Ljevica, Desnica, Reakcija

U Hrvatskoj ljevica čini većinu političke ponude, u raznim oblicima. Na primjer, imamo progresivce (koji nas žele vidjeti u lijevoj utopiji EU) i konzervativce (koji se zalažu za socijalizam u jednoj državi). Imamo i populiste koji bi povješali bogataše i tehnokrate (“neka struka odluči”, “nestranački čovjek”) koji su navodno hladnokrvni i ideološki neutralni ali zapravo, kako je Keynes rekao, nesvjesno robuju idejama nekog odavno mrtvog ekonomista. (Marxa. Testirajte ih pitanjima o državnom vlasništvu nad “dominirajućim vrhovima” ekonomije.)

Imamo naravno i desnicu. Ali… što ju definira? Koje su njene podvrste? Rado bih napravio detaljnu analizu domaće političke scene, ali ja ju zapravo i ne pratim, pa ću se zadržati na apstraktnom. Koje su općenito razlike između Ljevice i Desnice? Kratke definicije i dvodimenzionalni grafikoni (primjer) mogu poslužiti, ali to nije dovoljno. Dimenzija je mnogo više. Ljevica je prije svega priča i povijest, kao i Desnica. Stavljam na dnu teksta definiciju (ili bolje: poopćenja iz povijesti) Ljevice i Desnice kako ih daje Erik von Kuehnelt-Leddihn u knjizi “Leftism revisited: From de Sade and Marx to Hitler and Pol Pot”.

Mislio sam da dosta dobro znam povijest Ljevice, ali surfanje po wikipediji ipak nudi ograničeno znanje. Kuehnelt-Leddihn je pročitao knjige svih tih manijaka; čovjeku bi trebala dva života da to napravi, čak i kad bi imao želuca za to (čitati de Sadea? Hm). Ono što je zanimljivo jest da ne postoje samo paralele između ponašanja predmodernih lijevih pokreta i modernih, nego i priličan kontinuitet u svijetu ideja. Marx se, recimo, nije stvorio od nikud, nego je crpio inspiraciju iz drugih prije njega. Teško je odvagnuti veličinu utjecaja jednog mislioca na drugog, a još je teže procijeniti utjecaj ideja na događaje. Recimo: da se Marx nikad nije rodio, bi li bilo komunističkih država? Je li on stvorio ideje koje su kasnije pogonile događaje, ili su događaji prigrlili njegove ideje kao racionalizaciju? Odnos između ideologa, ideja, vođa masa i masa nije jednosmjeran.

Kuehnelt-Leddihn dokumentira i paralele među događajima i utjecaje među misliocima, od Jana Husa do Ruske revolucije i dalje. Analogije su ponekad zapanjujuće, a uzorak je dovoljno velik da omogući zaključke. Rezultat je jedan portret Ljevice koji nije kompliment.

Ono što pritom fali jest koherentan novi okvir za ne-ljevičarstvo, plan za zaustavljanje Ljevice, popravak štete i nastavak gradnje na boljim temeljima. Portlandska deklaracija iz 1980, koju autor nudi u tu svrhu, nije uspjela postati taj okvir (trideset godina kasnije nema niti stranicu na Wikipediji). Napadi na Ljevicu “iz teorije” (etika, ekonomija) privlače više ljudi nego napadi “iz historije”, kakvog je primjer Kuehnelt-Leddihn. Po odabiru oružja i zaključcima on je dio jednog ne posve definiranog pokreta/struje, ili načina djelovanja, koji ja zovem Reakcija.

S većim dijelom Kuehnelt-Leddihnove definicije se može složiti svaki ne-ljevičar. S nekim drugim stvarima ne; vjerojatno glavna stvar koja reakcionara odvaja od većine ne-ljevičara je odbojnost prema masi, prosjeku, demokraciji. Moderna desnica od demokracije ne bježi, misleći da je i unutar nje moguće spriječiti ekscese većine. Pravi reakcionar će podići obrve na to jer on je elitist (ne nužno monarhist, ali često jest). On nije potpuno protiv napretka, ali smatra da smo pogriješili kada smo počeli rasturati staro zato jer je staro, a ne zato jer imamo bolje. Obećanje Murraya Rothbarda “Opozvati ćemo dvadeseto stoljeće” dobro opisuje što Reakcija želi, iako Rothbard po mojoj podjeli nije pravi reakcionar: rad na novom sustavu etike ga diskvalificira. Reakcija opisuje štetu koju je pojedina lijeva politika napravila i zašto je ono što joj je prethodilo bilo bolje, ali tu staje. Budućnošću i teorijom se ne bavi.

Prihvaćam da nema razloga zašto čovjek ne bi radio i jedno i drugo, ali mislim da je određena gruba podjela vidljiva. Ja sam Reakciju primjetio čitajući dugo vremena protržišne blogove, pri čemu sam nabasao i na neke koji su ne-ljevičarski ali im je ekonomija sporedna tema i više se bave politikom, poviješću, kulturom. Ako možete otrpjeti članke dužine više desetaka tisuća riječi prošarane referencama na 19-stoljetne pisce za koje sigurno niste čuli, možete na njima naučiti svašta.

Reakcija je bitna zbog duboke povijesno-kulturne analize ljevice, jer čisto ekonomska analiza lijevih politika (kakva mene najviše zanima) je većini pomalo dosadna i beživotna. Koncentracija na ekonomiju i etiku je možda jedan od razloga zašto liberalni pokreti životare na margini i ne rastu. “Za efikasnost!” i nije neki motivacijski uzvik. “Za slobodu!” je bolji, ali ako većina ljudi smatra da nije neslobodna (recimo, da zarađuje neto iako zapravo zarađuje bruto) onda je i taj nalik pucnju sitnom sačmom: pogađa, ali ne ruši.

Hayek je napisao da nam treba ideja liberalne utopije. Konstruiranje takve ideje se pokazalo kao vrlo težak problem. Budućnost u kojoj bi svatko imao koliko zaradi plaši ljude kad se usporedi s budućnošću u kojoj svatko radi prema mogućnostima a uzima prema potrebama. U međuvremenu, dok se taj problem ne riješi, mnogi ne-ljevičari su našli Hayekovu utopiju u prošlosti. Čak i ako niste taj, kad vam dosadi teoretiziranje o ljudima kao lego kockicama u vakumu, što je boljka ekonomskih blogova, bacite pogled na Reakciju i pročitajte štogod o širem društvenom kontekstu. Motivacija za ovaj post je novi domaći blog Nekompetentna Reakcija; možete početi od tamo.

Jer, gospodarstvo nije nešto što se može odvojiti od ostatka društva i tretirati odvojeno. Politike koje su utjecale na ekonomske odnose utjecale su i na sve druge. Tko se fiksira samo na ekonomiju (čest politički moto: “It’s the economy, stupid!”) ne može vidjeti krupnu sliku, a ako ne vidi krupnu sliku, ne vidi dobro ni ekonomiju.

Iz “Leftism revisited: From de Sade and Marx to Hitler and Pol Pot”:

Što je Ljevica

1. Materijalizam: ekonomski, biološki, sociološki
2. Mesijanizam pripisan jednoj grupi: naciji, rasi, klasi
3. Centralizacija: eliminacija lokalnih administracija, tradicija, karakteristika, itd.
4. Totalitarizam: prožetost svih sfera života jednom doktrinom
5. Brutalna sila i teror, ne autoritet, endogena sila
6. Ideološka jednopartijska država
7. Potpuna državna kontrola nad obrazovanjem
8. Socijalizam: suprotno od personalizam
9. Skrbnička Država: od kolijevke do groba
10. Militarizam (ne ratobornost): novačenje, narodne armije, levee en masse
11. Rigidna ideologija koju provodi država: potpuni anti “Neprijatelja”
12. Antimonarhičan sustav vođenja: vođa (Fuhrer, Duce, Vozhd)
13. Antiliberalizam: mržnja prema slobodi
14. Antitradicionalizam: protiv povijesti, protiv “reakcije”
15. Tendencija k teritorijalnom ekspanzionizmu kao oblik samorealizacije
16. Ekskluzivnost: druga božanstva se ne toleriraju
17. Eliminacija corps intermedairs (posredničkih tijela)
18. Konformnost masovnih medija: tiska, radija, televizije
19. Eliminacija ili relativizacija privatnog vlasništva: gdje preživi u imenu potpuno je pod državnom kontrolom; poduzetnik je samo skrbnik svog “vlasištva”
20. Persekucija, podčinjavanje ili kontrola svih vjerskih tijela
21. “Ispravno je što koristi Narodu” (Hitler); “Ispravno je što koristi Partiji” (Partiynost, Lenjin)
22. Mržnja prema manjinama
23. Glorifikacija većine i “prosječnog čovjeka”
24. Glorifikacija revolucije, revolta, pobune
25. Plebejstvo: borba protiv bivših elita
26. Lov na “izdajice”; resentment prema emigrantima
27. Populizam i “uniformizam” (narodni sudovi, narodni auti, itd)
28. Ideološki korijeni u Francuskoj Revoluciji
29. Konstantno referenciranje na demokratske principe
30. Dinamički monolitizam: država, društvo, narod postaju jedno
31. Koordinacija kroz slogane, pjesme, simbole, fraze
32. Sekularni rituali zamjenjuju vjerske rituale
33. Konformizam kao vitalni princip
34. Poticanje masovne histerije
35. Tehnologija u službi moći
36. Sloboda — ispod pojasa
37. Sve za, sve kroz, ništa protiv države (Mussolini)
38. Potpuno ispolitiziran život: turizam, sport, rekreacija
39. Nacionalizam i internacionalizam nasuprot patriotizmu
40. Borba protiv vanserijskih ljudi, protiv “privilegiranih”
41. Potpuna mobilizacija zavisti u interesu partije i države

Što je Desnica?

1. Suprotnost svega gore navedenog ili odsutnost istoga

Ljevičarstvo je karakteristika svih triju Velikih Revolucija: Francuske (1789), Ruske (1917), i Njemačke (1933). Ali sjetite se da su političke stranke i sustavi rijetko 100% lijevo ili desno, već su mješavina.

Imam raznih prigovora gornjim uopćavanjima, o tome možda u nekom drugom postu, a ako imate svojih, slobodno iznesite u komentarima.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

40 odgovora na Ljevica, Desnica, Reakcija

  1. M napisao:

    Što je desnica?

  2. reakcionar napisao:

    Dijagram koji si naveo sam našao na wikipediji prije par mjeseci i bio iskreno šokiran da ga netko može uzeti za ozbiljno. Volio bih da mi netko nađe zemlju u kojoj su maksimalne osobne slobode, a ekonomske minimalne, a prije toga da mi strogo definira što je osobna a što ekonomska sloboda. Stvar je banalizirana i skreće od stvarnosti ljevice i desnice.

    Btw, hvala za reklamu.

    • Nedjeljni Komentar napisao:

      > a prije toga da mi strogo definira što je osobna a što ekonomska sloboda

      freedom of the person in going and coming, equality before the courts, security of private property, freedom of opinion and its expression, and freedom of conscience subject to the rights of others and of the public

      Source: http://www.merriam-webster.com/dictionary/personal%20freedom

      > Volio bih da mi netko nađe zemlju u kojoj su maksimalne osobne slobode, a ekonomske minimalne,

      Europska unija.
      Probajte otići na tržnicu u Sloveniji i na otvorenom prodati svjež sir.
      No svejedno, čak da ne postoji takva zemlja s “minimalnim” ekonomskim slobodama, kakve to veze ima s valjanosti prikaza? Da, sve dok golim okom s udaljenosti od milijun kilometara ne vidim Zemlju i Mjesec, smatrat ću da su slike i modeli koje vidim na Internetu i enciklopedijama smiješni🙂

      Naravno, graf pojednostavljava situaciju, ali tvrdnja da je beskorisan je apsurdna.
      Nolanov dijagramom je dobar i jednostavan (samo 2 dimenizije!) način za objašnjavanje razlike između ljevice i desnice onima koji nisu upoznati sa libertarijanizmom. No slobodno nas prosvijetlite s boljim dijagramom!

      O ljevici i desnici prema knjizi: neću reći da sam “šokiran”, ali čudno mi je da autor knjige tvrdi kako je desnica ima suprotna stajališta ili kako ne djeluje u rečenom području ili smislu. Neću sad pretjerano kritizirati jer nisam pročitao knjigu, ali ako pogledamo desnicu u SAD, onda ona ne odgovara opisu. Dakle ili nije prava desnica, ili je autor knjige u krivu (ili ga pogrešno shvaćam i Republikanska partija nije desnica?). Zanima me tko je prema autoru “desničar”.

      Podsjećam da je Friedman za sebe govorio da je liberal. On nije bio desničar.

      • Simun napisao:

        Ovo bi trebao odgovoriti netko tko bolje poznaje desnicu u SAD-u (ovdje pod pojmom “desnica” smatram opoziciju ljevici), ali moje je mišljenje da je ta desnica u permanentnoj krizi barem zadnjih 50 godina a možda i duže. Ljevica je u gotovo neprekidnom nadiranju barem od progresivista s početka 20. stoljeća. Njihalo se povremeno zanjiše udesno u smislu osvajanja vlasti od strane Republikanaca, ali to zamagljuje činjenicu da cijelo postolje na kojem njihalo visi stalno klizi ulijevo. Ako Republikanci i osvoje izbore, što je s postojećim kandidatima gotovo nemoguće, njihova administracija neće biti bitno različita od Obamine.

        Nakon Drugog svjetskog rata Mises i njegovi učenici, Ayn Rand, Milton Friedman i drugi su dali desnici određeni poticaj. Olakšali su otpor ljevici u određenim područjima, ponajviše ekonomskim. Ali to se nije pokazalo kao dovoljno. Cijeli sustav i dalje putuje ulijevo.

        Republikanska stranka je idejno prilično izgubljena i zbunjena.

      • reakcionar napisao:

        Europska unija? Koliko sam primjetio, u EU imate pravo otvoriti vlastiti posao, zaposliti ljudi koliko želite, baviti se nizom različitih djelatnosti, zgrnuti bogatstvo – uz puno regulacija, birokratskih zamki i uplitanja države, ali ako ćemo to usporediti s komunističkim sistemima kakve je 20. stoljeće vidjelo, tvrdnja je potpuno smiješna. Kao da se iz kolektivne memorije ovog naroda izbrisalo sve prije 1990. pa se današnji život u Nizozemskoj ili Danskoj čini kao ropstvo u okovima briselskih birokrata.

        “No svejedno, čak da ne postoji takva zemlja s “minimalnim” ekonomskim slobodama, kakve to veze ima s valjanosti prikaza? ”

        To što potpuno odvaja ekonomske od osobnih sloboda, kao da je riječ o dvije nezavisne varijable. Stvar je tu pogrešna u samoj teoriji, a praktični primjeri to i dokazuju. Gdje su bile osobne i ekonomske slobode u SSSRu, Kambodži 70ih, Sjevernoj Koreji, na kojem dijelu tog dijagrama? Očito su Staljin i Pol Pot bili narodnjaci. Šteta što zapadna inteligencija nije to shvatila na vrijeme, možda bi Sartre drukčije pričao o svojim idolima…:)

        “Podsjećam da je Friedman za sebe govorio da je liberal. On nije bio desničar.”

        No gle čuda, pozivaju li se na njega više republikanci ili demokrati? Tea Party ili Occupy Wall Street?😉

  3. Tomislav napisao:

    Ho. Hum. Ovo me iznenadilo. Prilicno ekstremni stavovi.
    Kao prvo, Hitler je ljevicar? Sto nije on bio vise u centru? A nacionalizam je odjednom postao odlika ljevicara?! Izvlacenje analogija iz daleke proslosti u danasnje vrijeme je vrlo klimava platforma jer za svaku tvoju analogiju ja mogu povuci svoju koja ce opravdati moj polozaj i onda se zapravo svadjamo oko toga cija analogija je bolja, sto nije bas produktivno. Takve stvari ostavljam politicarima i onima koji su dovoljno naivni da ih slusaju.

    Samo da jos komentiram par stvari sa ovog popisa:

    1. Materijalizam: ekonomski, biološki, sociološki
    – sve ovo vrijedi i za desnicare, we are all material

    2. Mesijanizam pripisan jednoj grupi: naciji, rasi, klasi
    – mislis kao korporacije i biznismeni, bankari?

    4. Totalitarizam: prožetost svih sfera života jednom doktrinom
    – free market?

    5. Brutalna sila i teror, ne autoritet, endogena sila
    – to vrijedi za obje strane (robovlasnistvo, free speech, entrepreneurship)

    10. Militarizam (ne ratobornost): novačenje, narodne armije, levee en masse
    – desni novace jednako lako ko i lijevi, samo trabaju biti ugrozen novcanici mocnika

    11. Rigidna ideologija koju provodi država: potpuni anti “Neprijatelja”
    – khm, zasto je rigidna ideologija koju provode korporacije bolja?

    13. Antiliberalizam: mržnja prema slobodi
    – slobode pojedinca moraju imati granice, tebi samo smeta sto te granice namece drzava

    14. Antitradicionalizam: protiv povijesti, protiv “reakcije”
    – naprotiv, samo drustveni judi izvlace drugacije zakljucke iz povijesti i grade druge tradicije nego vukovi libertarijanci

    15. Tendencija k teritorijalnom ekspanzionizmu kao oblik samorealizacije
    – opet, a korporacije? one su izostavljene od ove kritike?

    16. Ekskluzivnost: druga božanstva se ne toleriraju
    – i opet, ako su desnicari toliko tolerantni cemu ovaj popis?

    17. Eliminacija corps intermedairs (posredničkih tijela)
    – oh please, birokracija je prisutna posvuda

    18. Konformnost masovnih medija: tiska, radija, televizije
    – Fox News?

    19. Eliminacija ili relativizacija privatnog vlasništva: gdje preživi u imenu potpuno je pod državnom kontrolom; poduzetnik je samo skrbnik svog “vlasištva”
    – a kada je to bilo drugacije? ova recenica pretpstavlja da je privatno vlasnistvo jednom bilo “privatno” a sada nije. gluposti.

    20. Persekucija, podčinjavanje ili kontrola svih vjerskih tijela
    – za razliku od “svih vjerskih tijela _osim_ mojeg!”. same old, same old

    21. “Ispravno je što koristi Narodu” (Hitler); “Ispravno je što koristi Partiji” (Partiynost, Lenjin)
    – ispravno je sto koristi meni (psihopat)

    22. Mržnja prema manjinama
    i
    26. Lov na “izdajice”; resentment prema emigrantima
    – nevezano za lijevo-desno

    31. Koordinacija kroz slogane, pjesme, simbole, fraze
    – branding?

    32. Sekularni rituali zamjenjuju vjerske rituale
    – i? who cares? kakve veze ovo ima sa lijevima i desnima

    33. Konformizam kao vitalni princip
    – poslovna odijela, BAs i MBAs, powerpoint prezentacije, Apple proizvodi

    34. Poticanje masovne histerije
    – it’s called marketing

    35. Tehnologija u službi moći
    – tehnologija je alat i svi ga koriste

    38. Potpuno ispolitiziran život: turizam, sport, rekreacija
    – kapitalizam isto mijenja zivot na razne lose nacine – konzumerizam

    40. Borba protiv vanserijskih ljudi, protiv “privilegiranih”
    – privilegirani nisu nuzno izvanredni, samo su privilegirani. covjek bi pomislio da si protiv sindikata

    41. Potpuna mobilizacija zavisti u interesu partije i države
    – ajmo smanjiti retoriku

    • Simun napisao:

      Hvala na komentarima, ali moram napomenuti da točke nisam ja napisao nego autor knjige, koji uostalom više nije živ, tako da se nema smisla uzbuđivati oko njih.

  4. Siniša napisao:

    Osobno, smatram pojmove ljevice i desnice irelevantnima.

    Postoje druge dvije kategorije. Prva su kolektivisti (intervencionisti, socijalisti) koji smatraju da kolektiv (država, nacija, radnička klasa, zajednica vjernika … štogod) ima prednost nad pravima pojedinca, kako ekonomskim tako i političkim. I postoji druga kategorija, tj. individualisti (libertarijanci) koji smatraju da pojedinci imaju prednost nad kolektivom.

    I naravno, kako to obično biva, između njih postoji bezbroj nijansi.

    U skladu s tim krajnji kolektivisti su komunisti, nacisti, vjerski fundamentalisti (krenimo od ekstremnijih) pa do blažih oblika poput socijaldemokrata ili kršćanskih demokrata. Na individualističkoj su strani anarhisti kao ekstremniji oblik i libertarijanci kao blaži.

    Naravno da na kolektivističkoj strani nisu svi isti. Nije svejedno da li ti u državi vlada netko tko te želi potjerati u logore ili netko tko ti (samo) želi uvaliti porez na imovinu.

    Kada pogledamo naše tipčne interne svađe oko crvenih i crnih, lako je vidljivo da je to zapravo svađa kolektivista. Da li je važnija radnička klasa ili nacija?

    Ljevica i desnica? Iskreno, to ne vodi ničemu.

    • Simun napisao:

      Slažem se u mnogome. Ta dimenzija kolektivno-individualno je vidljiva i u definiciji koju sam prenio, pa i naslovu knjige. Ja tu dimenziju smatram korisnom i važnom, ali nedovoljnom. Nije moguće izmjeriti svu štetu koju je Ljevica napravila ako je jedino mjerilo s kojim mjeriš skala individualno-kolektivno ili skala prisila-nepostojanje prisile.

      Priča o ljevici je povijest i ona nije uvijek bila u opoziciji individualizmu, nego “starom poretku”, koji nije nužno bio individualistički, nego je imao razne razine autoriteta i prisile koje su obuzdavale pojedinca. U tom pohodu na staro Ljevica je “oslobodila” pojedince mnogih prijašnjih inhibicija i uništila mehanizme (prisilne!) kontrole, pri čemu je u neku ruku djelovala proindividualistički, međutim, napravila je priličnu štetu. Revolucije su općenito trenuci “oslobođenja” sa mahom katastrofalnim posljedicama.

      Također, čak i ti kao individualist vjerojatno smatraš neke vrste kolektiva poželjnim (obitelj) ili bar podnošljivim manjim zlom (nacionalna država vs. SSSR). Neke oblike prisile vjerojatno smatraš opravdanim. Mnogi ljevičari su u tome bili veći individualisti, smatrali su da je obitelj tlačiteljska struktura koju treba uništiti. Isto tako i sve granice i razne oblike kontrole (jer novi socijalistički čovjek, on kontrolira sam sebe). Tako da po mom mišljenju, definicije nisu precizne, a problem nije jednodimenzionalan.

      • Siniša napisao:

        Pa ako sam dobro shvatio ideja je slijedeća:

        a) ljevičari = rušenje starog poretka = progresiva
        b) desničari = očuvanje starog poretka = reakcija

        Super. Ali što u situacijama kad je stari poredak ljevičarski. Recimo SSSR. Jel Jeljcin 1991 bio ljevičar jer je rušio stari poredak? Jesu li komunistički generali koji su htjeli zadržati stari poredak bili desničari?

        Siguran sam da bi se i Jeljcin i generali složno uvrijedili na takve kvalifikacije.

        I dalje smatram da ljevica i desnica stvarno ne govore ništa o sadržaju.

  5. slobodailinista napisao:

    “Također, čak i ti kao individualist vjerojatno smatraš neke vrste kolektiva poželjnim (obitelj) ili bar podnošljivim manjim zlom (nacionalna država vs. SSSR).”

    Ova tvoja misao politološki je poznata kao izraz metode “istovremeno piškenje i kakenje” ili metode TKGM (tuđim k….m gloginje mlatiti).

    Nemam nikakav problem, ako smatraš poželjnim i potrebnim da za realizaciju svojeg individualizma državi plaćaš reket; pa čak i ako takvu vrstu mazohizma spremno trpiš od milja je nazivajući manjim zlom. I nemam problema ako si za takvo stanje uma spreman platiti koliko god želiš, ili za svojeg jalovog pružatelja usluga dati se mobilizirati, ratovati pa čak i umrijeti ili stajati mirno dok svira svečana pjesma. Doista, nemam nikakvih problema ako sav taj minimum neizazvane sile smatraš poželjnim i ako je svakodobno rado primaš s bilo koje strane svojeg života, slobode i imovine.

    Ali, imam problem ako si posljedice svojeg malkice nasilnog uvjerenja spreman malkice nametnuti meni ili bilo kome drugom tko bi naknadu za sigurnost i red plaćao nekoj drugoj državi ili privatnom poduzeću ili je uopće ne bi plaćao i o svemu tome brinuo oslonjen na snagu svoje pameti ili oružja.

    (Da pojednostavim, taj se tvoj stav ni po čemu, naime, ne razlikuje od nečije sulude ideje da su postavi arheoloških muzeja ili knjižnice od nacionalne važnosti pa je, eto, nužno da nam se svima otima od prihoda da bi takvi sadržaji opstali.)

    Minarhisti kao ti kolektivisti su manjeg intenziteta, oni koji sve oko sebe pokušavaju uvjeriti da je određena količina malkice nametnutog kolektivizma (država) i posljedične pljačke (porezi) IPAK nužna da bi državna policija (socijalizam) i državno sudstvo (socijalizam) uspostavili red u kojem će se blagovati osobne slobode. Znači: moramo imati malo socijalizma da bismo bili slobodni (“istovremeno piškenje i kakenje”). Nonsens.

    I nema, naravno, nikakve suvisle podjele na individualiste i kolektiviste i lijeve i desne. I jedno i drugo i treće i četvrto i peto i šesto potpuno je legitimno i poželjno ali samo ako je zasnovano na dobrovoljnosti sudionika. Svatko mora imati slobodu potpuno autonomno donositi odluku želi li biti član neke zajednice, osnovati neku svoju ili biti otok: ako želiš biti državotvorni Hrvat, rob ili bičevan do smrti ili skočiti kroz prozor, samo izvoli, ali ne o trošku mojeg života, imovine i slobode, dakle, bez upotrebe mojeg veseljka (TKGM).

    • Simun napisao:

      Nisi prokomentirao obitelj.

      • slobodailinista napisao:

        Obitelj kao kolektiv nije sporna ako je nastala i opstoji na dobrovoljnoj osnovi sudionika. I to je sve. Jedini sporni trenutak je to što dijete do svoje punoljetnosti ne može (izuzetak brakorazvodni postupak) birati želi li živjeti sa svojim roditeljima ili ne. Držim da je to velika greška i da država nekim svojim postupanjima (odgoj, zakonodavstvo, religija i sl.) izravno potiče tretiranje djeteta kao roditeljskog vlasništva s pravom državne intervencije (obavezno cijepljenje, obavezno osnovno školstvo, zabrana rada maloljetnika i sl.) koju na tuđoj djeci provode tuđi roditelji.

        • Siniša napisao:

          A ako te žena tjera na usisavanje stana. Onda to i nije dobrovoljno. Ne bi li se ti kao prekaljeni anarhist tada trebao oštro suprotstaviti takvom nasilju?
          🙂🙂🙂

        • Simun napisao:

          @slobodailinista

          Jedini sporni trenutak je to što dijete do svoje punoljetnosti ne može (izuzetak brakorazvodni postupak) birati želi li živjeti sa svojim roditeljima ili ne. Držim da je to velika greška

          Znači, ako roditelj želi prisiliti dijete da se prestane igrati u parku i ode doma ručati, krši prava tog djeteta? Obitelji bi trebale funkcionirati tako da svi imaju jednako pravo glasa, uključujući djecu?

          • slobodailinista napisao:

            Dijete bi trebalo imati ista prava kao odrasla osoba, a roditelj pravo spram djeteta samo u granicama dok svojim postupanjem ne vrši agresiju nad djetetom. Agresija znači tjeranje djeteta da radi nešto protiv svoje volje. Izuzetak je pravo roditelja da utvrđuje pravila obvezatnog ponašanja u prostoru svojeg vlasništva (stan, auto i sl.).

            • Simun napisao:

              Lego kockice u vakuumu🙂

            • Kockica napisao:

              Odlično… I tko je odgovoran kada dijete počne trpjeti posljedice svog ponašanja…?
              Tipa, išlo na cestu svojom voljom, pregazio ga auto, ostalo invalid… I da, tko to sve treba platiti!?? Liječenje, uzdržavanje invalida….
              Ali valjda u anarhofantaziji treba umrijeti – od gladi ili posljedica gaženja…
              Thanks, but no thanks!

              • slobodailinista napisao:

                Ispričavam se zbog nejasnoće prethodnog komentara.

                Evo pojašnjenja.

                Dok je dijete pod mentalnim, fizičkim i egzistencijalnim nadzorom roditelja ili onih koji na takvo postupanje polažu pravo po nekoj drugoj, nebiološkoj osnovi (udomitelji, posvojitelji, upravitelji dječjih domova), tj. dok se dijete nije u stanju racionalno ponašati kao posjednik samoga sebe, ovlaštenici bi trebali imati pravo nametati svoja pravila ponašanja koja bi svakako trebala uključivati i moralnu, ali ne i zakonsku, obvezu brige o djetetu koja obuhvaća i sprječavanje izlaganja nesreći, ali bez prava ovlaštenika da u provođenju nauma rabi bilo kakav oblik fizičkog nasilja. Kada dijete, bez obzira na dob, “bijegom” od kuće ili odlaskom iz nje ili na neki drugi način iskaže da želi jednu obitelj zamijeniti drugom ili nekom ustanovom, trebalo bi smatrati da je dijete postalo punopravni samoposjednik i ne bi smjelo biti spriječeno u toj želji bez obzira na moguće posljedice.

            • Siniša napisao:

              Hoćeš reć da ako dijete poželi gurati prste u utikač ili samostalno prelaziti cestu (crveno svjetlo, jure auti) da ga ja moram pustiti inače kršim njegova prava?

              To su gluposti. Rekao bih da sam nemaš djece kad pričaš takve stvari.

            • Nedjeljni Komentar napisao:

              >Dijete bi trebalo imati ista prava kao odrasla osoba,

              Dijete živi na račun roditelja. Zato svojem djetetu ne bih dao ista prava koja sam uživam. Isto tako ne bih prihvatio da djeca mogu glasovati na izborima. Nisi platio porez, nemaš pravo glasa.

              Naravno u sistemu bezvlašća ne bi me bilo briga za nečiju djecu, nitko ne bi plaćao poreze, niti bi bilo izbora. No u takvom sustavu ne bi mogli komentirati na blogovima jer bi umjesto toga morali provesti nešto više vremena naoružano patroliranje posjedom, hvatanje konjokradica, proizvodnju struje, vađenje vode iz bunara i slično.🙂

            • reakcionar napisao:

              “Agresija znači tjeranje djeteta da radi nešto protiv svoje volje. ”

              Jesi li ikad gledao davanje injekcije, mijenjanje pelena ili hranjenje djeteta? Bojim se da bi se prepao koliko je “agresije” potrebno da se to dijete učini čistim, zdravim i sitim🙂

        • reakcionar napisao:

          Obitelj je zajednica uvjetovana primarno biološkim faktorima, a ne pravnim postulatima i teorijama osobnih sloboda. Empirijski utvrđeno najuspješnija metoda produženja vrste i odgoja funkcionalnih pojedinaca jest monogamna heteroseksualna zajednica. Ne zato što je netko zaključio da se time maksimizira sloboda svih sudionika u igri, već zato što smo mi kao vrsta predodređeni na specifične načine funkcioniranja i ponašanja, i svaka intervencija u to ima svoju cijenu – bilo da je došla sa strane ljudi koji bi htjeli kolektivizirati ženske spolne organe, ili dati trogodišnjacima prava da iz supermarketa umjesto s mamom i tatom odu s prvim pedofilom koji im nudi čokoladu.

          • slobodailinista napisao:

            “Obitelj je zajednica uvjetovana primarno biološkim faktorima, a ne pravnim postulatima i teorijama osobnih sloboda.”

            Ovo, jednostavno, nije točno. To, među ostalim, potvrđuje bjelodana činjenica da su ljudi po prirodi naglašeno promiskuitetni i da bračne zajednice (posljedično: obiteljske) na životu u najvećoj mjeri održavaju vjerski, socijalni, inertni i egzistencijalni razlozi, a ne biološki faktori.

            Da nisam u pravu, te stvari u vezi s obitelji išle bi svojim prirodnim tokom bez uplitanja vlasti, kao što idu kod lavova i tigrova, gusjenica i labudova pa ljudi i država kao njihov žalosni isprdak ne bi, dakle, imali potrebu za institucionalizacijom intimnih odnosa kao što su brak i obitelj i ne bi imali ništa protiv, recimo, poligamnih zajednica. (Uh, sva je sreća što bračna nevjera nije kazneno djelo.)

            “Empirijski utvrđeno najuspješnija metoda produženja vrste i odgoja funkcionalnih pojedinaca jest monogamna heteroseksualna zajednica.”

            I ovo, naravno, nije točno. Produženje vrste uopće nije uvjetovano postojanjem obitelji. Nisu li bračne nevjere i izvanbračne zajednice u trajanju od nekoliko minuta dovoljne da se vrsta produži. Ista tvrdnja vrijedi, dakako, i za odgoj. Uostalom, ne dokazuju li to, primjerice, rezultati izbora i prepune crkve, urlici mržnje na nogometnim stadionima, ratovi zapjenjenih nacija i ničim izazvano bombardiranje tuđih država. Uzgred, čime se dokazuje da je obitelj a priori odgojno učinkovitija od dječjeg doma, sjemeništa, vojarne ili internata? Ničim. Takav dokaz ne postoji.

            Velika većina sudionika tih neurotičnih aktivnosti (izbori, ratovi, nacionalizam i sl.) imaju ili su imali tatu, mamu i dobar obiteljski odgoj. Ili ipak nisu: zna se da je najveći broj pedofila i sam bio žrtva pedofila. I zna se da su pedofili čije su žrtve bili najčešće upravo članovi njihove uže ili šire obitelji. Hebiga, opet je sve najčešće u obitelji. A možda da obitelj još malo reguliramo. Šta ja znam, da uvedemo kamere u stanove? Što smeta? Onaj tko ne radi ništa loše, ne bi trebao imati ništa protiv.😉

            • Simun napisao:

              Ovo, jednostavno, nije točno. To, među ostalim, potvrđuje bjelodana činjenica da su ljudi po prirodi naglašeno promiskuitetni i da bračne zajednice (posljedično: obiteljske) na životu u najvećoj mjeri održavaju vjerski, socijalni, inertni i egzistencijalni razlozi, a ne biološki faktori.

              Besmislena tvrdnja. Naime, i sam čovjekov život održavaju njegovi “vjerski, socijalni i drugi razlozi”, jer, ne postoji nikakva biološka nužnost življenja. Svaki čovjek ima slobodu volje i može u svakom trenutku odlučiti prestati živjeti i ubiti se.

              • slobodailinista napisao:

                Premda si malo pretjerao, jer je moj život ipak iniciran biološkim razlozima: parenjem mojih roditelja, bez obzira na njihovu motivaciju, a tek poslije, kada ja postajem svjestan svoje posebnosti, prelazi u podložnu poziciju spram moje volje – ja zapravo tvrdim isto što i ti: dakle, ako svaki čovjek, kao što kažeš, i s čime se u potpunosti slažem, ima slobodu volje i u svakom trenutku odlučuje o vlastitoj sudbini, onda je jasno da je reakcionar pogriješio kad je ustvrdio da je obitelj uvjetovana biološki. Obitelj je društveni, svjesni fenomen, a ne posljedica nagona.

                • reakcionar napisao:

                  “onda je jasno da je reakcionar pogriješio kad je ustvrdio da je obitelj uvjetovana biološki. Obitelj je društveni, svjesni fenomen, a ne posljedica nagona.”

                  Očito su svi dokumentarci o životinjama nečija fotomontaža, jer dalo bi se iz njih zaključiti da i životinje formiraju neke zajednice u kojima se brinu za partnera, potomstvo i rodbinu.

            • reakcionar napisao:

              “Ovo, jednostavno, nije točno. To, među ostalim, potvrđuje bjelodana činjenica da su ljudi po prirodi naglašeno promiskuitetni i da bračne zajednice (posljedično: obiteljske) na životu u najvećoj mjeri održavaju vjerski, socijalni, inertni i egzistencijalni razlozi, a ne biološki faktori.”

              Ljudski mozak građen je modularno – istovremeno imaš centar koji te sprječava da ubiješ drugog čovjeka, a ujedno možeš proizvesti ogromne količine bijesa i mržnje dovoljne da nekoga rukama zadaviš. Istovremeno možeš voljeti suprugu i djecu, ali to neće spriječiti odljev krvi u neke organe kad ti kolegica obuče predubok dekolte. Ljudska bića prepuna su unutarnjih konflikata koji su fiziološki dio njihove prirode. Model svjesnih racionalnih bića koja imaju jasne i nedvosmislene motive i homogenu svijest je potpuna glupost. Upravo zbog tih konflikata je evolucijski najuspješnija taktika zatvaranje u male zajednice koje članovima povećavaju vjerojatnost za preživljavanjem.

              Dalje, bilo bi ti dobro da pažljivo čitaš prije nego komentiraš – ja sam pričao o obitelji, a ne o instituciji braka. Ljudi vole svoju djecu, i bez te biološke činjenice nikakvi vjerski, socijalni, inertni i egzistencijalni razlozi ne bi igrali nikakvu ulogu.

              ” ovo, naravno, nije točno. Produženje vrste uopće nije uvjetovano postojanjem obitelji. Nisu li bračne nevjere i izvanbračne zajednice u trajanju od nekoliko minuta dovoljne da se vrsta produži. ”

              Ne znam da li opet ne čitaš ili ne shvaćaš što znači “najuspješnija metoda produženja vrste i odgoja funkcionalnih pojedinaca.” Za produženje vrste potrebno je s muške strane par minuta, sa ženske nekoliko godina, no trik je u uspješnosti i funkcionalnosti pojedinaca. Npr. udio samohranih majki među crnačkom populacijom u SADu u dobroj je korelaciji s kriminalom među djecom. Uzrok je vrlo jednostavan, samo ga se ne smije glasno reći u pristojnom društvu.

              “Ista tvrdnja vrijedi, dakako, i za odgoj. Uostalom, ne dokazuju li to, primjerice, rezultati izbora i prepune crkve, urlici mržnje na nogometnim stadionima, ratovi zapjenjenih nacija i ničim izazvano bombardiranje tuđih država.”

              Ne, ne dokazuju.

              “Uzgred, čime se dokazuje da je obitelj a priori odgojno učinkovitija od dječjeg doma, sjemeništa, vojarne ili internata? Ničim. Takav dokaz ne postoji.”

              Iz perspektive zdravog razuma – iskustvo.
              Iz perspektive biologije – briga i ljubav za svoje potomstvo.
              Iz perspektive austrijske ekonomije – ljudi će se o svojem vlasništvu (djeci) brinuti bolje nego kolektiv o svojem, i pametno ulaganje u djecu polučit će pozitivne rezultate kada djeca odrastu a roditelji budu u starijoj dobi.
              A iz perspektive birokratske pravno-filozofske opsesije – ničim, kao što se ne može dokazati da je Zemlja okrugla ili da je kuća sagrađena od stiropora čvršća nego ona od betona.

              Što se tiče dokazivanja, preporučam ti kratki edukativni video o tome što je dokazivanje: http://youtu.be/wLaRXYai19A

              Sve u svemu, opet klasični sukob potpunog ignoriranja svijeta oko sebe i zatvaranja u svijet apstrakcija stvorenih na krivoj percepciji stvarnosti. Kao da opet čitam Marxa….

              • slobodailinista napisao:

                “Ljudski mozak građen je modularno – istovremeno imaš centar koji te sprječava da ubiješ drugog čovjeka, a ujedno možeš proizvesti ogromne količine bijesa i mržnje dovoljne da nekoga rukama zadaviš.”

                Zaboravio si spomenuti da istovremeno s onim što si naveo možeš jesti i punjene paprike i oblizivati gornju usnu.

                “Model svjesnih racionalnih bića koja imaju jasne i nedvosmislene motive i homogenu svijest je potpuna glupost.”

                Ne znam kome se obraćaš jer ja upravo tvrdim da se u vezi s obitelji i sličnim lirskim laprdažama ljudi vode prije svega nagonom i da posljedice tih nagona većina ljudi trpi iz kojekavih “racionalnih” više ili manje uspješnih trgovačkih razloga.

                “Ljudi vole svoju djecu, i bez te biološke činjenice nikakvi vjerski, socijalni, inertni i egzistencijalni razlozi ne bi igrali nikakvu ulogu.”

                To nije istina jer isključuje mogućnost da se istim intenzitetom vole tuđa, recimo, posvojena djeca.

                “Iz perspektive austrijske ekonomije – ljudi će se o svojem vlasništvu (djeci) brinuti bolje nego kolektiv o svojem, i pametno ulaganje u djecu polučit će pozitivne rezultate kada djeca odrastu a roditelji budu u starijoj dobi.”

                Ako dobro platim (internat), uz prijetnju masnom kaznom za izbacivanje lošeg proizvoda, ili obećam zamalo neograničeno raspolaganje tim istim gotovim proizvodom (vojska i crkva), gotovo sam siguran da će se angažirani odgajatelji o mojem djetetu brinuti bolje nego o svojemu. U postolara su najgore cipele.🙂

                • reakcionar napisao:

                  ““Ljudi vole svoju djecu, i bez te biološke činjenice nikakvi vjerski, socijalni, inertni i egzistencijalni razlozi ne bi igrali nikakvu ulogu.”

                  To nije istina jer isključuje mogućnost da se istim intenzitetom vole tuđa, recimo, posvojena djeca.”

                  Ovo je već toliko nepoznavanje osnovne logike i ignoriranje vrlo jednostavnih argumenata da bilo kakva daljnja rasprava nema smisla.

    • Kruno napisao:

      Kakav si ti to anarhist koji dozvoljava da mu država svakodnevno otima preko 70% primanja?! Stvarno čudi hrabrost za takve gorde slobodnjačke izljeve kada si sljubljen sa svakodnevicom, a jedini protest koji sustavu iskazuješ je ne-izlazak na izbore – znači i taj mali input kroz koji možeš nešto individualno ubacit u zatrovani kolektiv ne koristiš kao mogućnost iskazivanja želje za slobodom. Kako ti misliš ostvariti svoju slobodu sada? Praktično, počevši od mjesta gdje stojiš pa kroz postojeće društveno-političko-ekonomsko i ino uređenje. Ne zanimaju me anarhističke fantazije u tom smislu.

      • Siniša napisao:

        “Zimzelen za klobuk, punt naj reši nas tlačanskih muk!”
        🙂

      • slobodailinista napisao:

        “Kakav si ti to anarhist koji dozvoljava da mu država svakodnevno otima preko 70% primanja?!”

        Kakav je ovo argument? Jesi li ti liberal, minarhist, libertarijanac, individualist, kapitalist ili što god drugo ako dopuštaš isto što i ja. Bacaš bombe (?), pišeš blogove (?), ideš na izbore (?) i nadaš se boljemu – ti vjeruješ da znaš koja je prava mjera otpora: molim te, prosvijetli me i učini da svijet gledam tvojim očima. Ili možda, u stvari, u potpunosti podržavaš sustav koji nam se nameće ili možda tek malo, onoliko koliko ti misliš da je u redu, da se može i mora otrpjeti. U tom slučaju, moja velika isprika: ovo je tvoj sustav i tvoje vrijeme bez anarhističke fantazije.

        Usput, kako, po tebi, netko može biti kršćanin ako nije vidio boga? Ili kako netko može reći da je protiv prisilnog boravka u koncentracijskom logoru ako iz njega nije pokušao pobjeći. Je li riječ o mazohistima (?), o ljudima, dakle, koji nemaju pravo mišlju se usprotiviti stanju kojemu se nisu aktivno oduprli?

        “Kako ti misliš ostvariti svoju slobodu sada? Praktično, počevši od mjesta gdje stojiš pa kroz postojeće društveno-političko-ekonomsko i ino uređenje. Ne zanimaju me anarhističke fantazije u tom smislu.”

        Anarhističke fantazije? Nije li svako političko mišljenje fantazija? Uostalom, u čemu je fantazija ako držim da je nemoralno prisiljavati ljude da prisilno plaćaju ono što ne žele? Nije li to fantazija, to uvjerenje da je dobra stvar ako nekoga prisilimo da čini ono što ne želi i da plaća ono do čega mu nije stalo?

        • Kruno napisao:

          Nisam ni očekivao išta više od ovoga što si napisao, a najmanje da ćeš odgovoriti na 2 jednostavna pitanja koja sam ti postavio. Oćemo probat opet?
          Kakav si ti to anarhist koji dozvoljava da mu država svakodnevno otima preko 70% primanja?!
          …Toliko naime država danas uzme meni kroz oporezivanje rada, PDV i ostale namete. Ako si zaposlen, onda si također u mainsreamu pa me zanima kako se ti to boriš za promjenu u smjeru anarhije.
          Iz toga je proizašlo moje drugo pitanje; Kako ti misliš ostvariti svoju slobodu sada? Praktično, počevši od mjesta gdje stojiš pa kroz postojeće društveno-političko-ekonomsko i ino uređenje.
          Još uvijek prekomplicirano? Hoćeš opet napisat karticu teksta koji nema veze s ovim što te pitam?

          • slobodailinista napisao:

            “Kakav si ti to anarhist koji dozvoljava da mu država svakodnevno otima preko 70% primanja?!”

            Ja sam anarhist koji trpi da mu država svakodnevno otima preko 70% primanja.

            “Kako ti misliš ostvariti svoju slobodu sada?”

            Nikako.

            Eto, dobio si jednostavne odgovore na tvoja jednostavna pitanja.

            Nadam se da si zadovoljan i da ćeš znati što s njima.

            • Nedjeljni Komentar napisao:

              Dobar odgovor.
              Usput, u svom komentaru gore nisam htio na isti način dodijavati, tek sam želio primijetiti da bi u sustavu potpunog bezvlašća (osobno) mislio da imam manje slobode jer bih morao veći dio vremena trošiti na djelatnosti koje smatram ne mogu dobro (ili ne želim) obavljati.

              U vezi komentara o minarhiji koji si spomenuo: osobnog sam mišljenja da mi je minarhija prihvatljiva iz gornjeg razloga (jednostavno ne bih želio sam obavljati minimalne dužnosti države). Ne vidim da to nužno uzrokuje prisilu nad onima koji ne žele sudjelovati. U takvoj državi ti bi slobodno mogao kupiti zemlju između dvije države (te i neke od susjednih) i proglasiti svoju državu ili recimo odbiti plaćanje svih poreza dokle god ne napuštaš svoj posjed (ne vidim zašto bi to bilo koga u minarhiji smetalo?).

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s