Granice redistribucije

Poslovni Plus prenosi listu navodno najbogatijih Hrvata iz časopisa Forbes:

Evo i popis TOP 10 najbogatijih Hrvata:

1. Ivica Todorić 3,7 milijardi kuna
2. Obitelj Besnier 1,9 milijardi kuna
3. Obitelj Lukšić 854 milijuna kuna
4. Emil Tedeschi 833 milijuna kuna
5. Ante Vlahović 460,7 milijuna kuna
6. Plinio Cuccurin 291 milijun kuna
7. Anđelko Leko 275,7 milijuna kuna
8. Milan Artuković 229 milijuna kuna
9. Marinko Zadro 224,9 milijuna kuna
10. Dražen Bobić 187,2 milijuna kuna

Prvi na listi je vlasnik trgovačkog lanca i povezanih firmi. Kako više nemamo puno tvornica, simbol obespravljenog i izrabljivanog radnika je postala upravo radnica u njegovim trgovinama. Priča tako kaže da su plaće damo jedva 3500 kn mjesečno, da radnici teško i naporno rade dok vlasnik živi u dvorcu i bogati se na njihov račun. I kaže da je upravo njegovo neizmjerno bogatstvo dokaz da izrabljuje radnike i da bi ih, da to želi, mogao platiti bitno više. I zato su razne redistributivne politike opravdane.

Moja primjedba, kad god netko to spomene, je da čak i kada bi uzeli najbogatijem čovjeku u Hrvatskoj sve što ima i razdijelili narodu, svatko bi dobio mizeran iznos. Računajući po gornjim brojkama, 3,7 milijardi kuna podijeljeno na 4,4 milijuna stanovnika je čitavih 840 kuna po glavi. Svih deset sa gornje liste su zajedno teški 9 milijardi kuna, što bi, ako se podijeli, donijelo svakome od nas bestijalnih 2.000 kn iliti 270 eura. Dovoljno za jednu petinu kvadratnog metra jeftinijeg stana, dvije godine star iPhone ili možda čak registraciju jeftinijeg automobila na godinu dana. No, taj život u obilju ne bi dugo trajao. Već sljedeća godina bi bila problem, jer ne bismo imali više što redistribuirati. Zapravo, već sljedeća plaća bi bila problem jer bogatstvo ovih gore ljudi nije u gotovini nego u udjelima u firmama, kapitalu koji radnice s početka priče kombiniraju sa svojim radom da bi iz mjeseca u mjesec zaradile plaću. Kada bi taj kapital bio razdijeljen i potrošen na stanove ili aute, odakle bi došla sljedeća plaća?

Kako god okrenemo, imovina bogataša je kap u moru želja i “potreba” socijalističkog čovjeka (homo socialistikus croaticus). Recimo, za mirovine treba oko 3 milijarde kuna mjesečno. Uzmimo najbogatijem Hrvatu sve što ima i pokrili smo mjesec dana mirovina. Uzmimo svoj desetorici sve što imaju i možemo pokriti deficit proračuna ove godine. A što dogodine?

P.S. Sutra je točno godinu dana od prvog “pivo & kapitalizam” sastanka. Nadam se da se vidimo. Sastanak je otvoren za javnost pa ako vas ove teme zanimaju svratite. Od 21h na dalje.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

25 odgovora na Granice redistribucije

  1. Kristof napisao:

    Opet ne pricas cijelu pricu. 9 milijardi je gotovo 3% BDP-a, kojih posjeduje samo 10 osoba.
    Prevelika redistribucija nema smisla i vjerujem je svima jasno da se niti jedna drzava na svijetu danas ne usudi dirati u privatno vlasnistvo, no kako politicke pobjednike ne bira trziste, vec gradani, zahtjevi za finim podesavanjem balansa unutar drustva sasvim su legitimni i cesto opravdani. Uostalom, ekonomska teorija je odavno dokazala da prevelik GINI (koji ce se prema najavama o otvaranju baza mirovinskog u RH uskoro moci preciznije izracunati) usporava rast.

    • Simun napisao:

      Imaju kapital akumuliran godinama ili desetljećima i on čini 3% bruto društvenog proizvoda jedne godine. Ne vidim što je tu tako strašno.

      • Kristof napisao:

        Samo to sto je stvoren upravo redistribucijom.

        • Simun napisao:

          Dakle nije problem prisilna mjesečna redistribucija 3 milijarde kuna od produktivnih ka neproduktivnima, ali problem je što je netko toliko akumulirao kroz cijeli život i milijune mahom dobrovoljnih transakcija?

          Onome od ovih tko je nešto prisvojio na silu isto treba biti uzeto, ali ne vidiš li koliko su to smiješno sitni igrači u usporedbi s državom?

          • Kristof napisao:

            Nisam to rekao.
            Ono sto nazivas prisilnom redistribucijom je rezultat drustvenog ugovora, koji je svima (osim ocito “kapitalistima” bez kapitala) prihvatljiv.

            • Simun napisao:

              Društveni ugovor obvezuje samo one koji su ga dobrovoljno ugovorili, a ostalima je nametnut. Ukoliko nisi pristao i nemaš mogućnost da se isključiš, ne obvezuje te. Zamisli da si se rodio kao rob u robovlasničkom društvu. Obvezuje li te to da ostaneš rob?

              • Kristof napisao:

                Naravno da imas, mozes glasati za kapitalisticku stranku (ako se to ikada osnuje), ako mislis da to nema smisla mozes se buniti (sto i cinis), lobirati i pregovarati da se to smanji (sto ne cinis jer bi prestao biti libertarijanac) ili se mozes izseliti (voting by feet) ako pronadjes zemlju u kojoj vrijedi drustveni ugovor s kojim si zadovoljan.

                • Simun napisao:

                  A mogu i iseliti one s kojima nisam zadovoljan, pa neka oni sklapaju svoje ugovore negdje drugdje.

                  • Kristof napisao:

                    Mozes i to ako o tom pitanju uspijes postici drustveni ugovor.

                    • reakcionar napisao:

                      Po istom principu, ako 51% stanovništva odluči da se 49% istrijebi, postignut je društveni dogovor koji se treba poštovati. Zanimljiva teorija. Šteta što ju nisu čuli pripadnici pojedinih nacionalnih manjina ili političkih skupina u SSSRu i 3. Reichu, možda bi lobirali za veća prava ili primjenili “voting by feet”.

                    • Kristof napisao:

                      Primjetili ste da sam umjesto pojma vecina koristio pojam drustveni ugovor koji za mnoga pitanja trazi dvotrecinsku vecinu, a za posebno vazna i konsenzus.
                      Drugi svjetski rat uspostavio je i medunarodne mehanizme zastite ljudskih prava i manjinskih interesa, koji iako ne funkcioniraju savrseno ipak uspjesno sprijecavaju znacajnije zlouporabe.

    • Pike napisao:

      “Opet ne pricas cijelu pricu. 9 milijardi je gotovo 3% BDP-a, kojih posjeduje samo 10 osoba.”

      A ti miješaš kruške i ratkape. Kakve to veze ima uspoređivat imovinu s godišnjom produkcijiom? Ako želiš raditi usporedbe onda se uspoređuje godišnji BDP s godišnjom zaradom najbogatijih ili vrijednost ukupne imovine u zemlji s vrijednošću njihove imovine. Ali hej, onda se ne bi moglo nabacivat senzacionalističkim brojkama, jel da?

      “Uostalom, ekonomska teorija je odavno dokazala da prevelik GINI (koji ce se prema najavama o otvaranju baza mirovinskog u RH uskoro moci preciznije izracunati) usporava rast.”

      Čisti BS druže, ekonomska teorija to *sigurno nije dokazala*. Ali zato je kristalno jasno da državna redistribucija šteti ekonomskom rastu i prosperitetu društva.

        • Pike napisao:

          A sad lijepo pročitaj pažljivo cijeli taj članak, a onda pročitaj svoju tvrdnju,… jer Kuznets curve uopće *ne pokazuje* što ti tvrdiš da pokazuje.
          A da ne govorim o tome da je sama stvar već oborena…

          I usput porazmislit što znači riječ dokaz jer ti sam početak članka sugerira što si linkao
          “A Kuznets curve is the graphical representation of Simon Kuznets’ *hypothesis* that as a country develops…”

  2. reakcionar napisao:

    @Kristof
    Dakle, vas uopće ne smeta princip, nego broj. Ako nije u pitanju 51 nego 67% stanovništva, stvar funkcionira besprijekorno.

    Što se tiče spomenutih mehanizama, mogu se samo nasmijati.🙂

    • Simun napisao:

      Glavna svrha teorije implicitnog “društvenog ugovora” je upravo to što nigdje nije definiran, može se tumačiti i mijenjati kako koja većina hoće. To znači da sve što vlasti nije izričito zabranjeno, dopušteno joj je. Usporedi recimo sa američkom tradicijom enumeriranja ovlasti: dopušteno joj je točno ono što smo napisali, a sve drugo joj je zabranjeno. Naravno, i to je kasnije izopačeno. “Društveni ugovor” je prazan papir na koji intervencionisti mogu pisati što god hoće.

      Drugim riječima, to je ideja strana slobodnim ljudima. Slobodni ljudi sklapaju eksplicitne ugovore, a ne implicitne, i u njih stupaju slobodnom voljom, a ne rođenjem na nekom teritoriju.

      • reakcionar napisao:

        Drugim riječima, to je ideja strana slobodnim ljudima. Slobodni ljudi sklapaju eksplicitne ugovore, a ne implicitne, i u njih stupaju slobodnom voljom, a ne rođenjem na nekom teritoriju.

        Točno tako!
        “Društveni ugovor” je fraza kojom svaki totalitarist nastoji na elegantan način opravdati svoje postupke.

      • Kristof napisao:

        moja poanta je da to možeš ili mijenjati (a da bi postigao konsenzus redovito moraš glačati vlastite stavove) ili da možeš na nekom teritoriju osnovati zemlju u kojoj je to moguće (vidi http://www.ted.com/talks/paul_romer.html)

  3. Nedjeljni Komentar napisao:

    Super članak, i sam sam htio o tome. Problem – ako ga ima – nije da su bogati bogati, nego ako su bogati zato što su rentijeri ili što su se obogatili pljačkom (obje situacije su isključiva odgovornost države, dakle krivac bi bio jasan). Osobno mislim da je neka mala raspodjela u redu (bilo prisilom kroz zakone kao što je slučaj danas, ili dobrovoljno kroz milosrđe i dobročinstvo), ali ono što danas imamo je već duplo veće od (prema mojem mišljenju) potrebnog.

    Još jedna valjana usporedba s vrućom temom ovih dana je gdje ljudi (Novi list, mislim da je članak bio Sanje Modrić, ostavio sam komentar) bjesne zbog 3 tisuće poreznih akrobata – kao da su oni krivi što su ostalima visoki porezi. Isto kao što Šimun kaže za raspodjelu novca bogatih – čak i da im sve oduzmu, opet bi bilo isto. Ajd dobro, možda bi neki porez bio za 1% niži.

    Homo socialistikus croaticus: haha, super!

    Žao mi je što ne mogu sudjelovati u skupu “pivo i kapitalizam”. Najljepši pozdrav i hladno pivo sudionicima!

    • slobodailinista napisao:

      “Osobno mislim da je neka mala raspodjela u redu (bilo prisilom kroz zakone kao što je slučaj danas, ili dobrovoljno kroz milosrđe i dobročinstvo)…”

      Umjesto što si upotrijebio riječ “raspodjela”, trebao si biti iskren – i prema sebi i prema sugovornicima – i reći: “pljačka” i sve bi bilo jasnije, sugovornici bi znali da smatraš da je malo pljačke opravdano, pače, poželjno. Još da je znati koliko je to “neka mala” pljačka u redu, danas bi bio baš divan dan za umiranje.

      • Nedjeljni Komentar napisao:

        Slažem se da jest pljačka ako se uzima pod prisilom.
        Nisam rekao da bih sam tražio bilo što od opljačkanog, nego da nemam ništa protiv da mene malo pljačkaju (puno manje nego danas). Ako (recimo) uzimaju 10% BDP-a umjesto 35%, to bi mi odgovaralo jer procjenjujem da bi to sam bolje mogao obaviti za 8%, ali mi se neda s time gnjaviti jer ušteda od 2% me ne zanima. To je primjer pljačke kao nužnog zla u sustavu u kojem ne moram biti graničar, policajac, sudac ili “outsourcing manager” koji se bavi outsourcingom tih usluga.

        • slobodailinista napisao:

          “To je primjer pljačke kao nužnog zla…” Ne, u tvojem slučaju nije riječ o pljački, nego o obostrano suglasnom postupanju. Pljačka je, kao što i sam na početku kažeš, samo ako se nešto uzima pod prisilom.

          Uzgred, zašto baš 10%, zašto ne 9,76 ili 11,02? Tebi paše 10% – znači li to da svatko može pristati na sumu koja njemu odgovora ili ipak mora postojati neki unisoni pristup.

          Pitanje nužnosti države neuralgična je točka libertarijanističke teorije. Zagovornici minarhije, naime, nisu, prije svega, u stanju utvrditi metode koje bi državu sačuvale od tendencije da iz minimalne preraste u današnjeg monstruma. Evo primjera: kažeš da je državna policija nužna. Pitanje je tko će kontrolirati njezin rad ili odlučivati o tome od koga će kupovati opremu, koliko će opreme kupiti i po kojoj cijeni. Tko će birati suce ili glavnog zapovjednika vojske. Na takva pitanja, a ima ih gomila, jednostavno, nema odgovora koji ne bi uključio još neko tijelo vlasti koje ne ide u ležerni minarhistički slijed: vojska, policija, sudstvo. Vojska otpada već na prvi pogled. A ni sud to svakako nije jer, ako mu se pridoda istražna funkcija, svakako gubi neutralnost s kojom se računa. Itd. Itd. Itd.

          I, da ne bude zablude, ni ja nemam aspiracija baviti se policijskim, graničarskim i sudačkim poslom, ali bi, za razliku od tebe, volio da te usluge, kao i sve druge, plaćam na temelju ugovornog odnosa onome kome hoću, ali i da ih ne plaćam ako smatram da mi nisu potrebne.

  4. Con OBrien napisao:

    Lista je potpuno promašena. Uzimali su izgleda u obzir samo podatke iz SKDD-a pa su tako u top 50 ušli ljudi teški 25 milijuna kuna iako s tolikom vrijednošću vjerojatno nisu ni u prvih tisuću Hrvata. U Forbesu ne samo da nisu uzeli u obzir ostalu imovinu već nisu razmišljali ni o obvezama tih pojedinaca pa je tako moguće da je titulu bogataša dobio i netko tko je kad se sve zbroji ispod nule. Užasno loše novinarstvo.

  5. Con OBrien napisao:

    Btw dolazim večaras na “gemišt & kapitalizam”

  6. Povratni ping: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s