Ukinimo ministarstvo turizma i njegovo centralno planiranje

Via Nedjeljni Komentar doznajem da je novi ministar turizma najavio da može smanjivanje PDV-a turizmu, ali samo ako će strukovne udruge obećati da će nakon toga doći do sniženja cijena, a ne da profiti “završe u džepovima tvrtki ili privatnih turističkih djelatnika”. Kako strukovne udruge nemaju nikakav mehanizam da nekoga na nešto natjeraju, poziv je u startu promašen, a cijela scena lijepo ilustrira agoniju centralnog planiranja: stalno je potrebno donositi nove propise koji krpaju probleme koje su prouzročili maloprije doneseni propisi.

Isto tako kaže ministar da “želimo upravljati turističkom budućnošću, a ne da nam se turizam događa slučajno”. Ovo je uobičajena umišljenost centralnog planera koji smatra da je on jednostavno inteligentniji od tržišta i može ostvariti bolji povrat. Čovjek koji išta zna o povijesti bilo kojeg tržišta bi znao da je to iluzija. Ali ne i ministar. On želi na silu upravljati tuđim resursima kako bi ostvario bolje prinose nego mogu vlasnici. Evo njegovih najava iz tiska (crveno) sa mojim komentarima:

    • smanjenje PDV-a turizmu na 8-10%

Pozdravljam svako smanjivanje poreza, bilo kad, bilo gdje, iz bilo kojeg razloga. Ne treba ovo smanjivanje gledati isključivo kao pogodovanje turizmu. Kada bi novac od PDV-a stvarno bio korišten za usluge koje pruža država (obrana, sudstvo, škole) onda bismo mogli reći da manja stopa jednoj grani znači da joj druge grane plaćaju policiju, obranu i drugo, odnosno da se radi o subvenciji. Ali s obzirom na to da porezi nemaju nikakve veze sa stvarnim koštanjem državnih usluga, mislim da se ne radi o subvenciji. Ako su realni troškovi države 10% PDV-a, onda treba tražiti da se porez spusti onome tko plaća više, a ne digne onome tko plaća manje.

    • restrukturiranje kroz nekoliko godina i zatim privatizacija državnih hotela

Ovdje se već pale lampice. Treba prodati odmah. Čemu prvo dugotrajno restrukturiranje? Ako ono košta, onda je svejedno obavi li ga država pa proda po većoj cijeni ili država proda po manjoj cijeni a restrukturiranje plati kupac. Država ne može restrukturirati ni jeftinije ni brže ni bolje.

    • revizija zakona o turističkom zemljištu

O ovom zakonu ne znam ništa, ali država bi trebala jednostavno prodati turističko zemljište koje posjeduje, a ne petljati sa davanjem u koncesije. Privatno turističko zemljište pak ne bi trebala tretirati drukčije od privatnog poljoprivrednog, stambenog ili trgovačkog.

    • osnaživanje sustava turističkih zajednica (koje su prema ministru “najbolje što se dogodilo hrvatskom turizmu od samostalnosti”)

Turističke zajednice su parazitska i besmislena tvorevina financirana obaveznim članarinama otetim svim firmama, nešto kao gospodarska komora. Kada bi bile potrebne, firme bi ih plaćale same. Dakle treba ih ukinuti, a ne pojačati.

    • izrada strategije razvoja turizma da se on ne bi “događao”

Turizam koji se događa mimo državnih planova je onaj kvalitetni i profitabilni dio. Srećom, to je veći dio. Planiranje može samo donijeti nove troškove i pogoršati uslugu.

Ako ljetujete u Hrvatskoj primjetiti ćete da je ponuda iz godine u godinu sve bolja i bolja. Više je izbora sadržaja i aktivnosti, mala mjesta su urednija, babe i didovi koji iznajmljuju su naučili nešto češkog i mađarskog, itd. Ništa od toga nema ama baš nikakve veze sa centralnim planiranjem. Da bi se uredilo neko mjesto treba kapital, a za akumulaciju istog treba vrijeme. To što infrastruktura nije baš savršena je zato što ona košta, a ne zato što je falio netko da ju isplanira. A kad imate ograničena sredstva, tko će najbolje znati kako ih upotrebiti? Pa upravo onaj tko ih je zaradio, pa zatim on i njegov susjed, pa onda oni i njihova ulica i općina. Mješanje centralne države koja će im prvo uzeti novac (što će uspjeti) i zatim ih pokušati natjerati da provode nekakvu strategiju (što neće uspjeti) može imati samo loše efekte i niti jedan dobar. Ukinimo dakle ministarstvo turizma i turističke zajednice, smanjimo poreze, i pustimo da se turizam događa.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

48 odgovora na Ukinimo ministarstvo turizma i njegovo centralno planiranje

  1. Siniša napisao:

    SNIŽENA STOPA PDV-a SVIMA, A NE SAMO NJIMA!!!

    Ja sam za ukidanje ministarstva turizma. Uopće ne razumijem čemu to ministarstvo zapravo služi. Mislim realno, ne ono “radi na promicanju i unaprjeđenju turističke … bla bla bla”

    Zapravo, kad malo bolje razmislim, ja sam za ukidanje velike većine ministarstava (da sad ne nabrajam)

    S tvojim se gledištima slažem, osim s jednim. Tvrdiš naime da:

    “- restrukturiranje kroz nekoliko godina i zatim privatizacija državnih hotela
    Ovdje se već pale lampice. Treba prodati odmah. Čemu prvo dugotrajno restrukturiranje? Ako ono košta, onda je svejedno obavi li ga država pa proda po većoj cijeni ili država proda po manjoj cijeni a restrukturiranje plati privatnik. Država ne može restrukturirati ni jeftinije ni brže ni bolje.”

    Slažem se da treba prodati odmah, ali nije svejedno da li restrukturiranje prvo radi država. Naime, ona će to napraviti s mojim novcem, prodati hotel po višoj cijeni, ali meni neće vratiti novce. Dakle u tom slučaju ja ostajem siromašniji. Država, s druge strane dobija više novca u proračun, a nešto novca će skliznuti i “prijateljima”.

    Isto je i sa restrukturiranjem HPB-a i Croatia Osiguranje prije prodaje, kako je to predložio Ante Babić (izvor http://www.vecernji.hr/biznis/privatizacija-hpb-a-co-a-trzisni-potez-ili-prodaja-obiteljskog-srebra-clanak-363093). To je super za proračun, ali za nas je štetno.

    Molim cijenjene komentatore da mi na ovo ne odgovore sa “pa svejedno je, ako novci iz proračuna ne idu na to ići će na nešto drugo – pa onda je bolje da se potroše ovako”. Tu tvrdnju teško podnosim…zdravstveno. 🙂

    • Simun napisao:

      Mislim da analogija sa renoviranjem stana može poslužiti. Možeš prodati stari stan za X, ili ulupati u renoviranje Y pa pokušati prodati za X+Y. Teško da ćeš nakon renoviranja uspjeti prodati za više, recimo za X+2Y. Država predstavlja stvari upravo na taj način, kao da potencijal buduće zarade i rasta nije uračunat u trenutnu tržišnu vrijednost X. Kao da će restrukturiranje od strane države stvoriti vrijednost veću od samog restrukturiranja, a ne vidim zašto bi to bilo realno.

    • Nedjeljni Komentar napisao:

      Dobar komentar, slažem se.
      Zašto ekipa iz vlade želi restruktuirati?
      Pa upravo zbog tih razloga koje mi navodimo kao štetne.
      Zamislite strahote da privatna firma kupi neku posrnulu turističku firmu pa da nekretninu i prostor sredi davanjem tog posla kakvoj stranoj (što u našoj kozmopolitskoj zemlji uključuje i firme iz drugih županija) firmi! Ili da restruktuiranje HPB-a obave sami bez “stvaranja radnih mjesta”. To bi bilo užasno.

  2. Ministarstvo turizma je itekako potrebno, ali bi mu jedina svrha trebala biti pokretanje marketinških aktivnosti kojima bi se promovirala Hrvatska i stvorio brand Hrvatske kao turističke zemlje. Trebalo bi se ujediniti s ministarstvom okoliša ili čega već i donjeti hrpetinu mjera kojima bi se zabranilo narušavanje okoliša ružnim zgradama. Ja shvaćam kako to libertarijancima zvuči kao stvaranje socijalističke utopije, ali jebiga, nedostatak regulacije na tom području bi od naše obale stvorilo hrpetinu smeća nalik favelama…

    Sad možete reći da regulacija spriječava rast i razvoj države, ali jebiga, Samuelson je napisao nekoliko poglavlja i o eksternalijama…

    • Simun napisao:

      Razmišljam da započnem nekakav rječnik pojmova🙂

      Promidžba (imenica): genijalan izgovor za bacanje i skretanje novca poreznih obveznika na nešto što nije precizno izmjerljivo, ali je zato neizmjerno korisno

      • Apple troši milijune u marketinške aktivnosti, ali ne postoji nikakav ROI koji bi opravdao njihovo ulaganje. Skeptici govore kako je to bacanje novca, ali na kraju dana Apple istu mašinu (Mac) kao i HP prodaje po duplo većoj cijeni. Kako je to moguće? Jel to bacanje novca? Ne može se mjeriti, ali jbg, utječe. Ti proizvodi (Mac, iPod, iPhone, iPad) se ne prodaju samo zato što imaju zaseban imidž, oni se prodaju jer Apple ulaže u korporativno oglašavanje branda. Isto kao što mali subjekti koji se bave turizmom rastu i zarađuju jer Hrvatska ulaže u oglašavanje naše zemlje…

        • vedran napisao:

          a vidi Grčka je više ulagala (vrtila se na svim živim televizijama koje sam ja vidio).
          Ali kad je došla u ekonomsku i političku nesigurnost?
          Veća korist od bilo kakvog marketinga je da ova država prestane se rasipati novcem kojeg nema i počne restrukturirati javni sektor ako to ne naprave na vrijeme morat će na silu i doći će do Grčkog scenarija. Grčka se naime isto kao i mi najviše oslanjala na turizam, a u krizi to je najgori sektor. tako da zaboravi što te uče na faksu i misli svojom glavom.

          • Tomislav napisao:

            Turizam je glavni (i jedini) ekonomski adut Hrvatske. Grci imaju jos i izvoz hrane i drugih matrijala, proizvodnju, shipping …. no comparison. Oni su se sami uvalili u probleme radi socijalnih politika pa sad ispastaju.

            • vedran napisao:

              nisi razumio, tema je državni marketing, a Grčka država je napravila najgori mogući marketing, neće ih vratiti na staru slavu ni 10 godina da se vrte reklame na svim svjetskim televizijama.
              ovo da je turizam naš jedini adut je žalosna činjenica koja pokazuje kuda idemo sa državom kao glavnim poduzetnikom. svi skupa smo ko putnici na titanicu, a politika vozi prema ledenjaku puno brzinom.

        • mclynx napisao:

          @Ante Markic

          Apple u zadnje vrijeme istina povećava svoj marketinški budžet puno većim stopama od ostalih kompanija, međutim po apsolutnim iznosima još je daleko od onoga koliko troši njegov najveći konkurent Microsoft, ove je godine vjerojatno tek preteko spomenuti HP.

          Međutim rast marketinških troškova u Apple-u je ipak sporiji od rasta prodaje (dok je kod većine drugih brži od rasta prodaje) pa udio marketinga obzirom na prihode iako je bio manji od konkurencije još dodatno opada, dok konkurenciji iako veći još dodatno raste. Razlika postaje sve veća.

          Marketing je samo jedan od mitova vezanih za Apple koji su tako ukorijenjeni da ih svi uzimaju zdravo za gotovo.

          Drugi veliki mit, novijeg datuma, je R&D. U zadnje vrijeme se javljaju priče kako Apple enormno puno ulože u R&D. Istina je isto sasvim suprotna: Apple premda je de facto isključivo “dizajnerska”, “softverska” tj. “R&D” kompanija” ulaže u R&D obzirom na prihode manje u nego većina velikih “tehnološka kompanija”.

          To ne znači da nema inovacija, to samo znači upravo ono kako to Steve Jobs lijepo kaže: “Innovation has nothing to do with how many R&D dollars you have. When Apple came up with the Mac, IBM was spending at least 100 times more on R&D. It’s not about money. It’s about the people you have, how you’re led, and how much you get it.”

          Gledajući po utrošenom dolaru Apple je vjerojatno najefikasnija velika kompanija ikada što se toga tiče, očito i gledajući jednostavno suštinski prema tome kakav je ostvareni utjecaj na industriju, na “svijet”, na profitne marže itd. “po utrošenom R&D dolaru”.

          S marketinškim dolarom je tu vrlo slično kao sa R&D. Nije bitno koliko dolara, nego što je u njima rečeno. Bitno je šta jedna te ista “minuta” na TV-u njihovog marketinga kaže u odnosu što kaže ona konkurenata.

          Razlika je u istinitosti! Apple u svojim reklama jednostavno i jasno govori istinu, ono u što i sami vjeruju, i baš rade to što rade jer vjeruju u to što rade. Čak i onoj legendarnoj reklami iz ’94 kada su praktički rekli da će “promijeniti svijet” čini se da je ispalo istina.

          Ostali u svojim reklamama previše lažu, ili blaže rečeno pričaju “fikciju”. Apple-ove reklame su za razliku od toga: dokumentarci! Fikcija ide samo prigodno za Božić i sl. kada se prikaže Djeda Božičnjaka kako koristi iPhone 4S, i to je najveća laž koju Apple ikada kaže svojim korisnicima, dok drugi puno bezočnije lažu nego li je priča o Djedu Božinjčaku. Apple-ov moto je i od davnih vremena da će raditi proizvode “kakve sami žele koristiti”, na koje “biti ponosni”, dati svojim kupcima ono što sami sebi žele: ono najbolje! Kada čovjek vjeruje u to što radi, kada je snažno motiviran, nezaustavljiv je, i to se vidi u konačnim proizvodima i njihovom rezultatima na tržištu. Kada smo već kod motivacije i troškova, jedina stvar na kojoj Apple “ne štedi” su zaposlenici. Zapošljava najbolje ljude i čestito ih plaća. To je u skladu s onim o važnosti ljudi, njihovog stava itd.

          Neki su konkurenti toliko frustrani da samo još fali da počnu “plaćati vračarama” za uspjeh svojih proizvoda i reklama kojima iz predstavalju javnosti.

          Pokušali su sve, čak i doslovno kopirati “izgled i ugađaj” Apple-ovih reklama, čak toliko daleko idu da “ukradu” i malu glumicu iz njihove reklame! I to za reklamu na korejskoj televiziju angažiraju dijete iz USA da im glumi u reklami, misleći valjda da ima nešto čarobno u njenim očima, što li.

          I ima, iskrenost. Ali oni ne mogu shvatiti da su ti koji prije svega trebaju biti iskreni oni kao prodavači te stvari. Kupcima morate reći istinu o svom proizvodu da bi ga oni zaista kupili (ukoliko im se ta istina sviđa) i posebice kupovali od vas ponovno (ako ih niste prevarili).
          Samsunogva reklama (koji su promptno povukli kada se saznalo za ovo “vračanje”): http://youtu.be/QgN0Zuof9Mg

          P.S. Da ne ispadne da samo dalekoistočnjaci rade “čudne stvari”, najnoviji skandal iz Microsofta: oformili su fond od 200 milijuna USD koji je već u šali prozvan “fondom za podmićivanje”. Naime služi za “nagrađivanje” zaposlenika dućana s mobitelom za svaki prodani windows pohone 7, to je strategija pomoću koje žele osigurati da “prodavači kupcima preporučuju njihove Nokia wp7 uređaje”. Navodno je zakonski ipak sve ok, pa je riječ mito neprimjerena. Uglavnom niti vračanje, a vjerujem niti “mito” ne pomažu: ako u reklamama ne govorite istinu u koju i sami vjerujete! (i koja je relevantna za korisnika, neki se pametno snađu pa govore gluposti koje su po definiciji istinite ali ne znače ništa za stvarno korisničko iskustvo, tipa koliko MHz i koliko MB nešto ima, to su naravno također gluposti svoje vrste)

    • Simun napisao:

      Eksternalija (imenica): pojava gdje neka radnja utječe na još nekoga osim onoga tko ju obavlja. Recimo, ako se čovjek šeta gol u svom dvorištu, može pokvariti (negativna eksternalija) li popraviti (pozitivna eksternalija) dan svojoj susjedi, ovisno o preferencama. Eksternalije su opravdanje za miješanje vlasti, a kako su eksternalije prisutne svugdje, tako je opravdano da se vlast miješa u sve.

      • Slažem se da vlast koristi eksternalije kako bi gurala nos svugdje, ali pitanje je kad je to guranje nosa opravdano. Npr. neka budala se sjeti da će usred starog dijela grada Dubrovnika sagraditi modernu kuću koja se ne uklapa u okoliš i to jer može i jer se inati (nije potrebno tražiti takve budale, samo se sjeti Keruma i Dikana Radeljaka, oni su sposobni to napraviti). To će narušiti izgled grada i utjecati na uspješnost turizma u tom gradu i u zemlji. Od od tog turizma ta osoba ne živi pa ga boli briga, ali svi ostali puše na veliko. Jel sad u redu od države da se umiješa?

        • vedran napisao:

          da nije bilo države ne bi bilo ni “Keruma” ni “Dikana” takvim likovima moć je dala upravo država, pa im sad ona i treba oduzimati…
          to je problem s intervencijama uopće, jer one same stvaraju potrebu za daljnjim intervencijama.

        • Nedjeljni Komentar napisao:

          Ali to nema veze s ministarstvom turizma.

          Šimun je pisao o urbanističkim planovima prije, tako da možete to tamo pogledati. Osobno ne vidim kako bi nekom bilo u interesu napraviti nekretninu koja bi sama sebi srušila cijenu, ali kao što sam rekao, ovaj post nije o ukidanju urbanističkih planova.

    • Kruno napisao:

      Marketinške aktivnosti mogu pokretati (i pokreću, što je najbitnije u ovom replyu) svi koji se bave turizmom.
      Ne vidim zašto bi to trebala primarno biti uloga nekog državnog resora. Sada, taj resor evidentno vrlo loše promovira naš turizam. Jadran se prodaje sam od sebe, svojom ljepotom prije svega.
      Liberalizacija turizma bi upravo stvorila hrpu genijalnih stvari koje bi dodatno privukle turiste. Ovako masa ljudi koja se bavi turizmom nema dovoljno za razvoj ponude, jer mora plaćati gomilu državnih nameta, a masa njih ni ne pomišlja započeti jer bi u startu zbog istog razloga propali.
      Natjecanje za pridobivanje sklonosti svakog pojedinog turista bilo bi nešto prekrasno. Svako bi se natjecao da ima najlijepši hotel ili apartman, najbolju ponudu, najlijepšu plažu i najbolju cijenu.

      • Zato što turisti kad negdje idu prvo biraju zemlju u koju će ići, a onda hotele, restorane i ostale usluge. Hoteli, restorani i ost. ugostitelji neće ulagati u promidžbu zemlje jer nemaju direktne koristi od toga te je stoga tu potreban nekakav centralizirani organ koji će to činiti. Kad bi takav organ (trenutno HTZ ili ministarstvo turizma) nestao, potencijalni turisti ne bi bili dovoljno informirani i svi bi počeli gubiti na tržištu. Onda bi taj procvat ponude bio potpuno beskoristan jer ne bi bilo potražnje. Naivno je razmišljati da se Jadran prodaje sam od sebe. Evo primjera, prije 10 godina nitko nije išao u Tursku jer su svi imali negativne predodžbe o toj zemlji (islamska zemlja, terorizam, konzervatizam, nema se što vidjeti itd…) i onda su na razini države uložili u promidžbu i branding i vidi ih sad, ispred nas su, a obala im je sranje… Ajde to objasni…

        • Simun napisao:

          Ajde ti ovo objasni: zašto turisti idu u Sjevernu Koreju, koja stvarno jest konzervativna, represivna i zapravo ih i ne želi? To o nužnosti centralizirane propagande da bi se “brendiralo” zemlju je najobičniji mit. Turisti idu tamo gdje im je zanimljivo i gdje je dobar omjer cijene i kvalitete.

          Onaj tko sagradi hotel, apartman ili slično se treba sam pobrinuti kako će ga popuniti. Ako želi objaviti skup oglas, neka se udruži s nekim, neka digne kredit, ali neka pusti poreze na miru.

          • Vjeruj mi, nitko na kaže “želim uštedjeti, idem u Sj. Koreju”. Ljudu idu tamo jer ih zanima njihova sjebana kultura, nitko tko želi jeftini odmor ne ide u Sj. Koreju. I nema toliko ljudi koji idu u Sj. Koreju, a čak kad bi i maknuli vize i restrikcije, opet bi manje ljudi išlo.

            A od promidžbe zemlje svi imaju koristi, baš kao i od autocesta. Samo što nitko neće “reći nek si grade autoceste oni koji ih žele”. Kada bi se turistički djelatnici samovoljno organizirali i počeli promovirati, ostali, koji ne sudjeluju sredstvima u toj promidžbi, bi se besplatno vozili na tuđi račun. Onda bi ovi prvi shvatili da su debili jer su pošteni i cijeli koncept bi propao. Za to vrijeme bi ostale zemlje, koje zajednički ulažu značajna sredstva u promidžbu i stvaranje publiciteta, pobrale naše turiste.

            Ja jesam za rezanje troškova, ja jesam za prekid subvencioniranja određenih grana, ali sam svjestan da čisto liberalna teorija tržišta funkcionira samo na papiru i/ili samo kad bi se svi sudionici (na cijelom svijetu) držali te teorije.

            • i još jedna stvar, pod ovo: “Turisti idu tamo gdje im je zanimljivo i gdje je dobar omjer cijene i kvalitete.”

              Turisti nisu racionalni, kao prvo ima više faktora koji utječu osim cijene i kvalitete (Diesel traperice nisu ni jeftine, a nisu ni najkvalitetnije, bitan je imidž), a kao drugo, Turisti često ni ne znaju što je kvalitetno i što je jeftino jer nisu informirani niti se ne žele/ne znaju informirati. Hej, vjeruj mi, studiram marketing, znam o čemu pričam. Uzmi od Godina knjigu “Svi marketinški stručnjaci su lažljivci”, možda bude eye opening…

              • vedran napisao:

                “Hej, vjeruj mi, studiram marketing, znam o čemu pričam. ”

                Hej nemoj se ljutiti ali sada mi je sve jasno.

                “Turisti često ni ne znaju što je kvalitetno i što je jeftino jer nisu informirani niti se ne žele/ne znaju informirati.”
                i gdje tu uskače HTZ da ih operira od njihove nezainteresiranosti i da ih informira?
                Za hrvatski imidž najzaslužniji su neki sportaši i prekrasna obala.
                Npr. ja još nikad nisam vidio turista koji je došao kod nas i nije se oduševio prirodom i ljepotama, to ti dovoljno govori koliko je htz postigao u promociji (nisu niti očekivali takvu ljepotu).
                poanta nije u tome treba li marketing ili ne poanta je da je najbolje da to radi onaj koji od toga ima direktnu korist, on najbolje zna što cilja, kojeg gosta, itd.

                svakom sa imalo soli u glavi je očito da naš turizam vozi većim dijelom na autopilot, a ovi se busaju u prsa kako su oni zaslužni i rade projekcije, kao da izgleda da oni kontroliraju.
                popularni smo i to je to.

              • Jadranko Brkic napisao:

                I jedno i drugo spada pod “Subjektivnu Vrijednost.” Click ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=wtOjGKKBfyA

              • Nedjeljni Komentar napisao:

                Turisti nisu racionalni zato što su turisti i neracionalno troše svoj novac, a birokrati su racionalni zato što su birokrati i racionalno troše tuđi? Nešto mi tu smrdi…

            • Jadranko Brkic napisao:

              “Za to vrijeme bi ostale zemlje, koje zajednički ulažu značajna sredstva u promidžbu i stvaranje publiciteta, pobrale naše turiste.”

              Svakako da bi, ali ne i sa susjedima koji mogu konkurirati sa cijenom, jer nisu oporezovani do guse da bi placali skupi i generalizirani marketing kreiran po komandi i nahodjenju neefikasne drzave. Dakle na jednoj strani imamo snazan ali jednolican marketing i visoku cijenu, nasuprot nizoj cijeni i neplaniranom raznovrsnom marketingu u privatnom aranzmanu po nahodjenju, potrebama, i mogucnostima individualnih ugostitelja na drugoj.

              “Samo što nitko neće “reći nek si grade autoceste oni koji ih žele”.”

              Ako postoji ekonomska isplativost za cestu, u slobodnom drustvu sa slobodnim trzistem bi se lako nasli investitori koji bi pokrenuli njenu gradnju, pa cak i za Bullet Train ako treba. A ako nema ekonomske isplativosti, zasto uopce graditi?

        • reakcionar napisao:

          Prva rečenica ovog tvog komentara je vrlo zanimljiva. Osobito u kontekstu onoga dolje da studiraš marketing.🙂

          Problem je u modelima koje vas uče – ovdje spominješ turiste kao da se radi o homogenoj skupini ljudi, nekoliko milijuna ljudi koji na isti način biraju zemlju, hotele, restorane i sl. Ne znam u kojem svemiru se to odvija, no u ovom bogami ne.

          Postoje bakice koje će ostaviti gomile novca u Međugorju, i uopće ih ne zanima nalazi li se ono u Jugoslaviji, BiH, Herceg-Bosni, Republici Srpskoj ili Istočnom Timoru. Bitno je da je busom do tamo x sati i da im bude lijepo. Postoje partijaneri kojima je bitno nagutati se eksera na Zrću, ne spavati 3 dana i ostaviti brdo keša za šankom, a da jedva znaju na kojem se otoku nalaze. Potom kulturnjaci kojima su razgledavanje Dubrovnika i Dioklecijanove palače apsolutni prioritet, ili zaljubljenici u prirodu kojima su Plitvice ili Kornati jedino što ih zanima. Postoje i pankeri koji dođu na Viva la Pola sa 10 eura u džepu, i ruski oligarsi kojima je problem što nema dovoljno kockarnica da potroše sve što su donijeli, i podvodni ribolovci kojima je jedino bitno koliko zubaca ima ove godine, makar plaćali dnevne dozvole 50 eura.

          Svi su oni turisti, i svi imaju različite afinitete, budžet, ukuse, ponašanje itd.. Većina njih ima prijatelje koji su bili u Hrvatskoj i pričali im kako je tu lijepo, ili su pak na internetu čitali recenzije pojedinih mjesta. Pripisivati priljev svih njih nacionalnoj kampanji je potpuno pogrešno.

          • Tomislav napisao:

            Varas se, marketing jako utjece na ljude i na prodajne rezultate. Mnogi veliki gradovi (Pariz je dobar primjer) imaju svoj brend koji je dobro uklopljen u brend drzave. Zemlje plasiraju kampanje koje ciljano razvijaju pazljivo konstruiranu sliku zemlje i u targetiranoj publici uzgajaju emocije. I to zbilja funkcionira. Sto je jos jedan dokaz da su ljudi ovce.
            Nije kao da su rezultati tih kampanja tajni. Pogledas koliko ti je zemlja utrzila prije i poslije. Ne razumijem ljudi, pa zar mislite da firme zele bacati novce na marketing?

            • reakcionar napisao:

              Svugdje postoji razbacivanje s novcima, samo je u državnoj upravi ono enormno, u privatnom sektoru drastično manje – pa tako i oko promidžbe. McDonalds reklamira svoje proizvode na jumbo plakatima zato da bi ljudi došli u njihove restorane i platili za tu hranu, i tu je računica jasna. S druge strane, oduvijek mi je bilo fascinantno kad vidim da je HEP sponzor nekog teniskog turnira, kao da postoje još 2 proizvođača električne struje u Hrvatskoj, pa je potrebno potrošiti par milijuna na promidžbu da zadrže postojeće kupce.

              Ne znam zbilja odakle ti taj primjer s Parizom. To je grad koji se spominje u toliko knjiga, toliko je umjetnika živjelo tamo, toliko je bilo povijesnih događaja koji su ga obilježili, enormno je bogat arhitekturom… no ništa od toga nije valjan razlog za toliki broj turista koji ga žele vidjeti, to se jedino može pripisati planiranju sovjetskog tipa.🙂

        • spear20 napisao:

          Ti ili nisi u životu otisao dalje od svoga sela. Vidi, ja svake godine odem u neku stranu zemlju poradi makar jedne od ove tri stvari; 1. Jer ima prirodne i kulturne znamenitoszi koje valja vidjeti 2. Jer ima cijene koje su pristupacne te odgovaraju mojoj razini prihoda i 3. Jer ispunjava prirodne uvjete (ljeti toplo i cisto more a zimi snijeg)
          Gdje i kada cu otici odlucujem uz pomoc Google-a i recenzija sa Booking.com-a. Nikad, doslovno nikad nigdje nisam posao na osnovu prospekta neke Države ili plaćenih novinarskih clanaka.

        • Kruno napisao:

          Zapravo naivno je gledati da ljudi koji se bave turizmom trebaju državu za nešto. Još naivnije je reći da bi nestankom HTZ ispario glas o Hrvatskoj i o njoj se više nigdje ne bi čulo pa bi potražnja “nestala”. Pače, to je toliko smiješno da ne znam što bih ti odgovorio na to – ne da ne znam nego ne znam od kuda da počnem da kreneš razmišljati kroz prizmu produktivnosti, a ne države. Najradije bi te potapšao po ramenu. :there there:
          Također je naivno tvrditi da jedan “organ” poput MIN TUR uopće može u ime svih turističkih poduzetnika donositi neke planove razvoja. Klasična, prežvakana socijalistička utopija – “sve možemo isplanirati”, a kad ono realnost odbija suradnju🙂
          Turska, turistički fenomen, ulaže u promociju turizma na razini države ALI (ono što ti nije jasno, što me iznenađuje jer si student marketinga) razina privatne promidžbe je 10x veća nego kod nas. To je rezultat njihovog uspjeha. Stotine privatnih vrhunskih hotela koji se reklamiraju širom svijeta (SAMI, SVOJIM SREDSTVIMA, BEZ UPLIVA DRŽAVE) i natječu se jedni s drugima za goste. I to je ono što sam u svom replyu prije rekao, a ti propustio analizirati i shvatiti.
          Probaj barem iz poštovanja prema diskusiji pokušati razumijeti moj stav. Ovako paušalno tvrditi da je država ispred svega je gotovo pa licemjerno.

          • vedran napisao:

            najvredniji marketing je marketing iz usta zadovoljnog gosta. svi koji su bili u turskoj s kojima sam ja pričao uglavnom su imali riječi hvale, i u svakom slučaju bili su zadovoljni dobivenim za svoj novac.
            turska je promociju napravila kroz jeftine a opet ispunjene aranžmane.
            nedavno me netko pitao hoću li ići u Tursku, neko društvo se dogovaralo, 1500-2000 kn 10 dana hotel i prijevoz (nije avion pa mi je to malo daleko) ali da idem do nekog našeg otoka treba mi toliko samo za gorivo, cestarine i trajekt. sve jasno, mi da nemamo bogom dane ljepote bili bismo pregaženi od konkurencije s obzirom na ponudu i cijene koje imamo.

            nek država smanji potrošnju pa onda i namete i troškove i nek ne smeta i to je najbolje što može dati turizmu i biznisu u rh općenito.

            • Kruno napisao:

              Slažem se. Nažalost takav film ne bumo taka skoro gledali, pače sad su se uhvatili petljat po turizmu (još jedinoj stvari koja donekle funkcionira) i to ne bu dobro završilo kao ni sve ostalo što su licemjerni pametnjakovići centralističkim planiranjem u*rali.

              • vedran napisao:

                što je najgore kako god da ispadne neće biti dobro.
                vidiš ako ne uspije državna intervencija, bankrotirat ćemo i u najmanju ruku životni standard će nam opako pasti.
                ako neka intervencija i poluči rezultate, to će im biti ohrabrenje da još žešće petljaju, što će pak kad tad dovesti do još većih problema.

                to si mogao vidjeti sa bivšom vlasti i njihovom opsesijom sa bdp-om, i ako bi kojim slučajem bdp i porastao oni bi to pripisali svojoj političkoj genijalnosti.
                još je opasnije što kontroliraju i statistički zavod i državnu reviziju …pa ako baš i neide po planu mogu malo frizirati podatke, što su jasno Grci i radili.

                Ja jednostavno ne vidim kako može završiti dobro ako se ne prihvate promjene, i to ne samo kod nas, mislim na cijeli zapadni svijet koji polako pada u socijalizam sve dublje i dublje.

        • Nedjeljni Komentar napisao:

          Ljudi pa nemojte skretati s teme…
          Nije *bitno* da li ministarstvo turizma radi dobro ili loše.

          1. Da li je Ministarstvo turizma subvencija za turistički sektor?
          Da.
          2. Da li država treba subvencionirati jednu grupu poslovnih ljudi na štetu drugih?
          Ne.
          3. Da li stoga treba ukinuti ministarstvo turizma?
          Da.

        • mclynx napisao:

          @Ante Markic

          Kako “hoteli, restorani itd.” neće imati koristi od promidžbe?! Ako neće imati koristi onda taj marketing niti ne treba, a ako će imati onda će oni sami (ponekad i velikim skupnim naporima, ali slobodno udruženi kroz nekakav zajednički pothvat/”savez”!) nekoj “marketinšoj agenciji” platiti te usluge “brendiranja zemlje” tj. “hrvatskog turizma”, pojedinih regija, gradova itd.

          A za vjerovati je da će efikasniji biti marketing kojega svojim novcem i dobrovoljno plaćaju privatne turističke kompanije nego onaj kojega plaća država tuđim novcem i uz pomoć “poslovnih sposobnosti” svojih političkih kadrova.

          U normalnom svijetu se bez problema i najljuči konkurenti udružuju u neke zajedničke pothvate koji su na korist cijeloj industriji jer je svima primaljivije “dijeliti veći kolač umjesto manjeg”.

          U tehnološkom svijetu je to česta pojava. Recimo procesi razvoja industrijskih standarda su često pokrenuti od strane većeg broja inače konkurentskih kompanija. Ponekad se događaju i zajednička ulaganja u neka fundamentalna istraživanja koja ne može financirati (ili ne želi preuzeti preveliki rizik sama) niti jedna pojedinačna kompanija ali su na korist cijele industrije pa to rade zajednički i na kraju od toga koristi imaju svi skupa i cijeli svijet time što nove tehnologije brže ugledaju svjetlo dana.

    • Nedjeljni Komentar napisao:

      Haha, ministarstvo turizma je potrebno kome?
      Pretpostavimo da ste u pravu, tj. da te aktivnosti dodaju vrijednost veću od troška (spreman sam se okladiti za 20 bitcoina da ne stvaraju), onda je to upravo razlog da se ministarstvo ukine jer bi isto (osim ako oni u ministarstvu ne posjeduju nadnaravne moći) mogla raditi privatna firma. Uz profit za građane i vlasnike koji u njoj rade, a BEZ troškova za sve nas.
      Da pojednostavim: ministarstvo turizma (kao i većina ministarstava) je subvencija za turistički sektor i bez obzira na sve drugo, trebalo bi raspušteno čim završi slijedeća turistička sezona.

      Loše eksternalije štete tuđem vlasništvu, a za to već postoje institucije (ministarstvo za zaštitu okoliša, urbanistički plan, sudstvo, itd.). Što tu ima dodati ministarstvo turzima?

      • mclynx napisao:

        Točno. Umjesto Ministarstva turizma potrebno je unajmiti tek neku od vrhunskih svjetskih kompanija za “brendiranje” i “marketing” koji bi posao sigurno bolje odradili nego tamo neko ministarstvo. Tko će ih unajmiti? Onaj koji misli da mu to treba. Vjerojatno bi se za taj pothvat udružile neke veće kompanije kao što to inače biva, a male ako ih ovi veliki na neki načini u to uspiju privući.

        To je još jedna zanimljiva “mozgalica” baš za političare koji su poznati po svom proklamiranju “brige za male biznise” i sl.. E baš onaj postojeći sustav uzima svima, i malima i velikima. A bez Ministarstva ne samo što bi potrebna sredstva za tu “promociju destinacije” bila manja (teško je vjerovati u suprotno, da Ministarstvo to može organizirati, ispregovarati sa agencijama itd. efikasnije nego privatne kompanije koje rada sa svojim vlastitim novcem) nego bi i ta manja suma bila zapravo vjerojatno podijeljena među “većim igračima sektora” a mali bi se prirodom stvari bar na neko vrijeme i bar dok malo ne narastu “šlepali” na njihovim rezultatima.

        • Nedjeljni Komentar napisao:

          Dobar komentar, a dodao bih još nešto o tim malima koje si spomenuo.
          1. Sad se lova troši većinom na velike, jer imaju veći utjecaj (ili kapacitete, ili kvalitetu – uopće nije bitno).
          2. Za to plaćaju svi, uključujući one koji nemaju veze s turizmom, i njih se tako postepeno uništava. Isto tako unutar samog turizma “mali” gube na račun velikih jer se velikima nadproporcionalno pomaže.
          3. Što bi se dogodilo kad bi MT nestalo? Mali bi bili oslobođeni troškova i kao što kažeš šlepali bi se bez izdataka za MT, a s još nižim tj. konkurentnijim cijenama.

  3. vedran napisao:

    U intervenističkom sustavu kompanije se ne bore za naklonost kupaca nego za naklonost političara. Umjesto ulaganja u marketing, ulažu u lobiranje i političku promociju svojeg biznisa.

    pogledajte vi to ispreplitanje politike i biznisa i zaključite čime se turističke firme kod nas bave
    http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/zivotopis_ministra_turizma_veljka_ostojica/502818.html

    naravno da trebaju TZ i ministarstvo turizma, pa to je najjeftiniji način promocije za njih preko leđa svih nas.

    da se razumijemo, protiv sam visokih poreza i pozdravljam njegovo smanjenje uvijek i svugdje ali sam protiv sprege politike i biznisa i pogodovanja bilo kome.
    a onda kad istekne mandat ključni ljudi se pospremaju u strateške firme uz osiguranu budućnost a usput i saborska penzija dobro dođe a nama OMFovi. Tu je pak druga priča sa RH obveznicama koje država može isplatiti samo iz poreza kojeg opet će naplatiti nama, dakle sami sebi moramo ponovo zaraditi penzije koje smo uplatili iz svojeg novca, kolko su nas tu tek pokrali. ajme.

    • Simun napisao:

      Najelegantniji način za sprečavanje pogodovanja bilo kome – ukidanje ministarstva. Stvarno ne vidim tko bi plakao za njim, jer ne vidim kako je moguće dokazati da ima ikakvu korisnu funkciju.

      • vedran napisao:

        znaš da taj film nećemo gledati. ali dobar pokušaj🙂

        najdraži mi je dio o intervencionizmu.
        “if it moves, tax it, if it still moves regulate it, if it stops subsidies it”🙂

        i tu je i problem sa nama, malo uzimamo o turizma, pa dajemo poljoprivredi i brodogradnji, pa kad uništimo i turizam onda krenemo sa poticanjem turizma na račun preostalih profitabilnih grana, i tako dalje dok sve ne stane. a stat će kad tad ako se država nastavi baviti ekonomijom.

  4. vedran napisao:

    a sad pogledajte što kažu političari pa sami zaključite tko ima pojma, prestrašno

  5. vedran napisao:

    Bakić je na svom blogu linkao odličan članak o Hvaru sa Intelligent life-a (The Economist) koji će biti pušten i na BBC radiu.

    Članak pokazuje dvije stvari, reklama ovog nenametljivog tipa je najbolja reklama. i nije potreban posrednik u obliku države ili TZ ili ikakvog ministarstva.

    Također pokazuje i u što srljamo sa EU nažalost i pokazuje koliko stvarno i iskreno hrvatska vlast radi u interesu hrvatskog turizma kako tvrde neki. Oni imaju samo svoj interes, a to je zasjesti u skupe fotelje u Brusselu.

    Evo članak (kome se ne da na eclecticu) i evo jedan isječak:
    http://moreintelligentlife.com/content/places/dalmatias-troubled-waters

    Josko told me they export 95% of their fish, most of it to Italy. Why there? I asked, gagging a little at the olfactory clash of fish innards and sweet syrup. “They have already destroyed their side of the sea,” he said. “They will pressurise the EU. And if the EU doesn’t agree about our sea, the Italians will come with bigger boats, bigger engines, bigger nets.” So it seems he’s not a big fan of accession? “EU is bullshit,” he said. “Administration in Brussels is making money out of the EU. No one else. A few years ago, the EU offered me €600,000 for each boat to stop working. I said ‘No, thanks’. We have all the correct licences.”

    Bravo Joško.

  6. Big A napisao:

    restrukturiranje kroz nekoliko godina i zatim privatizacija državnih hotela
    – iako je u osnovi kritika na mjestu, ne bih se do kraja složio. Većina tih hotela su ultra neprofitabilna, podinvestirana, mala i dr. te stoga ne mogu privući nikakvog ozbiljnijeg ulagatelja. Ako bi primjerice restruktuiranje ukljičivalo nekakvo holding društvo (fond) koji bi imao u vlasništvu većinske pakete tih firmi onda bi po mojem sudu mogli naći interes investitora (jednsotavno tržišta nisu savršena i mali, neprofitabilni hoteli su off the screen)

    izrada strategije razvoja turizma da se on ne bi “događao”
    – opet ste djelmično u pravo sa svojom kritikom. Nažalost turizam ima niz eksternalija – a kad neki sustav ima niz eksternalija te kada postoje tzv. sticky prices onda se povećava vjerojatnost da se centralnim planiranjem stvara a ne uništava vrijednost. Što bi bilo da Hvar nije namjerno gurao strategiju ekskluzive? Moguće je da biste na jednom kraju luke cajke a na drugome Carpe Diem. E sad zlatnoj mladeži bi zbog cajki Hvar bio malo manje atraktivan a ljubiteljima cajki bi piće jerojatno bilo preskupo (zbog više cijene najma). U dugom roku vjerojatno bi se balans uspostavio, pošto dva koncepta ne mogu ‘živit’ u istoj vali onda bi vala završila ili sa 2 Carpe Diema ili sa dva kluba sa cajkama. Međutim smatram da pošto su u pitanju nekretnine, te pošto promjena percepcija (u marketinškom smislu) često u turizmu traje dugo, da bi transakcijski troškovi adaptacije bili izrazito visoki, te da bi stoga Hvaru bilo bolje da odmah u startu proba dobro promisliti i donjeti najbolju odluku o tome želi li biti elitna ili masovna destinacija. Što vi mislite? Ima li ovo smisla?

    • vedran napisao:

      pretpostavljam da ste pitali Šimuna, i vjerujem da će vam odgovoriti.
      no ako smijem i ja nešto dodati.
      poanta cijelog pisanja nije da se ustvrdi da su tržišta savršena i da će tržišta riješiti sve naše probleme. poanta je u tome da su tržišta najefikasniji način da se problemi riješe.
      ne bih komentirao vaše primjere već bih to sažeo u:

      “The economy will always be more complex, will always confound you in your attempts to mold it to your designs,” Boudreaux says of Hayek’s economic philosophy.

    • Simun napisao:

      @Big A

      restrukturiranje kroz nekoliko godina i zatim privatizacija državnih hotela
      – iako je u osnovi kritika na mjestu, ne bih se do kraja složio. Većina tih hotela su ultra neprofitabilna, podinvestirana, mala i dr. te stoga ne mogu privući nikakvog ozbiljnijeg ulagatelja. (…) (jednsotavno tržišta nisu savršena i mali, neprofitabilni hoteli su off the screen)

      Nipošto se ne slažem. Uzmite vrijednost nekretnina, hoteli su obično na izvrsnim lokacijama i vjerojatno svaki od tih problematičnih ima milijune eura u zemljištu. Nema teorije da takve nekretnine, ako budu ponuđene, budu “off the screen”.
      Što se tiče podinvestiranosti i profitabilnosti, vidim samo dvije mogućnosti. Ili je moguće investirati i učiniti taj hotel profitabilnim, u kojem slučaju će privatni sektor to rado napraviti, ili nije, u kojem slučaju to ne može ni država, ali može pod izlikom “restrukturiranja” držati hotel u svom vlasništvu i u životarenju kroz subvencije beskonačno.

      izrada strategije razvoja turizma da se on ne bi “događao”
      – opet ste djelmično u pravo sa svojom kritikom. Nažalost turizam ima niz eksternalija – a kad neki sustav ima niz eksternalija te kada postoje tzv. sticky prices onda se povećava vjerojatnost da se centralnim planiranjem stvara a ne uništava vrijednost.

      Ne slažem se ni ovdje. Na Hvaru nisam bio godinama pa ne znam, ali u svakom drugom većem mjestu u kojem sam bio postoje i birtije s narodnjacima i ove što puštaju samo strani pop ili čak samo rock ili nešto miješano (prije/poslije ponoći). Uzmite Makarsku ili Novalju, na primjer. Po nešto za svakoga.

      Ne možete odlukom vlasti učiniti nešto elitnim, možete ponuditi ovo ili ono ali na kraju odlučuje tržište. Evo, Bil Gates je svraćao u Skradin, navodno više puta. Je li Skradin mogao nekako isplanirati da mu dolazi Gates?

      Nekakvo centralno planiranje bi valjda podijelilo lokacije na elitne, masovne-domaće, masovne-strane, samo-za-Bosance, itd. Pa bi Gates u Skradinu poljubio vrata i dobio flyer za Hvar?

      Nema teorije da neko planiranje turizma može dati pozitivne rezultate. Samo i isključivo negativne.

    • Kruno napisao:

      Svijet i ljudi su prekompleksni da bi se isplanirali. U ovom slučaju to dokazuju nespretne izjave ministra koji nije u stanju ni artikulirati osnovne osobine turizma u HR pa se po njemu on, eto “događa”. Ipak to ga ne sprječava u nakani da intervenira u istom, na “već neki” način. U tom stavu ne vidim ništa dobro čemu bi se mogao nadati za turizam kao takav ali vidim jasnu želju da se nešto po sustavu petlja.
      Turizam je imenica muškog roda, jednina. Tako ga vide i u ministarstvu – turizam je “on” pa će ga, smatraju, lako mijenjati.
      Zapravo turizam čine tisuće turističkih poduzetnika i još toliko različitih parametara koji se nalaze između svega, od geografskog položaja, kategorije smještaja, jezika, kvalitete plaža kao i njihove vrste (netko voli kamen, netko pijesak) itd. nema smisla dalje nabrajati.
      Ono što slobodno tržište vidi jest upravo to da je parametara previše da se njima upravlja s jednog mjesta i na jedan nači pa ih treba prepustiti tržišnim strujama. Za razliku od toga, centralističko planiranje je sasvim sigurno da su svi parametri čitljivi i da se njima može uspješno manipulirati. U tom smislu mogu reći kako to funkcionira u stvarnosti na osobnom primjeru, bavim se razvojem fuzzy logičkih modela i ekspertnih sustava za raznorazne svrhe, najčešće segmentacija klijenata. Radi se o, na oko, relativno jednostavnim modelima sa po 50-ak ulaznih varijabli, a svaka od njih može sadržavati više kategorija – u konačnici radi se o 500-tinjak pravila kojima se segmentira portfelj. Cilj modela je definirati međusobni utjecaj svih kategorija i reducirati vrijednosti svih varijabli na broj kategorija kojima se može lako upravljati pa i napraviti neka aktivnost prema klijentu.
      Uglavnom, za svaki model koji sam dizajnirao do sada tvrtka je zaposlila jednog managera (kontrolora) čiji je zadatak monitorirati učinkovitost modela kao i njegovu stabilnost.
      Priča zvuči zanimljivo, mnogi bi poželjeli raditi sličan posao, no u stvarnosti posao je blagi užas. Svaki od postojećih model mijenja se iz mjeseca u mjesec (korekcija pravila u modelu, dodavanje novih i brisanje “nevaljalih” varijabli), a sve zbog nepredvidivosti realnosti. U načelu radi se o jednostavnom procesu, manageri znaju svaki dio istog ali realnost se mijenja i oni se moraju konstatno prilagođavati ne bi li održali optimalnu razinu učinkovitog upravljanja portfeljom. Realnost je da je takvo planiranje svima nama neopisiva muka. Podsjećam – radi se o 50 varijabli.
      Zbog tog iskustva koje sam u kratko opisao smatram da je slijedeća izjava krajnje neozbiljna:

      a kad neki sustav ima niz eksternalija te kada postoje tzv. sticky prices onda se povećava vjerojatnost da se centralnim planiranjem stvara a ne uništava vrijednost

      Zašto neozbiljna? Pa te eksternalije su nepredvidive varijable. Kako bi itko mogao učinkovito upravljati nečim ako nema blagog pojma o kojim varijablama se radi. Znam iz osobnog iskustva da cijeli timovi ljudi nisu u stanju kvalitetno kontrolirati njih 50 komada i korelaciju vrijednosti među njima, a kamo li da netko može upravljati turizmom još k tome na neviđeno. To je ravno bacanju novčića. Zapravo radije bih bacao novčić jer tu znam da mi je šansa za dobitak 50%.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s