi.

Ovdje je zanimljivo nešto drugo, a to je ideja da postoje poduzetnici kojima 90 milijuna kuna (12 milijuna eura) stoji na nekakvim računima, onako, ekstraprofit zarađen varanjem države i kupaca.

To je jako važna ideja — jedna od centralnih ekonomskih ideja ove vladajuće garniture. Čitav niz njihovih politika usmjeren je na obračun sa takvima i uzimanje tog novca. U njihovim se glavama radi o epskoj borbi između dobra i zla. Nema tu mjesta za nijanse, niti za oklijevanje i sumnju.

Ali ipak, posumnjajmo. Je li stvarno moguće da postoje uvoznici hrane kojima milijuni eura nisu problem? Svašta je moguće, pa i to, ali postoje dobri razlozi zašto je malo vjerojatno.

Puno sam pisao o dinamici tržišnog natjecanja. Ostvarivanje visokih profita u jednoj branši privlači poduzetnike i kapital sve dok se zbog povećane konkurencije profiti ne smanje na prosječne. Ako kafići zarađuju bolje od frizerskih salona, potonji će se zatvarati i preuređivati u birtije.

Pa ipak… teško je zamisliti da informacije kolaju savršeno, da se u svakom trenutku zna točno tko koliko zarađuje, i da se poduzetnicima koji vrebaju prilike lako tek tako ubaciti u bilo koju branšu u kojoj poraste profit. Što ako se radi o nekoj djelatnosti koja ima velike ulazne barijere, traži specifična znanja, skupu opremu, razvijene kontakte, iskusne radnike? Nije baš za očekivati da će se frizer tek tako preorjentirati na uvoz mesa, ili, u još ekstremnijem slučaju, da će se ubaciti u proizvodnju aviona.

Je li onda moguće da neka tvrtka na duži rok ostvaruje ekstraprofite, jer joj, pustimo teoriju, u praksi nema tko konkurirati?

Tu želim skrenuti pažnju na jedan vrlo važan i često previđen mehanizam. Radi se o Velikom Veziru Iznogudu, zamjeniku Kalifa koji želi biti Kalif umjesto Kalifa. Naime, posao se organizira kroz tvrtke, a svaka je tvrtka Kalifat, hijerarhijski uređena grupa ljudi. I nema niti jedne u kojoj Iznoguda nema. Svaki zamjenik direktora misli da bi bio bolji direktor od direktora, svaki voditelj odjela misli da bi bio bolji zamjenik direktora od zamjenika direktora, a svaki radnik misli da je njegov voditelj nadrkana budala i da bi upravo on, obični radnik Pero Perić, trebao biti Kalif umjesto Kalifa.

Ako zbog ničega drugoga onda zbog postojanja Iznogudova nije moguće da visokoprofitabilna firma izbjegne formiranje konkurencije, bez obzira radilo se o pečenju bureka ili gradnji svemirskih brodova.

Vratimo se na naše uvoznike hrane. Ne znam hoćemo li ikada saznati što se točno dogodilo u sačekuši u kojoj je ministar uvoznicima hrane “prodao ciglu” za 90 milijuna kuna. Moguće je da su novac skupili brzo, a moguće je i da su bili krivi za varanje na porezu. Ali ono što je gotovo nemoguće je da je novac došao iz ekstra profita. Jer ako su svi varali državu, onda je to varanje samo jedna tehnika u poslovnom procesu, jedan dodatni prihod u računu troškova i prihoda. Nije bitno koliki je prihod, nego koliki je profit, a ako je profit zbog varanja visok, to privlači druge varalice dok se ne smanji. To znači da uvoznici nisu mogli imati ekstraprofite samo zato jer varaju državu, bilo je nužno još i to da ju varaju tako da potencijalna konkurencija ne dozna. A Iznogud sve dozna.

Drugim riječima, nikakvog ekstraprofita bilo nije. Već dvadeset godina imamo tržišni sustav, nesavršen, ali kompetitivan. Iznuđeni novac je najvjerojatnije došao iz obrtnih sredstava, a kasnije je to prebačeno ili na kapital ili na džepove potrošača ako su porasle cijene. Pravednički zanos ministra nije samo neopravdan, nego pokazuje nerazumjevanje osnovnih stripovskih likova tržišnih mehanizama. Ovakvi primjeri ga samo učvršćuju u vjeri da postoje kod poduzetnika nekakve hrpe zamračenog novca koji država može ugrabiti bez negativnih posljedica za ekonomiju. A to su gluposti — vrlo opasne vrste.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Iznogud: ubojica ekstraprofita

  1. Kapitalac napisao:

    Sviđa mi se! Stavi onaj “sviđa mi se” widget da ne moram pisat komentar.

  2. Mario Petrinovic napisao:

    Ne, meni se uopce ne svida, i opet moram reci da si u krivu.
    Imam 51. godinu, i dobro se sjecam stare Juge. U staroj Jugi nije bilo konkurencije izvana. Zasto? Zato jer su bile enormne carine, sto je sprecavalo bilo kakvu konkurenciju. Danas odem u ducan, hocu si kupiti salamu (to je opravo ona hrana iz tvog clanka), gledam proizvodaca: Gavrilovic, Gavrilovic, Gavrilovic, Gavrilovic, Gavrilovic… Drugim rijecima, danas u tom segmentu imamo cak i MANJU konkurenciju nego sto je bila za vrijeme Juge. Ako nema carina, pa kako su onda uspjeli stvoriti tu manju konkurenciju?
    Bilo je bas neki dan na tv, pitali jednog TRGOVCA, kako ce se ponasati u novim uvjetima, kad udemo u EU, da li ce kod njega cijene pasti. Znas kako je odgovorio? NECE. Odgovorio je tocno ovo: Kako su u staroj Jugi bile carine, kako su u novoj drzavi trosarine, tako cemo i u EU-u uvesti nekakvu zamjenu za carine.
    Dakle, umjesto carina iz nekonkurentne Juge, uveli smo TROSARINE (mi imamo ogromne trosarine, najvece na svijetu, koje su ZAMJENA za carine iz stare Juge). Izgleda da je te “trosarine” ubirala drzava (sto ja cijelo vrijeme tvrdim), ali ipak, dio su za sebe uspjeli zadrzati ti “trgovci”. Moje je misljenje da ti LOPOVI, kada udemo u EU nece uspjeti uvesti novu zamjenu za carine, te ce MORATI SNIZITI CIJENE, jer ce proraditi konkurencija, NAPOKON. Medutim, *do sada* NIJE radila konkurencija, te su po meni, sva ta razmisljanja kako mi ovdje imamo nekakve poduzetnike, nekakve sposobne ljude koji su svojom sposobnoscu dosli do nekakvog kapitala, jednostavno promasena. Sve je to bilo u DOGOVORU komunista i udbasa koji vladaju ovom drzavom. Sve je ostalo ISTO kao i u komunizmu, jedino sto su promijenili naziv. Tako je nekad bila carina, danas je trosarina, nekad je bio direktor, danas je manager, i to je JEDINA razlika, razlika u imenu. OVO JE KOMUNIZAM, a kada udemo u EU morat ce biti kapitalizam.

    • Simun napisao:

      Sve to stoji, ali Gavrilović je jedno a uvoznici drugo. Nije bitno kolike su carine i trošarine, uvoznici uvoze znači neke potražnje ima i nešto zarađuju. Sad je pitanje koliko zarađuju i mogu li toliko masno zarađivati da im je 12 milijuna eura sitnica. Ja tvrdim da ne mogu. I dileri droge imaju konkurenciju koja ruši cijene, zašto je ne bi imali uvoznici?

      • Mario Petrinovic napisao:

        Da, uvoznici hrane, ili da cak i kazem, trgovci hranom, zaraduju ogromne novce. Kako je to tocno organizirano, nemam pojma.
        Evo, kreni od ovoga. Svi mi znamo da uvozimo puno hrane. Ono sto ne znamo je da IZVOZIMO duplo vise nego sto uvozimo. Sto mi radimo (tj. nasi trgovci, koji rade po nalogu drzave)? Izvozimo hranu prve klase, a u drzavi ostavljamo SMECE. Dalje, nasi trgovci obilaze zemaljsku kuglu u potrazi za SMECEM koje drugi zele baciti (recimo zbog toga sto je hrani prosao rok trajanja). Druge drzave imaju PROPISE (znaci DRZAVNE propise) da meso smije biti zaledeno 5 godina, a onda se BACA, baca u smece, ili daje svinjama. Nasa DRZAVA ima propis da meso smije biti zaledeno 10 godina. Znaci, ono sto drugi bacaju svinjama, nasa drzava se pobrine da bace Hrvatima. Kupuju tu smece-hranu doslovno u bescijenje, i onda tu prodaju kao I. klasu u Hrvatskoj (i na toj razlici debelo zaraduju). Najveci paradoks bas i jest u tome sto se ta hrana kod nas ISPLATI kupovati. Zasto? Zato jer je to hrana, PRAVA hrana, jedino sto joj je istekao rok, ali jos se DA jesti. Za razliku od te uvozne hrane-smeca, domaca hrana je cisto smece. Naime, kod nas probiru hranu, i sve sto valja ide u izvoz, a ostaje samo cisto smece, i onda to tu prodaju. Tako da recimo, gledam Gavrilovic salamu, i to je cista masnoca koja se na hrpi drzi sa nesto malo vezivog mesa. Kada ne bi bilo to malo mesa, sve bi se jednostavno raspalo. Recimo, neko vrijeme je kod nas bio u prodaji nekakav spanjolski kulen (ili sto vec), super ljut. Dobro meso, ali taj koji ga je radio se zeznuo u dodacima, pa je dodao previse paprike (ili sto ga vec cini ljutim). Normalno, to nije mogao prodavati na Zapadu, ali nasi trgovci su uskocili, i onda se to prodaje po mjestima gdje imas slab izbor, kao sto su tvornicke kantine, i slicno. Tako da na takvim mjestima postoji veca mogucnost da ce netko biti PRISILJEN to kupovati. Ja sam to meso kupovao kao lud. Zasto? Zato jer sam znao da je to PRAVO meso, samo sa tvornickom greskom, za razliku od domaceg mesa koje je bilo cisto smece, bez tvornicke greske, dakle bas probrano smece.
        Kako bi uspjeli prodati sve to domace smece, i smanjili uvoznu konkurenciju, onda jos imas i hrpu clanaka po novinama, kako je strana hrana plastika, kako je to sve GMO, kako zapadnjaci ne znaju sto jedu, kako ono sto je svo uvenulo, sto je “domace”, da je to uvenulo zato jer je prirodno, i sve u tom stilu (zvuci poznato?).

  3. borisvuk napisao:

    Baš me razveselio ovaj post! Vratilo me na momenat 30tak god unatrag i uljepšalo mi dan.

    Odlična uposredba: Iznogud ( Ali Podvali u nekim prevodima ) – ministar Linić.

    Kalif namjesto Kalifa ne voli nikoga, osim samog sebe, i svi su mu krivi za njegovu sudbinu, a ministar Linić, recimo da je njegova izjava o odgovornosti privatnog sektora …hm, najblaže rečeno na tragu toga.

    • Simun napisao:

      Po ambiciji da bude “premjer umjesto premijera” bolji primjer bi bio Čačić🙂 (prije presude).

      Linić je više fanatični borac za pravdu sa potpuno izobličenom slikom stvarnog svijeta, Don Quijote ili tako neki lik. Čovjek sa misijom.

  4. Lovac napisao:

    Pozdravljam post g. Petrinovića. Ali … ne znam to sa Gavrilovićem. Valda dotični trgovac ima deal sa Tvornicom Gavrilović i njima prepušta dragocjeni prostor na policama, u zamjenu za novac ili neke rabate. Dobro po trgovca, dobro po Gavrilović.

    Međutim, tu na scenu stupa – konkurencija.

    Na sviđa mi se Gavrilovićeva salama, koja se jedino nudi u trgovini XY? (vjerojatno je Diona) Onda ću lijepo, put pod noge, i otići do Mercatora, Konzuma, Getroa, Metroa, Lidla, Interšpara, Plodina … gdje već i ostaviti tamo svoj novac na salamu PIK Vrbovec, Hungarsalami ili koju got već. Dobro za mene, loše sa Dionu i Gavrilović. Ljepota slobode.

    Inače, …. ovo da mi našu hranu prvoklasnu izvozimo, a uvozimo trećerazredno smeće … možda je točno, a možda i nije. Većina hrane koju vidim i kušam je sasvim dobra. Možda nije prvoklasna, ali ako je usporedim sa onom koju probam ili kupim u Austriji – moram reći da ne vidim bitne razlike.

    Rado ću pročitati vaše mišljenje o tome.

    • Mario Petrinovic napisao:

      Da, radi se o Dioni. A i u drugima tesko da bih mogao naci stranu salamu. A, ako nesto nadem strano, da li je to zadnja klasa po puno vecoj cijeni nego vani? Ovaj prostor je premrezen nekakvim ekskluzivnim ugovorima. Eto, upravo se govori o ekskluzivnom ugovoru koji (ako sam dobro razumio) Agrokor ima u Srbiji. Pa je sve puno nekakvih “strateskih partnera”. Tek nedavno sam skuzio sto to znaci “strateski partner”. Ukratko, mi glumimo kao kapitalizam, te bi time morali dozvoliti konkurenciju. Medutim, na nase trziste se pustaju samo “strateski partneri”. “Strateski partner” je onaj koji ima deal sa nasom drzavom, te joj stoga nije konkurencija. Onaj tko zeli biti konkurencija ne moze dobiti valjda dozvolu, mogu dobiti samo “strateski partneri”.
      Sto se tice trgovackih lanaca, nema bas nikakvog razloga zasto i oni ne bi sudjelovali “u igri”. Naime, ako je to nacin kako se ovdje posluje, onda ce i oni tako poslovati. Recimo, da se zaraditi puno love na takvoj prodaji smeca. Ako ti treba puno love da bi uopce opstao, jer te drzava zakida gdje stigne, onda ta lova zaradena prodajom smeca krpa rupe na drugim stranama. Mozda im i ne preostaje nista drugo nego da igraju tu igru. Dapace, mozda je cijeli sistem skrojen na taj nacin, s jedne strane te drzava dere gdje stigne, s druge strane ti to kompenziras tako da gradane deres gdje stignes. To vrlo lijepo moze funkcionirati kao nekakav nefiskalni porez, te tako zamijeniti ono sto smo imali u bivsoj drzavi. Tako da prakticki nije bitno koja je trgovina, Ikea, ili Lesnina, sve one su od drzave prisiljene da na taj nacin od gradana muzu lovu. Jos ako nekakvim “strateskim” ugovorom sa drzavom imaju i obavezu da ne iskacu iz igre, to ti je onda to.
      A sto se tice salame, ja ponekada gablecujem u Dobovi. Tamo je salama puno kvalitetnija, i mlijeko bolje, a cijena ista. A te Gavriloviceva salame u Dioni su cista koma. Medutim, Diona je u svim manjim cetvrtima cesto jedina trgovina. Pokusao je tu otvoriti neku manju trgovinu jedan privatnik, ali oni imaju jos i vece cijene. Valjda nemaju “ekskluzivne” ugovore, te su privatnici prisiljeni kupovati po vecim cijenama. A onda su jos i prisiljeni placati porez, te placati dobavljacima, sto “drzavni” trgovacki lanci ocito nisu (tako je bilo u zadnjih 20 godina), i na cemu si onda, gdje je tu konkurencija.
      Zamisli kapitalisticki sistem, Diona i Konzum ne placaju dobavljacima, zato dobavljaci dignu cijene, koje placaju privatnici, ali Diona i Konzum NE placaju. Mislim, kakva konkurencija. Da li Billa i strani lanci placaju dobavljacima? Da. Ali Konzum i Diona ne. E, da bi to kompenzirali, strani lanci onda jednostavno su prisiljeni prodavati smece po istoj toj visokoj cijeni kao i “drzavni” lanci. Te stvari svi mi dobro znamo, svi smo o njima 100 puta culi, a i opet pricamo tu o nekakvoj kao konkurenciji. NEMA toga ovdje. Nije bilo do sada, tek ulaskom u EU ce biti.

      Eto, ovo ti je dobar primjer:
      http://www.business.hr/kompanije/pet-kompanija-trazi-stecaj-keruma
      Eto, daj mi kazi po kojoj to trzisnoj logici firma ciji je vlasnik imao toliko love da je kupovao bijesne aute, bijesne brodove, i bijesne kuce, odjednom sama od sebe propada. Tip je mislio da je dovoljno mocan da ude u Sabor. Eto nije, svaka ona seljacina koja sjedi tamo u Saboru, nad kojom se mi krizamo kad pocne mljeti cobanske nebuloze, je puno mocnija od tog tajkuna, od tog mocnika, od te firme koja drzi cijeli lanac trgovina. On moze imati ovo i ono, ali u Sabor ipak ne moze, a da to ne plati glavom, pa makar ga izabralo i pol Hrvatske (- 1 glas). Dok je igrao NJIHOVU igru bio je dobar, kad je poceo igrati SVOJU igru, propao je dok kazes keks. I sve po zakonu, bez ikakvih problema.

      Oh da, daj pogle tko ga tuzi. Lola Ribar. Bez ikakvih problema. Covjek mrtav vec 70 godina, i tuzi ovoga bez ikakvih problema.

      Ma, moram jos i ovo.
      Tu se spominju 5 firmi koje tuze Kerum, ali je zapravo bitna samo jedna, i kako se donese odluka u sporu te jedne, tako ce se donijeti i za ostale (sve lijepo pise na linku). Ta firma se zove Lola Ribar, po poznatom komunisti Ivi Loli Ribaru. Ona tek uzgred posluje sa Kerumom, najvise posluje sa drzavom, opskrbljujuci bolnice, klinike i apoteke. Posluje i s inozemstvom, ali na sto lici to poslovanje najbolje se vidi na njihovoj stranici, gdje je prvi jezik hrvatski, a drugi ruski. To je valjda jedini slucaj da sam ja naisao na takvo sto. E, i upravo ta firma, koja posluje sa drzavom i Rusima, a sa Kerumom tek ovlas, zahtijeva stecaj Keruma. I sve po zakonu.
      Lol, za krepat.

    • IsakN napisao:

      Kad smo kod prvoklasnih proizvoda …
      Nigdje nisam pio kvalitetniju vodu i iz bolje dizajnirane ambalaže kao što su Jana i Jamnica :)) .. volio bih da jamnica još više izvozi u EU da mogu svugdje gdje odem piti janu.

  5. Lovac napisao:

    Zapravo je tema Iznogud. Sorry na oftopičarenju.

  6. IsakN napisao:

    Mislim da samo podcjenjuješ broj ljudi koji “varaju” državu, a pogotovo trgovaca koji u dogovoru sa carinicima ne plaćaju carinu. Ovaj put očito nisu bili “njihovi” carinici na granici i eto moralo se platiti.
    Podcjenjuješ veličinu korupcije u svakom nivou države.
    A i podcjenjuješ sve mjere na koje su “poduzetnici” spremni da bi se rješili konkurencije. Probaj se baviti baš npr. trgovinom ili probaj otvoriti kafić ili noćni klub na nekoj popularnoj lokaciji. Vidio bi kako bi “konkurencija” imala prilično uvjerljive načine da te natjera da se predomisliš. U zadnje vrijeme istina je da je toga sve manje i manje, ali itekako još uvijek postoji.

    E sad da li je država prevelika i da li je zbog toga tolika korupcija i da li treba plaćati tolike carine i poreze itd.. je druga tema.

    • ztr napisao:

      Frišak primjer od mog poznanika – slastičara. Ovog ljeta čovjek je planirao zadržati cijenu od 5kn po kugli sladoleda, a kakva je bila pršle godine. No konkurencija – sljastičari – je formirala “kartel” u malom mistu. Nakon čega su slijedili “poslovni pregovori”. Rezultat: učinkovito je “uvjeren” da i on podigne cijenu na 6 ćn.

      Evo koliko je i pravno – sigurnosni okvir bitan za slobodno tržište.

      • vedran2006 napisao:

        hmmm, ne sviđa mi se imputacija kartel na slobodnom tržištu…
        ovakve optužbe o kartelima se obično shvaćaju kao poziv na regulaciju ili u najmanju ruku intervenciju. Oligopoli i karteli dokazano ne opstaju na slobodnom tržištu i najčešće optužbe da se radi o kartelu su lažne.

        Ovaj vaš primjer možda samo ukazuje na to da je potražnja dosta veća od ponude i da svima odgovara da imaju više cijene ili da jednostavno imate reket i nefunkcioniranje pravne države i zaštite privatnog vlasništva i slobode pojedinca (ništa čudno za RH)

        ako je prvo onda su svi poslovali sa profitom i vaš prijatelj se treba zahvaliti kolegama na poslovnom savjetu.
        ako je drugo onda je vaš prijatelj izgubio novce zbog reketa (uzmimo da je potražnja za sladoledom jako elastična i da bi smanjenje cijene od 1kn dovelo do porasta profita većeg od smanjenja cijene ili obratno da je povećanje cijene za 1kn vašeg prijatelja koštalo pada volumena većeg od povećanja cijene)

        Ako je stvarno u pitanju kartel samo je pitanje vremena kad će netko novi otvoriti slastičarnicu i obogatiti se uz cijenu 5 kn dok ostali budu gledali kako on prodaje.
        Ako je pak u pitanju reket a mislim da je onda vaš prijatelj treba odbiti ucjenu i prijaviti mafijaše.

        • IsakN napisao:

          Mislim da je mislio na reket. Ovakve stvari se zaista i događaju. Naravno da je u većim mjestima toga manje, ali po manjim mjestima su takve stvari uobičajne. I slične. A policija uzima svoju proviziju svugdje.

          • ztr napisao:

            Ovdje se ne radi o reketu jer: reket je zapravo prisiljavanje fizičke ili pravne osobe da uđu u svojevrsni parasustav (koji u biti oponaša državu i konkurira joj) – tj. da prisilno postanu članovi (“građani”), koji moraju – “su dužni” plaćati “zaštitu” tj. “porez na prihod” (a koji, kao i svi porezi, jednom uspostavljen, generalno ima tendenciju rasta).

            U ovom slučaju toga nije bilo – čovjek, povratnik, je odlučio novce uložiti u slastičarnu u turističkom gradiću. Da se probije, između ostalog odlučio je malo sniziti cijenu.

            No ostatak slastičara je čvrsto rodbinsko-etnolingvističko povezan, dogovara sve modalitete poslovanja na tom tržištu – cijene ali i sastojke te stupanj uređenosti objekata. Uz nižu cijenu, ovaj gastarbajter je odlučio upotrijebiti i prava jaja i kvalitetne domaće sastojke dok su svi ostali – članovi “kartela”, je li – dogovorno godinama nabavljali vrlo jeftine praške iz Italije od istog proizvođača, te su generalno držali objekte vrlo skromno opremljene i upitnih higijenskih standarda.

            Pregovori su išli standardno: prvo izaslanik “kartela” – potom delegacija (upravni odbor?) – a potom, radi neuspjeha pregovora – uslijedila je ponuda koja se ne može odbiti, i koja uključuje nepotrebni medicinski zahvat od strane nelicencirane osobe bez bez odgovarajuće sveučilišne diplome.

            Sa cijenom 6 kuna koja je, uz uložena velika sredstva u opremu i kvalitetne sastojke bitno ugrozila osvajanje planiranog udjela na tržištu i planiranu dinamiku povrata investicije sada ima izbor: povući se potpuno sa tržišta, prebaciti u sektor kafića gdje je konkurencija izrazito velika,a mogućnost uspjeha i opstanka bitno manja ili napustiti prodaju sladoleda te prodavati kolače po dostavom na kućna vrata. No kolači su općenito prilično manje traženi na ovom tržištu; tu dominira sladoled u ljetnim mjesecima.

            Još da napomenem kako se cijeli biznis u malim priobalnim gradićima uglavnom svodi na 2,5 mjeseci pune sezone i još 1-1,5 mjeseci postsezone. Nakon toga se često ne pokrivaju ni fiksni troškovi, pa se većina slastičarni zatvara do iduće sezone, a vlasnici ostalih slastičarni – članovi “kartela” odlaze na ferije u zapadnu Makedoniju.

            Vezano za ovakvu vrstu nastupanja na tržištu od strane “kartela” – vlasnik se mogao obratiti državi kojoj plaća zaštitu da mu se ne bi u suprotnom nešto dogodilo (od te iste države), no čije su institucije (općinsko sudstvo i policija) prilično nefunkcionalne ili su u ovom mjestu subvencionirane od strane pripadnika “kartela”;
            -mogao se obratiti i svojoj široj obitelji kao alternativnom sustavu zaštite, no problem je – on ju nema, iako bi ona bila brža i bolja opcija, te se sada vidi kako je odustajanje od “koncepta proširene” obitelji u korist tzv. “nuklearne” obitelji bila greška na civilizacijskoj skali, a država ju nije uspjela učinkovito zamijeniti.

            Takva vrsta konkurencije državi u pružanju zaštitarskih usluga u ovom malom mjestu se pokazala nadmoćnom što se vidjelo i prije par godina u istom mjestu kada je došlo do intenzivnog natjecanja na tržištu druge vrste slatkiša, a koje je država iz nekog, samo njoj razumljivog razloga zabranila.
            Tada su se već do sad spominjana grupacija poduzetnika i konkurentska, također obiteljsko-poduzetničko-etnolingvistička skupina ali podrijetlom s indijskog potkontinenta a koja iznimno doprinosi bogatstvu različitosti i multikulturalno obogaćuje zajednicu u kojoj obitava, našle na gradskom trgu van sezone, u obostrano velikom broju i nenasilno, ekofeministički rodno osviješteno, nekoliko minuta se strastveno borile za pozicije na tržištu rečene luksuzne robe.

            Epilog:Skupina poduzetnika azijsko-indijskog podrijetla napustila je spomenuto tržište i vratila se svom tradicionalnom core businessu u perspektivnom “zelenom” sektoru – skupljanju starog željeza.

            Rezime: u prošlom postu i ali i ovom, nisam govorio o slobodnom tržištu, već o nedostatku istog i razlozima njegovog narušavanja. Regulacija i intervencija u navedenom slučaju ne bi ništa riješile jer budući je onaj tko bi trebao nastupiti u svojstvu regulatora i intervencionista – još gori u realizaciji istih nego inače.
            Doduše, iznio sam i anti-etatističku alternativu – no ona mi se iz radi nečega baš i ne sviđa.

            Od sljedeće sezone moj poznanik će probati prodavati kolače dostavom a slastičarna će biti više izlog. Pokušat će po osnovu bolje uređenosti lokala privući mušterije kako bi mogao biti otvoren cijele godine ( pri tome će biti pravi izazov izdržati pohlepu lokalne vlasti koja stalno diže cijene prostora) i sljedeće sezone prodavati sladoled po – 7ćn (predviđanja kretanja cijene na ovom tržištu za 2013-no ne na temelju poslovne analitike temeljene na data miningu, već jer zna da vođe “kartela” tako razmišljaju.

            Ne, ovo nije blogovski case study – nažalost. Lik mi je sve ovo pričao prije par tjedana.

            • Simun napisao:

              Nemam ti razloga ne vjerovati, samo da stavim priču u okvir termina koje koristimo. Uobičajena definicija države je “onaj tko ima monopol na upotrebu sile na nekom teritoriju”. Ukoliko kartelisti koje si opisao mogu primjenjivati silu prema konkurenciji, onda su (i) oni država. Kod kartela se stalno kroz povijest pokazalo da ne mogu dugo opstati bez državne zaštite/prisile. Stalni neuspješni pokušaji pekara da dogovore dizanje cijena kruha to demonstriraju (primjer). Tvoj primjer ne iskače iz tog obrasca, kartel opstaje samo zato jer može primjeniti silu.

              Ovo sa nuklearnim obiteljima je istina. One su vrlo slabe u sukobu s proširenim obiteljima i zapravo ovise o državi da im pruža fizičku sigurnost i mnoge druge vrste osiguranja. To pretvaranje države u zamjenu za obitelj je prouzročilo gomilu ogromnih problema, a nažalost traje i dalje.

              • ztr napisao:

                Vezano za ovu rečenicu kako mogućnost kartela da (bez posljedica po sebe) primjenjuje silu prema konkurenciji znači da je i on država, sad sam se sjetio nečega.

                Prije par godina sam čitao o situaciji postojanja “duple države” na jednom te istom teritoriju. Radi se o, ne nekoj zemlji trećeg svijeta, već o – Francuskoj.

                Policijski stručnjaci su proveli istraživanje i rezultate aplicirali na kartu zemlje. Na mapi FR označili su 700 točaka na kojima francuska država egzistira de iure, no ne i de facto. Nakon nekoliko godina (5 čini mi se) novo istraživanje je pokazalo da je broj takvih točaka prešao 1000, te da su mnoge narasle i počele se međusobno spajati i uvećavati.

                Na tim teritorijima postoji paralelni dogovorni i nepisani redarstveni, porezni i pravosudni sustav, negdje više, negdje manje razvijen. Radi se, naravno o područjima, većinom kvartovima velikih gradova, no kao novost, odnedavno i nekim malim gradićima na jugu gdje su većinsko stanovništvo počeli činiti ljudi iz bivših kolonija, mahom iz mega kolonije tzv. Francuske Zapadne Afrike (Alžir, Niger, Čad itd).

                Tamo su stanovnici, nezadovoljni birokracijom, ali i neprihvaćanjem sustava u koji su došli, spontano i postupno počeli sami formirati vlastite “nevidljive” “mikro-državice”. Zakonodavstvo je najčešće miks običajnog/plemenskog prava iz njihovog starog kraja i nešto malo elemenata šerijata no, potonjeg uglavnom vezanog za imovinsko-obiteljsku problematiku.

                Zna se tko prikuplja “poreze” i tko održava red i čak, sankcionira.Tko nadzire “granice” i organizira obranu od vanjskog neprijatelja – francuske policije. Francuska hiperbirokratizirana država je nevjerojatno troma i kao da ne zna kako izaći na kraj s tim fenomenom, te je gotovo kapitulirala. Ona više uopće ne provodi klasični 24 satnu suverenu kontrolu već samo povremeno šalje teško opremljenu policiju sa blindiranim kombijima u – povremeni “nadzor” koji nalikuje skoro pa na ratni pohod trupa jedne države na susjednu neprijateljsku zemlju. Policija brzo, iznenadno i pomno planirano izvrši prepad, provede par racija i uhiti par ljudi, te se brzo povuče na “svoj teritorij”, pod kišom kamenja i pirotehnike od strane nabrzinu alarmiranih i mobiliziranih “vojnih obveznika”(zna se točno tko, kako i kada “brani” “zemlju”).

                U biti francuska država je već odumrla/odumire na tim teritorijima i tu se javlja još samo da ih, simbolično, “zapiša”. Negdje je ovo više, a negdje manje vidljivo, no generalno, ima trend širenja.

                U malom mjestu kao što je ovo opisano, homogene zajednice, čak i kad su malobrojne u odnosu na većinu stanovništva bez takvih društvenih odnosa, a klasični “monopolist na nasilje” (država) erodiran-nefunkcionalan-korumpiran, mogu uspostaviti paralelne “institucije”, koje funkcioniraju koliko im je potrebno, bez da to bude agresivno i eksplicitno stavljanje balvana kao 1990 u HR, a koje i najmutaviju državu primorava na agresivnu reakciju.

    • Mario Petrinovic napisao:

      Postoji nesto o cemu nitko nikada ne govori, kao da uopce nije bitno. Sto je meni vrlo cudno, jer je ocito da je to glavna poluga ekonomskog i politickog djelovanja na ovim prostorima.
      Mi smo zivjeli u komunizmu. Kako sam cuo, bilo je nekih 400.000 clanova Partije u Hrvatskoj. Oni su drzali ama bas sve u Hrvatskoj. Svi su bili povezani, i svi su bili u dogovru. Navodno je to sve preko noci nestalo, vec drugi dan nakon te noci vise nitko o tome nije nista pricao (svi su odjednom pricali kako smo od danas u kapitalizmu), nije vise ostalo niti traga od toga. Sto je zbilja cudno, jer se zapravo nista i nije promijenilo. Svi ti isti ljudi ostali su na istim pozicijama, radeci iste stvari. Danas vise ne poznaju jedan drugoga (kao fol), nemaju nikakve dogovore (kao fol), jedan drugome su konkurencija (kao fol), i nista ih vise ne povezuje (kao fol), tek ponekad cujes da nas Premijer ljetuje kod nekog tajkuna, jer se znaju odavno.

      Da to jos malo opisem, jer imam osjecaj da nije bilo dovoljno uvjerljivo. Evo ovako:
      Svi mediji su bili njihovi, tajne sluzbe su bile njihove, policija je bila njihova, sudstvo je bilo njihovo, sva poduzeca su bila njihova, svi sportski klubovi su bili njihovi. Oni su od toga super zivjeli, nisu nista radili, a imali su veliku imovinsku korist. Preko noci su se oni svega toga jednostavno odrekli, i od toga nije ostao niti kamen na kamenu, a mi smo komunizam potpuno zaboravili, i usli u teski kapitalizam.
      Amen.

      Uh, moram jos i ovo.
      Naime, AKO je to sve zbilja bilo tako, dakle, AKO smo mi imali 400.000 clanova Partije, a JESMO, e onda bi bilo najlogicnije od svega na svijetu, da je bar negdje ostao poneki trag od toga, bar negdje poneka veza izmedu njih, da se upravo na Partijskoj osnovi nesto dogada, bilo neki ekonomski deal, bilo neki politicki deal, bilo bilo kakav drugi deal, ne mora biti cijela zemlja time zahvacana, ali MORA biti negdje bar nekakav mali trag da je ostao od toga, bar ponegdje nesto, tu i tamo. Medutim, NISTA, nigdje NISTA, NITKO, NIGDJE, NIKADA uopce ne postavlja to pitanje.
      Ako mene logika ne vara, a rijetko me vara, onda bas cinjenica da od toga nema niti najmanjega traga, da je to potpuno nestalo, i da bas NITKO ne postvalja to pitanje, vrlo JASNO (logicki) govori da nije mozda poneko jos uvijek upleten, vec da su SVI *jos uvijek* upleteni.

      • Mario Petrinovic napisao:

        Eto sto kazu o realnom sektoru na hr.soc.politika:

        > Realni sektor ne postoji, to je prevara.

        KE?
        Nikad nisi bio na Hrelicu?
        Na buvljaku u Studiu smijeha?
        Britancu vikendom?
        Tresnjevackom placu popodne?
        Kvatric, pothodnik?
        Pooooostoji, postoji, vrlo postoji

  7. Povratni ping: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s