Protiv ekonomskih eksperimenata

Velimir Šonje podrazumijeva da je eksperimentiranje s ekonomskim politikama dobra stvar:

Rodrik je samo pokazao da će stalno eksperimentiranje (u uvjetima demokracije koja se razvija) voditi napretku ako društvo ima razvijene mehanizme učenja.

Iako sam u kušnji da predložim da probamo s više kapitalizma unutar tog okvira, neću, jer i sam okvir je pogrešan.

Primjetite prvo da je skup politika raspoloživih za bilo kakvo eksperimentiranje vrlo ograničen. U vezi državne aktivnosti postoje dvije najopćenitije kategorije: moguće je prepustiti stvari tržištu (A) ili se uplitati na načine B1, B2, B3…

Ekonomiste ne zanima A. Oni koriste par prigovora (monopoli, asimetrija informacija, eksternalije…) kako bi odbacili ideju da je tržište nešto savršeno, a ako nije savršeno onda jadna li mu majka sve su opcije na stolu, od malo intervencionizma do puno intervencionizma, a optimum je pitanje pimplanja i finog podešavanja pod vodstvom ekonomskog svećenstva. Stvarno krupne i važne stvari poput smanjenja poreza ili ukidanja javnog zdravstva ili mirovinskog sustava nisu dostupne za eksperiment. Ono što je dostupno je regulatorna kozmetika, promjena ovog ili onog članka ovog ili onog zakona. B1, B2 ili B3.

No, dostupnost alata je samo jedan problem, a poziv na eksperimentiranje bi bio pogrešan čak i da su svi alati na raspolaganju. Sljedeći problem je mjerenje njihovih učinaka, prokletstvo mitskog bića Ceterisa Paribusa.

Tko bi i kako trebao mjeriti rezultate eksperimenata? Kako bi razlučio efekte promjene politike od pozadinskih lokalnih i globalnih trendova? Ako bi neka politika trebala dati efekt kroz deset godina, hoće li laborant čekati s drugim politikama ili će ih provoditi više odjednom i tako si kontaminirati rezultate? Ili: ako Zapad stagnira dok jednopartijska Kina raste, je li to eksperimentalni dokaz da treba uvesti jednopartijski sustav?

Čak i ako niste pobornik austrijske deduktivne ekonomske metode, morate priznati da su ekonomski eksperimenti nemogući u pravom znanstvenom smislu. Agonija u kojoj se nalaze razvojni ekonomisti (uključujući Rodrika) pokušavajući objasniti uzroke ekonomskog rasta zorno demonstrira da instrumenti za mjerenje posljedica pojedine politike ne postoje.

U tom smislu, tvrdnja da društvo može profitirati od eksperimentiranja pod uvjetom da je sposobno učiti je potpuno besmislena. Ako iz ekonomske povijesti teško uče harvardski ekonomisti, kako bi to trebao napraviti političar kojem trebaju opipljivi rezultati i trebaju mu odmah? Kako bi to trebalo napraviti društvo koje je već četiri godine u krizi i jedino što ga zanima je rast BDP-a?

Jer, moguće je da donesete poželjnu ekonomsku politiku a da BDP nastavi padati. Recimo, ako je trenutno carina na uvoz maslinovog ulja 33%, ukidanje je dobar potez, ali BDP će nastaviti tonuti. Isto je tako moguće donositi pogrešne politike, a da BDP pritom nastavi uzlazno. Možete u debelim godinama povećati porez na automobile, a da prodaja automobila nakon toga i dalje raste.

Međutim, to ne mijenja teorijske uvide da, ceteris paribus, slobodna trgovina omogućuje rast ukupne proizvodnje, a rast cijene proizvoda smanjuje potražnju za tim proizvodom. To samo znači da ceteris nisu bili paribus. Uvidi ekonomske znanosti su odreda takvi, nisu eksperimentalni nego teorijski. Njihova uočljivost u praksi uvijek ovisi o tome da su druge stvari nepromjenjene, a druge stvari nikad nisu nepromjenjene. Zato je teško i predviđati budućnost i objasniti prošlost.

Političari ili birači koji bi pristali da nešto bude eksperiment tražili bi opipljiv dokaz da je eksperiment uspio. Ako ga ne dobiju, odbacili bi politiku kao neuspješnu, čak i ako je savršeno ispravna ali pozitivni efekti nisu vidljivi. Sama činjenica da nešto predstavljate kao eksperiment podrazumijeva da empirija daje konačni sud, dok je sa ekonomskim istinama stvar suprotna: empirijska opažanja ih ne mogu ni dokazati ni pobiti.

No, ima još. Čak i da su prevaziđene obje prepreke — dostupni su svi alati, a ekonomisti su otkrili metode da u realnom vremenu izoliraju i mjere njihove efekte — ostao bi nam ozbiljan moralni problem.

Sama ideja da netko radi eksperiment nad nekim ljudskim bićem podrazumjeva nasilje nad subjektom eksperimenta. Čak i ako je to upakirano u članke zakona pa predstavlja varijacije na uobičajenu temu, svejedno se radi o nasilju, a ono ne postaje opravdano time što je uobičajeno. Ako država danas vješa Pedra, uzima novac za užinu Rodrigu i zabranjuje kretanje Hesusu, svatko tko kreira aranžman (eksperiment) u kojem će objesiti Rodriga, novac za užinu uzeti Hesusu, a zabraniti kretanje Pedru trebao bi biti svjestan da sudjeluje u zlostavljanju i da mu iskrena želja za boljitkom ove trojice ne vrijedi kao opravdanje.

Ukupno gledano, poziv na državno ekonomsko eksperimentiranje je potpuno promašen. To je posao za poduzetnike. Ako država posjeduje skup zakona koje smatra lošim, način za njihovo poboljšavanje nije eksperimentiranje sa sadržajem, nego ukidanje.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

18 odgovora na Protiv ekonomskih eksperimenata

  1. reakcionar napisao:

    Izvrstan post!

    Ako ekonomiju prihvatite kao disciplinu u kojoj su eksperimenti i empirijski dokazi ključni, izgubili ste bitku i na kraju morate priznati da su ljevičari u pravu.

    • b16a2 napisao:

      Većina tih eksperimenata već je provedena, ali se ljudi odbijaju suočiti sa rezultatima. SSSR i Jugoslavija još nisu pali. Srušili su ih imperijalisti, tajne službe, vanzemaljci, bilo tko. Nema boljeg sustava, samo da ga Zapad, ljubomoran i uplašen njegovim uspjesima, ne potkopava svim sredstvima.
      Neki dan je bio članak koliko je hrana jeftinija u Sloveniji i možeš ti objašnjavati razlike u PDV-u, carini, nametima na poslovanje i plaće koliko hoćeš.. jedino logično objašnjenje je kako nas trgovački lanci pelješe i porobljuju.

      • Simun napisao:

        Da, “prirodni eksperimenti” poput usporedbe istočne i zapadne Njemačke, sjeverne i južne Koreje, istočnog bloka i zapadnog, i drugi, itekako imaju svoju vrijednost. Ali to je otprilike to… najbolje što imamo. Čak i kad bi našli način da “premotamo” vrijeme unatrag da možemo isprobavati razne politike, opet nam se vremenska linija “grana” i ovisno o nekim sitnim odlukama može završiti tko zna gdje. Čak i da stalno premotavamo i ne mijenjamo ništa dobijali bi drukčije rezultate. Kako god okreneš tražiti ekonomske eksperimente je beznadežno.

  2. strasilo napisao:

    pročitao sam ono što je šonje napisao, i najradije bi rekao da su i on, i čačić, i taj rodrik idioti, samo što zapravo baš i nisu
    to je neki menadžerski mentalitet, koji jednako kao menadžerski mentalitet u firmama s kojim su zapravo usko povezani ima jako malo sklonosti prema zapravo slobodnom tržištu i slobodi
    i dok menadžeriraju nekada će se primicati kapitalizmu, nekad socijalizmu, ovisno o tome što im se čini “efikasnijim”

    nekako iz perspekive libertarijanaca (što ja opet nisam) ponekad privremeni saveznici, ponekad privremeni neprijatelji, a na nekoj široj razini uvijek neprijatelj

    ili, drugim riječima, čačiću bi poziv na ukidanje nekog zakona vrlo vjerojatno zapravo bio teško shvatljiv, jer zakoni u tom pogledu nisu nešto dobro ili loše, već samo alat kojim on, THE CHOSEN ONE, delegira odluke podređenima

    • Simun napisao:

      Da, slažem se. Nekad ćemo s njima čak i biti na istoj strani, ali na široj razini nikada. Npr Čačić i Linić su ukinuli državnu novinu Vjesnik jer je financijski bila neodrživa. Ali s druge strane šteta koju će napraviti ako ulupaju 2-3 milijarde u željeznice i slično je takva da bi bilo bolje da su umjesto toga zadržali Vjesnik i još osnovali tri gubitaške državne novine…

      Oni vjeruju samo u svoju superiornu inteligenciju, pa što ona kaže da treba napravit treba napravit.

  3. vedran2006 napisao:

    upravo tako, no mislim da treba prihvatiti ekonometriju kao alat primicanja idealu u okviru šire slike.
    jer, političari su tu, intervencije su tu pa ipak mislim da je ekonometrija korak naprijed u smislu uklanjanja makar onih očito pogrešnih politika.

    jer druga alternativa je ista samo su politike “veća-manja” kocka.

  4. vedran2006 napisao:

    http://www.badscience.net/2012/06/heres-a-cabinet-office-paper-i-co-authored-about-randomised-trials-of-government-policies/

    na tu temu. svjestan sam da je ovo potencijalna pandorina kutija, no ipak u odnosu na alternativu…

    kao što je jedan od komentara ispod rekao

    If government policies were set by pursuing ideas that had been proven to work and ignoring those that don’t, it would leave no room for the ideology-driven farcical b*llocks that currently passes for informed decision-making. It would be the end of “politics” (in a good way) but, for that reason, will never happen.

    ipak postoje empirijski dokazi da minimalna plaća ne postiže zadane ciljeve, ipak je imamo. dokazano je da ograničavanje cijena ne funkcionira ipak i to imamo, dokazano je da jemakroekonomska politika upravljanja kamatnim stopama inferiorna ciljanoj inflaciji, ipak imamo ovo prvo…itd…ako bi ovo makar uklonilo neke od ovih užasno štetnih politika to bi bio golemi korak naprijed.

    • Simun napisao:

      Uh, a kako bi ti recimo dizajnirao eksperiment koji će dokazati koja je politika kamatnih stopa ispravna?

      Treba ti ceteris paribus, znači moraš isprobati kamatnu politiku A i kamatnu politiku B u istim gospodarskim uvjetima. Trebao bi natjerati sve moguće varijable da miruju dok ti mijenjaš samo kamatne stope. Nemoguće!

      • vedran2006 napisao:

        znam, ali koja je alternativa? ne teoretski, nego realno. kako ćeš smanjiti manevarski prostor političarima?

        lako je biti kritičar, ja ipak cijenim pokušaj da se stvari poprave, ako ništa drugo počeli bi se prikupljati podaci pa bi jednog dana neke stvari bile malo jasnije.

        npr. za minimlanu plaću, može se napraviti eksperiment na jednom manjem segmentu pa utvrditi efekti. ajmo reći na taj način barem bi se ako ništa drugo pokrenula priča. ovako “javnost” misli da je minimalna plaća dobra stvar. zadatak je makar uzdrmati tu dogmu. i to je već pobjeda sama po sebi zar ne?

        za kamatne stope govorim o alternativi, znači petljanje sa kamatnim stopama je dokazano politika koja ima mnoštvo neželjenih popratnih efekata, dostupne su politike koje ih imaju manje, no nigdje se kod nas o tome ne vode niti rasprave a kamoli promišljanja o unaprjeđenju. ajmo reći prvi korak je uzdrmati i tu dogmu da je to jedini način za makroekonomsku politiku da se kamatne stope drže nisko.

        odnosno u globalu uvesti neki “standard” za politike, makar minimalni, bolje nego sad kad je standard odluka ministra ili premijera ili pak sindikata.

        ovo sve govorim ne iz svog libertijanskog pogleda, nego u svjetlu sadašnje prilično loše situacije kod nas i EU.

        • Simun napisao:

          Iako su meni bliski libertarijansko-austrijski pogledi, ja uopće ne smatram sve ove balone i krahove dokazom da je monetarna politika centralnih banaka pogrešna. Dobro to zvuči kad to Schiff priča, moguće je, možda je i vjerojatno, ali da je empirijski dokazano — nije dokazano.

          A što se tiče eksperimenata, zašto ne bi jednostavno ukidali zakone i smanjivali poreze? Teorija kaže da je to OK🙂

          • vedran2006 napisao:

            ne govorim o tome. govorim o realnom svijetu gdje svaki dan imamo uvođenje politka A, B, C bez ikakvih kriterija, a potencijalno u svijetu postoji dokaz da politika D, E i F daju bolje rezultate.

            mi znamo da je idealno da nema nikakve politike, ali da bismo do toga došli moramo prvo uvesti kakve takve kriterije za provođenje politika.
            Također provođenje eksperimenata je znanost i postoji nešto što se zove kontrolirani eksperiment, pa bi se u konačnici moralo testirati i stanje bez politika kao kontrolna skupina, pa bi to eventualno jednog dana moglo poslužiti kao smjernica za ukidanje nekih politika. Voila.

            čak i tvoj argument da je eksperimentiranje na drugim ljudima nemoralno ne stoji, jer eksperimenti se i ovako provode u realnom svijetu, samo se nitko ne zamara sa prikupljanjem i analiziranjem podataka.

            ajmo reći bottom line, ako političari mogu regulairati naš život svaki dan, zašto ne iskoristiti demokratsko pravo da mi uvedemo regulaciju u njihov, na mala vrata, pa da vide kako je to.
            ako malo pratiš bad science, vidjet ćeš koliko je posao čovjek odradio sam a da nije niti svjestan koliku moć imaju informacije u današnjem dobu, već samo postojanje tih informacija koje on nudi radi puno veći pritisak na farmaceutsku industriju od svih regulatora zajedno.

            • Simun napisao:

              Imala je prošla vlast, kako se ono zvao, “Ured za procjenu učinaka propisa” ili tako nešto. Da njih reaktiviramo?🙂

              Ne vidim to što pričaš. Npr ajmo u šibenskoj županiji smanjit PDV na 5% da vidimo hoće li to imat pozitivne efekte, a svim ostalima ostavit kako je. I što ćemo ako šibenska županija ne poraste, a to se može dogoditi iz sto razloga, na primjer zato jer nitko nije lud da ulaže negdje gdje je na snazi eksperimentalni porezni sustav? Odbaciti ćemo ideju smanjivanja poreza kao pogrešnu?

              • vedran2006 napisao:

                uopće ne uočavaš bit problema i zapravo svojim stavom braniš status quo.
                isto tako kako želiš da se tuđa djela promatraju u okviru posljedica a ne namjera, tako i ova tvoja namjera je ok, no posljedica tvojeg zalaganja je status quo što je katastrofa.

                tako ja gledam ovaj ali i svaki drugi problem, u kontekstu alternative, a ideal bi trebao služiti samo kao smjernica ne kočnica bilo kakvim promjenama.

                predlažem da proučiš i što je to kontrolirani randomizirani eksperiment tako da diskusija ima smisla.

                • Simun napisao:

                  tako i ova tvoja namjera je ok, no posljedica tvojeg zalaganja je status quo što je katastrofa

                  Počeo sam tipkati odgovor na ovo ali se oduljio na veličinu posta, pa ću ga objaviti kad ga malo sredim, vjerojatno za vikend. Stay tuned.

    • Simun napisao:

      Inače, minimalna plaća nije empirijski dokazana kao pogrešna, samo teorijski. Mjerenja nezaposlenosti u američkim državama/teritorijima koji imaju i koji nemaju minimalnu plaću obično ne pokazuju ništa bitno. Obično nema primjetno veće nezaposlenosti tamo gdje postoji minimalna plaća.

      Isto tako da danas ukineš minimalnu plaću u Hrvatskoj, ne bi vidio neki efekt. Ekonomija bi nastavila nizbrdo, a i nezaposlenost uzbrdo. I dalje bi to bio dobar potez, i bilo bi ljudi kojima bi koristilo, možda studentariji ili takvim grupama, ali pozitivni efekti bi bili toliko mali da se ne bi vidjeli na statistikama.

      • vedran2006 napisao:

        vidiš zbog toga što ne postoje pravi, kontrolirani eksperimenti mi sad možemo samo teorijski raspravljati, onako bismo mogli uzeti eksperiment pa raspravljati, analizirati jel dobro proveden, jel zadovoljen ceteris paribus, odnosno jel proveden u kontroliranim uvijetima itd.

        pa makar bismo ako ništa drugo na kraju mogli potvrditi da se eksperimentom to ne može dokazati. meni je jasno čak i to da bi dokazao da se nešto ne može napraviti eksperimentom, moraš u konačnici provesti eksperiment.

  5. vedran2006 napisao:

    ida na pitanje odgovorim kontrapitanjem. kako misliš da se dođe do saznanja poput ovih bez da se provode eksperimenti?

    http://en.wikipedia.org/wiki/Hawthorne_effect

  6. Povratni ping: Protiv ekonomskih eksperimenata | Austrijanci

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s