Međunarodni autoritet za kafiće

Ovaj blog sam započeo dok sam imao viška vremena, a kako se tako i tako stalno prepucavam na raznim forumima, zaključio sam da bi bilo zgodno imati neke općenite argumente na jednom mjestu umjesto da ih stalno ponavljam. Nisam očekivao da će trajati već preko godinu dana, a svakako nisam očekivao da ću postati regionalni autoritet za kafiće. Naime, najposjećeniji od 112 postova koje sam do sada napisao je “O profitabilnosti kafića“.

Danju, noću, radnim danima, neradnim, svejedno — uvijek netko pretražuje internet tražeći informacije o tome kako pokrenuti kafić, kako ga opremiti, kolika je zarada, itd. Google lijep broj takvih upita pošalje meni. Danas sam dobio i prvi upit na ćirilici!

Na neki način svo to pretraživanje je još jedan argument u prilog mojoj tezi da su kafići vrlo, vrlo konkurentna branša. Problem s tim je to što je to teško dokazati nekom statistikom. Ja sam zato uvijek zainteresiran za dokaze druge vrste, bilo logičke bilo indirektno empirijske.

Recimo, logički “dokaz” da je djelatnost visokokonkurentna je to što ne postoji ograničen broj licenci, što ne zahtjeva posebne vještine, što ništa ne može natjerati ljude da idu u kafić (mogu kavu nositi u termosicama, mogu piti u parku). Država postavlja neke barijere, recimo, kafići moraju imati WC, ali te barijere nisu visoke kao u nekim drugim područjima, a ne čine mi se visoke ni u apsolutnom smislu.

Empirijski pak “dokaz” da među kafićima vlada skoro-pa-savršena konkurencija je to što ih ima na svakom koraku. Moja statistika pretraživanja je još jedan dokaz u istom smjeru, ona sugerira da na poduzetničkoj strani postoji jak interes za otvaranjem novih kafića.

Ako interes postoji, novac postoji, barijere su niske — možemo li zaključiti da je konkurencija skoro-pa-savršena? Pa, stavljao sam navodnike jer to nisu dokazi, ali možemo ih nazvati snažnim indikatorima ili uvjerljivim pokazateljima. U svakom slučaju, kao regionalni autoritet za kafiće ponavljam da dolazeća fiskalizacija neće moći biti nauštrb profita, jer profiti pri savršenoj konkurenciji ne postoje, a iako je to teorijski koncept, ova djelatnost je onoliko blizu koliko mu se može prići.

To znači da se mora dogoditi rast cijena, pad kvalitete, smanjenje ponude ili neka kombinacija tih stvari.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s