O profitabilnosti kafića

Preko Nedjeljnog Komentara nalazimo odličan (zato jer ilustrira puno toga) članak novinarke koja je, pijući kavu, čula razgovor za posao između djevojke i vlasnika kafića koji je završio ovako:

– U svakom slučaju, jasno ti je da ću te morati plaćati na crno. Mislim ako ti prođeš, jer ima vas ko pljeve.

Da, da, slaže se u dahu bijela djevojčica. Nervozno poteže svoj konjski repić povezan gumicom.

To bi ti bilo oko 1.400 kuna, smjene kako ti ja kažem. Za početak, a poslije ovisi o tebi, kaže on. Zvat će je ako nju odabere. Ustaje. Ona se smješka i ponizno se zahvaljuje. On dodaje konobaru novac za svoje piće, ali ne za njezin čaj. Odlazi. Mala stavlja glavu u ruke. Meni je neka knedla u grlu.

Zanima me sada samo to da nam Vlada kaže hoće li ovakve bitange od gazdi skupa s nama u EU i može li se ova djevojčica sutra u Hrvatskoj nadati nečemu od života.

Zašto je čovjek koji nudi nekome posao bitanga? Probajmo rekonstruirati tok misli koji vodi do toga. Novinarka je vjerojatno povezala cijenu kave koju pije i iznos koji je ponuđen konobarici. Kava u centru Zagreba je relativno skupa, novinarka je možda platila 2-3 eura, a punuđena neto plaća od 200 eura je stvarno mala u odnosu na zagrebački prosjek koji je prema službenoj statistici blizu 900 eura (neto). Malo nagađanja o broju prodanih kava i lako je doći do zaključka da se konobarice isplate za dan-dva, a ostalo ide u džep gazdi koji onda šleperima odvozi ekstraprofit. Dakle, bitanga. Drugi razlog za tu pogrdu je možda to što je ponudio plaću na crno. U raspravi koja upravo traje oko uvođenja nove vrste kase, koja ne dopušta poništavanje jednom izdanog računa (takozvane fiskalne kase), izašlo je na vidjelo da su najveći utajivači poreza navodno upravo kafići.

Meni priča tu počinje biti sumnjiva. Ako se netko bezobrazno bogati na niskim plaćama, zašto ne plati barem porez? Ili ako se već bogati na utaji poreza, zašto ne isplati barem normalne plaće? Vidim dva moguća odgovora. Prvi je da su vlasnici kafića natprosječno pohlepni, više od drugih poduzetnika, i natprosječno uspješni u minimiziranju troškova. To je teško povjerovati. Druga mogućnost je da nešto nije u redu sa pričom o njihovim ekstraprofitima. Vjerujem da je točno ovo drugo. Po komentarima koji su popratili najavu uvođenja spomenutih kasa izgleda da većina razmišlja slično kao novinarka koju sam citirao. Primjer sa forum.hr:

Tako da je fiskalna blagajna jedno elegantno rješenje i potpuno je podržavam. Pun mi je kufer vlasnika birceva koji non stop kukaju kako im je teško i žive “na rubu” a prvi su na granici kad treba ići na skijanje i zadnji kad se vraća. Znam ih nekoliko i ništa im ne fali a lova od kave, lošeg piva i vina samo ide i ide. Proračun bi bio deblji za 20 milijardi najmanje kad bi svi plaćali porez a i tada ne bi trebao biti tako visok.

Najbolji su mi ti likovi koji kukaju kako je to skupa investicija. Ne znam koliko košta ali i da je 1000 eura jednokratno nije puno. Za promet koji ostvari prosječan birc to je sića. I svaki vlasnik birca koji kaže da mu loše ide laže. Laže jer još nisam vidio niti jednog da radi po cijeli dan ne bi li zamijeno konobare i još niti jednog nisam vidio da vozi auto vrijednosti manje od 200 000 kuna.

Autor gore napisanog nije svjestan da zapravo zagovara snižavanje vlastitog životnog standarda. U raspravama o ovoj temi prevladavaju emocije (zavist i ljubomora). Mislim da je to zato jer se komentatori fokusiraju detalje kao što su automobili, a ne vide krupnu sliku. Vide trenutak — u kojem netko utaji promet i plati manje poreza — a ne vide da rezultat mnoštva takvih utaja nije bogaćenje utajivača nego niža efektivna porezna stopa, to jest, niže cijene za potrošače.

Moj tok misli o kafićima:

1) Legitimna je primjedba da nije pravedno da netko plaća poreze a netko ne, ali zapravo stvar nije crno-bijela. Može se braniti teza da nije pravedno da netko umjesto državno propisane stope X plaća efektivno stopu X-Y. Može se braniti tvrdnja da je to nemoralno, ali može se braniti i tvrdnja da je porez općenito nemoralan. Ne želim se zadržavati na tome, ovdje imam drugu poantu. Podrška uvođenju kasa se oslanja na mržnju prema smutljivcima, ali (ako sam ja u pravu) Y ne ide u džep poduzetniku nego potrošaču.

2) Nije istina da su kafići dobar biznis zato što vlasnici voze dobra kola. Ono što ljudi zaboravljaju je da se kafić ne pokreće sa jednom džezvom i tri stolice, pa se od zarade kupuje još stolica i stolova, aparati i veći izbor pića. Čast iznimkama, ali otvaranje kafića u pravilu zahtjeva nezanemariv početni kapital. Dobri auti su najčešće došli sa istog mjesta odakle i taj kapital – prethodnog posla, ženinog miraza, kredita.

3) Povrat na kapital nije isto što i promet ili profit. Naivno računanje razlike između nabavne cijene kave i prodajne cijene šalice u kafiću, kao i tvrdnja da neki poduzetnici imaju vlastiti prostor pa ne plaćaju najam, pokazuju da komentator ne razumije da cilj nije ostvariti promet, pa čak niti profit u nekom iznosu koji je veći od prosječne plaće, nego povrat na uloženi kapital. Vrhunski automobil je moguće uzeti u najam (leasing) za nekoliko tisuća kuna mjesečno, ali kafić koji je u plusu par tisuća kuna mjesečno nije dobra investicija gazdi ako je ovaj u njega uložio 100.000 eura. Bolji prinos bi imao u banci čak i u apsolutnom smislu, a posebno kad uračunamo rizik.

4) Ista sila koja ruši cijene konobarima (velika ponuda radnika) ruši cijene i kafićima, jer i njih je puno. Upravo zbog toga što ih ima na svakom koraku možemo pretpostaviti da je situacija u kojoj netko otvori kafić i od profita kupi dobra kola danas rijetko slučaj. Ništa što ima veliku konkurenciju nije visokoprofitabilno. Profit leži u ekskluzivnosti, nišama, monopolima — kad jedini imate nešto: tehnologiju, informaciju, lokaciju (u slučaju kafića).

5) Tehnologija utaje nije nešto ekskluzivno, što znači da ona ne može biti izvor profita. Zamislimo da svi kafići plaćaju sav porez i odjednom otkriju tehnologiju utaje. Što se događa? Skoči im profitabilnost, što ujedno potakne druge igrače da se uključe u taj biznis. Otvaraju se novi lokali, pekare i frizerski saloni se preuređuju u kafiće… i to traje, ponuda raste a cijene padaju sve dok se profitna stopa ne smanji na uobičajenu s obzirom na rizik. To znači da će prinos dugoročno biti isti kafićima (koji ne plaćaju porez), frizerskim salonima (koji plaćaju sav porez) i pekarama (koje utaje svaki drugi račun i tako plaćaju pola poreza). Visoka profitabilnost se ne može sakriti od tržišta. Nije bitno kako si ju postigao, uskoro te počne ganjati kapital u potrazi za prinosom. Prednost možeš zadržati samo ako jedini imaš nešto.

6) Dakle, ako se kafić koji utajuje porez ne može obogatiti na tome, onda je utaja poreza skoro ista stvar kao i niža stopa poreza.

7) To znači da je početak utjerivanja starog poreza po efektu ekvivalent uvođenju novog poreza. Da bi sačuvali spomenute niske profitne stope vlasnici kafića će morati ili smanjiti troškove ili dići cijene. S obzirom na to da su samo jedni od poslodavaca teško će moći smanjiti troškove rada. Troškovi režija su fiksni. Ostaje dizanje cijena usluga i/ili smanjivanje najma. Primjetite da se tako utjerivanje poreza vlasnicima kafića zapravo pretvara u porez na potrošnju ili porez na imovinu, s tim da je dizanje cijena vjerojatniji ishod. Ono što se u visokokonkurentnoj djelatnosti kao što je ugostiteljstvo ne može dogoditi je apsorbiranje poreza kroz nižu dobit – ona je već toliko niska da će se kafić koji ne uspije prebaciti novi trošak na nekoga morati zatvoriti.

8) Efekti na državnu blagajnu ovise o elastičnosti potražnje. S obzirom na kulturu kafenisanja nije za očekivati prestanak potrošnje, ali za očekivati je pad. Nije sigurno da će bolja naplata poreza na manjoj potrošnji donijeti u proračun više novca nego lošija naplata na većoj potrošnji, ali moguće je. Međutim, potpuno je jasno da bolja naplata poreza ne može potaknuti gospodarski rast. To valjda ne treba dokazivati. Manje novca potrošačima ne može pozitivno utjecati na investicije poduzetnika.

9) Ono što je također sigurno je da prebacivanje troška na potrošače smanjuje njihov životni standard. I tako na kraju dolazimo do toga da će zazivanje da se vlasnike kafića lupi po džepu najvjerojatnije dovesti samo do toga da se nas, potrošače, lupi po džepu.

Možda nisam u pravu. Moji zaključci se temelje samo na dva podatka: činjenici da gdje god da se okrenem vidim kafić i ponudi koju je dobila djevojka sa početka teksta. Za razliku od novinarke, ja mislim da su bitange prilično ravnomjerno raspoređene po svim zanimanjima. Mora postojati neki dublji razlog zašto je vlasnik kafića ponudio baš 1.400 a ne, kad je već eksploatator bez obzira, 1.300. Isto tako mora postojati razlog zašto nije ponudio 1.500. Sigurno bi, ako drugi već nude tako malo, za 100-200 više mjesečno dobio zadovoljniju radnicu koja će privući više mušterija. A što je 200 ekstraprofitliji? To je manje od pola tanka benzina.

Dublji razlog je konkurencija. Tržište određuje i cijenu kave i cijenu rada konobara. Svejedno je je li pojedinačni vlasnik bitanga ili dobrotvor, on jednostavno nema autonomiju u tim stvarima. A ako nije kriv za to za što ga optužujemo, onda uvođenje ovih kasa neće te “nepravde” ispraviti. Naprotiv, imati će kontraefekt. Manja konkurencija među kafićima (jer će neki propasti) može za potrošače značiti samo više cijene. A manje poslodavaca znači i manje natjecanja za radnu snagu. Ako se smanji broj kafića, sljedeća djevojka koja dođe na razgovor neće dobiti ponudu od 1.500 (jer broj djevojaka se nije smanjio) nego 1.300.

Zaključak: “uvođenje reda” se predstavlja kao nešto gdje svi dobivaju, ali imajte na umu da se zapravo radi o smanjivanju konkurencije i svemu što ide s tim.

Fiskalna kasa

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

28 odgovora na O profitabilnosti kafića

  1. Kapitalac napisao:

    podizanje zakonom propisane minimalne plaće također ne ide u prilog nadi konobarice da će se njezin poslodavac, ugostitelj “bitanga”, tako skoro odlučiti zaposliti je “na ugovor”. Ova priča posljedično govori i o tom problemu, problemu cijena fiksiranih u zakonski okvir.

  2. Drazen napisao:

    Kad bi mi trebale funkcionalne specifikacije, tebe bi uzeo da mi ih pišeš🙂

  3. reakcionar napisao:

    U cijeloj toj priči nekako se ne mogu koncentrirati na ekonomsku stranu koliko na prijezir prema novinarki i cijeloj njenoj struci. Njen pogled na konobaricu je tipičan salonsko-ljevičarski: gledanje eksploatacije jadnih proletera i priopćavanje svijetu kako nisu oni jadni krivi što su tako glupi i što moraju raditi ponižavajuće poslove za tako mali novac.

    Nedavno sam, naravno na crno, radio neke fizičke poslove. U ekipi nas je 6, od čega su bila nas 4 inženjera, jedan apsolvent tehničke struke i jedan tip sa završenom višom ekonomskom. Sutradan je kapitalistički eksploatator trebao samo dvoje, na što je nastala rasprava oko toga tko će dobiti priliku da nabije još 8 sati. Zanimljivo je da država daje poticaje za zapošljavanje u iznosu od 1600 kn, i da smo kolega i ja veseli utovarali kamione znajući da je ovo što radimo bolje plaćeno nego da sjedimo u uredima. U uvjetima takve konkurencije među radnom snagom, za koju gospođa novinarka očito ne zna, 1400 kn + napojnice može biti sasvim solidna plaća: ne solidna zato što konobarica mora to raditi, pa bolje išta nego ništa, već zato što je to njezin izbor.

    • Simun napisao:

      Mnogi novinari su također jadno plaćeni, zapravo vjerojatno većina osim urednika, ponekog specijalista i desetak kolumnista koji imaju “nacionalni brend”. Mislim da ova novinarka spada u ovu zadnju skupinu.

    • Ivica napisao:

      Ma u kojoj je to zemlji plaća konobarice 1400 Kn ? Možda se radi o tjednoj plaći .

      • reakcionar napisao:

        U kojoj zemlji se diplomirani inženjeri grabe sa posao koji se plaća 1600 kn mjesečno?😉

        • Tomislav napisao:

          Eh, pa kakvo mišljenje imaš o drugim ljudima, budi sretan da išta i imaš. E da, jesi li si sam kriv za to ili si jednostavno glup pa moraš raditi ponižavajuće poslove za tako mali novac? (Ovo je inače tvoje mišljenje)

  4. Con OBrien napisao:

    Čitam sve tekstove inače bez komentiranja ali ovdje se moram ulogirat jer tekst je fantastičan! Bravo! Nadam se da neće ostat samo tu na blogu, ljudima treba prosvjetljenje.

  5. bosenoge napisao:

    Sad ispada da u svemu o čemu se piše imam iskustva ali doista je tako. Sa ponekim pauzama moja obitelj bila je vlasnik kafića desetak godina, od 1992. do 2002. Radili smo to u vlastitom prostoru koji danas služi za sasvim drugačije svrhe, tako da imam puno dodirnih točaka sa pričom iz posta. Pogledate li malo u povijest, kafići su bili prva djelatnost u kojoj je stari sustav dopuštao poduzetničku inicijativu. Pošto su se ti kafići razlikovali od onih komunističkih, bili su popularna mjesta za okupljanja, a budući da su njihovi vlasnici(barem vlasnici nekolicine prvih kafića poput Charlie-a u Zagrebu) odreda vozili skupe aute, velik broj ljudi sa nekim kapitalom ili pak sa prostorima na atraktivnim lokacijama odlučivao se je upravo za taj tip poduzetništva. Tako je nakon mog kafića(neugledan dio zagrebačke Dubrave) u svega godinu dana u neposrednoj blizini otvoreno njih 7! Danas je na istom potezu ostao samo jedan.

    Čini mi se da su kafići bili, a i danas su to većim dijelom, posao za nemaštovite poduzetnike. Drugi je par opanaka to da vlasnike kafića ljudi doživljavaju kao ekstraprofitere, no to je po meni uzrok manjka empatije te činjenice da velik broj ljudi u glavi radi(često krivu) matematiku profita vlasnika kafića jer su im poznati ulazni troškovi. Svatko zna koliko košta kilogram kave i koliko grama(7) ide u jednu kavu pa smatra da vlasnik ima enormnu zaradu. To su činili i moji prijatelji(isto pogrešno), pa zašto ne bi i svi ostali? Doista, uređenje kafića košta(1992. uložili smo cca. 100-tinjak tisuća DEM), da ne pričam o ostalim vrstama fiksnih troškova o kojima običan puk niti ne razmišlja.

    Ono što vidim kao problematično u tvojim i tezama Nedjeljnog komentara je povezivanje teksta i kafića sa fiskalnim kasama. Te kase smanjuju poreznu evaziju i povećavaju jednakost među gospodarstvenicima – ako Konzumove kase njihov vlasnik ne “uštimava” zbog poreza svakoga dana, ne vidim razloga zašto bi to bilo dopušteno vlasnicima kafića? Kada bi se vi zalagali za tako nešto(mislim da ipak ne mislite tako), ne bi bilo razlike između vas i onih koji i dalje traže da ostane naknada od 50 lipa za boce jer je to kao i socijalna kategorija.

    Promatrajući cijenu običnog espressa(to jedino pijem) primjećujem da nema neke razlike između birceva u centru(koji su zbog čestih kontrola prisiljeni prijavljivati prihode i radnike) i onih u periferiji pa zaključujem da su cijene plod ne razlike u troškovima nego se iste doslovno prepisuju kako jedan kafić ne bi bio skuplji od drugog. Tako da vlasnik kafića u centru svoj profit ostvaruje razmjerno većim prihodima, dok se kafićima na periferiji to isplati jedino ako za određeni iznos “zakinu” državu. Tako da moje viđenje budućnosti toga posla, ukoliko se porezi fiskalnim kasama budu bolje naplaćivali, ide ka tome da će mnogi kafići propasti, no to se neće odraziti na cijene već samo na posjećenost preostalih kafića – oni će biti puniji. S druge strane, možda će upravo taj propis o fiskalnim kasama potaknuti neke od budućih gostioničara da se kane tog posla i da svoj kapital i druge resurse usmjere negdje drugdje.

    Ista stvar se može reći i za pekare, jer i njihovi prihodi dobrano ovise o utaji, a ne vidimo da od toga koristi imaju potrošači – cijena kruha, bio on Mlinarov ili od Keljmendija iz kvarta, više-manje je ista.
    Što se tiče Modričkinog teksta, jedini razlog zbog kojeg vlasnika kafića smatram bitangom je to što djevojci nije platio kavu. No, mislim da je to hiperbola, kao i čitav tekst. Nekako mi nije jasno da razgovor za posao organiziraš ne u svome kafiću, nego u Gradskoj kavani.

    • Simun napisao:

      Tako da moje viđenje budućnosti toga posla, ukoliko se porezi fiskalnim kasama budu bolje naplaćivali, ide ka tome da će mnogi kafići propasti, no to se neće odraziti na cijene već samo na posjećenost preostalih kafića – oni će biti puniji.

      Čuj, ako se broj tvojih konkurenata smanji, prodati ćeš više robe, ali smanjio ti se i pritisak na cijene. Možda ih možeš odmah dići, možda ne, to ovisi o brojnim faktorima, ali jasno je da te smanjivanje konkurencije stavlja u bolji položaj nego prije, a tvoje mušterije u lošiji.

      Ista stvar se može reći i za pekare, jer i njihovi prihodi dobrano ovise o utaji, a ne vidimo da od toga koristi imaju potrošači – cijena kruha, bio on Mlinarov ili od Keljmendija iz kvarta, više-manje je ista.

      Naprotiv! Pekarska industrija je jedna od najkonkurentnijih i potrošači imaju velikih koristi od toga. Ne znam jesi li primjetio u zadnjih godinu-dvije dana zanimljiv fenomen: rast broja pekara koje su dio lanca (Mlinar, Klara, Dubravica, itd) nauštrb obiteljskih pekara. To znači da je pritisak na cijene tako brutalan da su ekonomije razmjera konačno postale važne. Veći lanci imaju jeftiniju nabavu i druge prednosti. Da su obiteljske pekare ekstraprofitabilne zbog muljanja s porezom, jednostavno bi smanjili malo cijene i profite i tako potjerali konkurenciju. Ali ne mogu, jer svi u toj branši zarađuju kikiriki. Zato se stalno i pokušavaju dogovoriti da svi odjednom dignu cijene, ali ne ide im, previše ih je🙂
      Imaš primjere u mom postu o AZTN prije par mjeseci.

      Što se tiče Modričkinog teksta, jedini razlog zbog kojeg vlasnika kafića smatram bitangom je to što djevojci nije platio kavu. No, mislim da je to hiperbola, kao i čitav tekst. Nekako mi nije jasno da razgovor za posao organiziraš ne u svome kafiću, nego u Gradskoj kavani.

      Možda je tip vlasnik te kavane u centru?

      • bosenoge napisao:

        Ovdje govorimo o nelojalnoj, bolje rečeno nejednakoj konkurenciji. Dobro je što su cijene taxija smanjene, sigurno bi se iste smanjile i još više da na cestama postoje i ilegalni taxisti(kao u Splitu), no takva konkurencija nije u jednakim pozicijama kao i oni s licencama. Isto je i s kafićima – nisu jednaki onaj koji plaća sve obveze i onaj koji ih ne plaća. A cijene su, barem po mojem espresso istraživanju(tu izuzimam superfancy mjesta gdje espresso doista košta 3 eura), doista svugdje otprilike iste.

        Glede pekara – trend o kojem pričaš(Dubravica, Mlinari i Dinare po Zagrebu) po meni je plod želje kupaca za “finijim” pekarskim proizvodima. Mali Kalnički koji kupujem u Mlinaru koji pretpostavljam plaća sve obveze košta 10,9 kuna, a usporedivi kruhovi u kvartovskim pekarama koštaju otprilike isto. Taj trend bi po tebi trebao utjecati i na cijene, no ja ga ne primjećujem na taj način. Malo surfah po netu i shvatih da su cijene kruha u HR i Sloveniji iste dok je ona u Srbiji gotovo duplo niža. S druge strane prijateljica u Italiji mi kaže kako tamo ispod 3 eura kruha ne možeš kupiti. Ajmo reći da svi oni imaju slične cijene brašna, energenti se malo razlikuju, dakle kao neki elementi koji utječu na cijenu ostaju nam jedino porezi, trošak rada te količina poreznog muljanja.
        Moje mišljenje je da lanci pekara neće istisnuti one male sve dok male pekare mogu muljati i zbog toga biti na istim profitnim stopama kao veliki. Dokaz za to su mi trgovine u Dubravi-isti ljudi koji su nekad otvarali kafiće danas otvaraju pekare. Brza je tu fluktuacija poduzetnika, no uz jednostavnost posla jedini rezon u poplavi pekara vidim u tome što dobar dio prometa možeš “zamračiti”.

        Oko AZTN-a. Čitao sam malo tvoj stari post i mislim da baš nisi u pravu. Udruženje pekara zvano Žitozajednica ima pod svojom kontrolom dobar dio pekarske i žito-industrije u zemlji tako da mogu vrlo efikasno kontrolirati cijene. Vidljivo je to i u obrazloženjima poskupljenja-kada cijena žita naraste onda se pravdaju time, a kada padne onda kažu da im žito u ukupnoj cijeni kruha predstavlja svega 30 posto troškova pa ne mogu smanjiti cijene. Država im zbog toga jer se radi o socijalnoj kategoriji valjda gleda kroz prste tako da Žitozajednica teško izlazi iz okvira dogovorenog s Vladom.

        Za kraj – mislim da tip nije vlasnik kavane u centru jer tada ne bi plaćao račune. Iz Modrićkinog opisa zaključujem da se radi o klasičnom ćelave-glave-široka-ramena-polumafijaškom tipu koji bi vlastitog konobara zabio u beton da mu naplati račun. No, to je samo moja percepcija.

        • Simun napisao:

          Ovdje govorimo o nelojalnoj, bolje rečeno nejednakoj konkurenciji. Dobro je što su cijene taxija smanjene, sigurno bi se iste smanjile i još više da na cestama postoje i ilegalni taxisti(kao u Splitu), no takva konkurencija nije u jednakim pozicijama kao i oni s licencama. Isto je i s kafićima – nisu jednaki onaj koji plaća sve obveze i onaj koji ih ne plaća.

          Vrlo dobra analogija. I slažem se, radi se o nejednakoj konkurenciji, ali koja od strana je zapravo nepoštena? Ja bih rekao da su to oni taksisti koji su se udružili sa vlašću, podijelili si licence i sad ograničavaju drugima pravo da se uključe u posao. Po meni oni su nekorektni i nepravedni, a ne ilegalci.

          No da se vratim na kafiće. Istina, ako jedan utajuje a drugi ne, onda je drugi u lošijem položaju. Možda će i propasti, ali to raslojavanje je jednokratni događaj. S vremenom se ustali praksa i točno se zna kako se u toj branši posluje, pa novi igrači znaju kako radi konkurencija i ni ne ulaze u taj biznis ako nemaju računicu. Da, tu je sad moguće moraliziranje da “kako može biti u redu da se ustali praksa kršenja propisa”. Ali činjenica je da se u SVAKOJ struci, branši, zanimanju konstantno krše propisi. Recimo, informatičari imaju nekakav pravilnik o tome koliko smiju sjedit za kompjuterom koji odreda krše🙂. A i drugdje je slučaj da bi potpuno poštivanje propisa (u 90% slučajeva suludih i nepotrebnih) toliko diglo troškove da bi onaj poduzetnik koji to radi propao. To nipošto nije slučaj samo kod kafića.

        • vedran napisao:

          @bosenoge

          nisam shvatio poantu tvog posta, jel to opet nešto u stilu konkurencija ne radi treba nam država da nas zaštiti?
          još nisi shvatio, da kad god ne valja znači da nema konkurencije. dobro si to skužio, šta ima veze koliko pekara imamo kad je sirovina monopolizirana, država regulirana. Evo recimo ako je kruh upravo duplo jeftiniji u Srbiji, što netko nije otišao sa šleperom ujutro, kupio kruh, dovezao ga i prodao i masno zaradio? ako imamo slobodno tržište onda bi to sigurno bilo tako? ili možda nemamo slobodno tržište pa je to i problem? ili to nije isti kruh? ili Srbija subvencionira kruh ili naši nešto subvencioniraju pa štite svoju ekipu…
          neznam ali meni to smrdi, zašto mi trošimo pšenicu i proizvodimo kruh duplo skuplje.

          zaboravio si jedan detalj plaće su u Srbiji upravo duplo manje nego tu, pa tako i cijena kruha.
          ili ako su plaće u Srbiji duplo manje, a pekari tako dobri, što onda ne dođu raditi tu za manje para pa da i mi imamo jeftiniji kruh…a ne može…ah to slobodno tržište…

          iako postovi su to postali puno suvisliji i čak se i puno puta slažem s tobom,
          budi pozdravljen

  6. T.T. napisao:

    and I can bet that the reporter haven’t heard about “marginal product value”.
    Awesome post!

  7. strasilo napisao:

    Vlasnici kafića voze bijesne makine jer je kupnja bijesne makine malom poduzetniku najisplativiji način izvlačenja dobiti. Bio je na forum.hr (mislim baš na nekoj temi o kafićima na gospodarstvu) izračun, ako kupiš auto preko firme porezne uštede su takve da u biti plaćaš nekih pola cijene koju bi platio da ga kupiš kao obična fizička osoba.

    To što vlasnici kafića voze bijesne makine znači da je sam biznis profitabilniji nego što bi bio u uvjetima plaćanja poreza u duhu zakona, ergo cijela industrija zapošljava više ljudi nego što bi da se drži duha zakona. Ergo, oni koji mrze vlasnike kafića mrze nezaposlene i žele im otežat pronalaženje posla…

    • Simun napisao:

      Ne razumijem formulaciju “najisplativiji način izvlačenja dobiti”. To bi bilo tako da je preko firme automobil(e) jeftinije kupiti, pa prodati, pa onda dobiti čisti keš i tako neprestano iz godine u godinu. To bi bilo izvlačenje dobiti. Kupnja jednog automobila i to da bi ga vozio ne može biti “izvlačenje dobiti” bez obzira koliko povoljna bila.

      A zarada koja bi omogućila gazdi da kupi (a ne da uzme na leasing) bijesnu makinu je vrlo rijedak slučaj. Postoje naravno kafići koji su na toliko atraktivnim lokacijama, toliko dobro uređeni i posjećeni da posluju dobro, ali i oni imaju alternativu ako ništa onda u cuganju u parku🙂 tako da ne mogu dići cijene Bog zna koliko.

      • strasilo napisao:

        Ako kupiš auto preko firme odbijaš pretporez i u konačnici platiš manje PDV-a. Isto tako, kada amortiziraš taj auto ta amortizacija ide u trošak poslovanja firme i umanjuje osnovicu poreza na dobit.

        Ak fizička osoba kupi auto koji dođe s ostalim porezima 100.000 kn + PDV, ona ga plati 123.000 kn.

        Ako ga kupi pravna, tih 23.000 kn PDV-a dobije natrag kao povrat pretporeza. 100.000 kuna se amortizira kroz idućih par godina i umanji osnovicu poreza na dobit za 100.000 kn – a to znači 20.000 kn manje plaćenog poreza na dobit.
        Trošak auta onda nije 123.000 kn što bi bila fizičkoj osobi, nego 80.000 kn.

        A ima tu i drugih caka. Fora s autima je da ih država relativno lako priznaje u trošak poslovanja firme (u usporedbi s drugom dugotrajnom imovinom), jer kao služe za obavljanje posla, i onda se po HR masovno kupuju auti.

        • vedran napisao:

          šta hoćeš reći da ljudi potkradaju državu tako što kupuju skupocjene aute na firmu?
          očito ne razumiješ porezni sustav. pdv se plaća ovako ili onako,
          kako bi ti da se pdv naplaćuje, da ga plaćaju svi u lancu? poanta pdv-a je da ga plaća zadnji u lancu.
          Osim toga ako ne potroši novac na auto (od kojeg država dobije 23% uskoro 25%), morat će platiti 20% poreza na dobit. a ako već misli imati auto, zašto ne službeni. Druga opcija mu je 20% pa još 23%.

          Osim toga ne radi se tu o nikakvoj poreznoj evaziji, porezna evazija se radi na suptilnije načine, radi se o tome da vlasnik firme hoće auto? pa što u svakoj firmi, čak i srednji menadžment ima auto, što sad vlasnik svoje firme nesmije?

          Mislim svaka firma gleda da plati što manje poreza, odnosno da efikasno upravlja poreznim troškovima, to nije ilegalno.

          Što onda ako je to tako dobra strategija banke recimo ne potroše svu dobit na aute nego blesave plaćaju porez na dobit? ili telekomi, ili bilo koja druga firma.

          logika sa ugostiteljima i bjesnim autima je zapravo sasvim drukčija. ljudi koji voze bjesne aute se bave nekim ilegalnim poslovima, imaju kafiće kao paravan. to mi je puno logičnije nego ova da su kafići jako profitabilni, pa da ne plate porez kupuju skupocjene aute. sigurno.

        • Simun napisao:

          Jednostavno, izvukao si dobit ako na kraju u ruci imaš keš🙂
          Ako u ruci imaš auto, onda si izvukao auto a ne dobit.

          • vedran napisao:

            ne samo to, nego si izvukao i 8 puta skuplji parking u zg🙂

            • strasilo napisao:

              Znači dečki, vi se osjećate bogatiji ako igrate po pravilima, isplatite si 80.000 kn, kupite neku krntiju i vozate se uokolo nego kada na firmu kupite malo bolju krntiju za 123.000 kn i jednako se vozate uokolo, samo što je ta krntija nominalno u vlasništvu vaše firme?

    • Kapitalac napisao:

      Vlasnici kafića u pravilu ne voze bjesne makine. Ergo to ne može biti korišteno u kontekstu indikativnosti profitabilnosti ugostiteljstva per se.
      Čak vjerujem da je udio makina u vlasništvu ugostitelja manji nego kod nekih drugih gospodarskih djelatnosti, ali to je teško dokazivo kao statistički podatak.

  8. Geronimo napisao:

    Iz prve* ruke:

    Kafić, ako nije zaista dobro pozicioniran, je puko preživljavanje. Ili čak ni to. Prije bih rekao da je kafić najobičniji “starvation”. Porezna evazija koju rade kafići nastaje zato jer bez nje ne bi mogli poslovati. Drugim riječima, za neupućene – ako kafić uredno plati sve propisane dadžbine, namete, poreze, doprinose, prireze, trošarine – gospodo, ključ u bravu i troje – petero ljudi na cestu. To jest, na grbaču poreznih uplatitelja, svih nas koji imamo još priviliegiju zvanu posao.

    Kafići predstavljaju veliki izvor zapošljavanja ogromnog broja ljudi koji zbog pomanjkanja službene edukacije ili nekog posebnog talenta nemaju osobite izglede na tržištu rada.

    Druga su priča “kafići” koji služe kao paravan za neke treće djelatnosti. Njima fiskalna kasa ionako neće ni štetiti ni koristiti. Jer za ono čime se ta ekipa bavi ne izdaju se računi ni u jednoj državi.

  9. Povratni ping: Povratak ekonomije pod okrilje etike | Usporedbe

  10. Povratni ping: Postoji li ravnoteža između legalne i ilegalne ekonomije? | Usporedbe

  11. Povratni ping: Međunarodni autoritet za kafiće | Usporedbe

  12. Povratni ping: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s