Jučer je osnovana Hrvatska komora poreznih savjetnika. Ne znam koje javne ovlasti ima, ali neke ima sigurno:
Danas u Hrvatskoj djeluje 29 poreznih savjetnika, a temeljna im zadaća davanje stručne pomoći o poreznim pitanjima. Porezni savjetnik pomaže stranci kod izrade porezne prijave, zastupa stranku u poreznim postupcima pred poreznim tijelima, sudjeluje u poreznim sporovima pred sudovima, nadzire pravilnost vođenja poreznih i računovodstvenih evidencija koje se vode radi izrade poreznih prijava i drugih poreznih isprava.
Sad postoji i tijelo koje će se brinuti da 29 postojećih članova ne dobije pretjeranu konkurenciju. O komorama sam pisao ovdje i pokušao ih pobrojati ovdje.
I ova komora je, naravno, potpuno nepotrebna i štetna. Tržište može bez problema samo odvojiti dobre savjetnike od loših.
Usporedbe 
izgleda da su preduhitrili računovođe 🙂
oćemo i mi neku komoricu skucat. mogli bi cisex upregnut da to isposluje. recimo, nema weba ispod 19.000 kuna i poslovne app ispod 49.000 kuna.
danas sam prodao jednu malu aplikaciju za 15k, bilo bi baš super da se mogu sakrit “ispod skuta” komore i reći da je cijena 49k jer je tako eto propisano i ne smijem protiv struke.
Ja ću prvi ići “protiv struke” i nuditi upola manju cijenu. Gudbaj komora.
Po mom iskustvu, 90% svih strukovnih udruženja, komora i slično napravljeno je zato da bi osnivači (i kasniji činovnici) kapitalizirali svoje minimalno znanje u struci i sakrili nesposobnost da naprave realnu zaradu na tržištu.
Heh Berislave, ali ideja komore je upravo u tome da ne smiješ ići ispod cijene. Ako budeš rušio cijenu biti ćeš izbačen iz komore, a zakon koji ustanovljuje komoru ujedno utvrđuje stvari koje smiju raditi samo članovi komore. Konkretno, mislim da je apsolutno nedopustivo da sajtove rade nekakvi “klinci iz susjedstva” i to je jedna od stvari koju država definitivno mora ograničiti na članove KRČD (komore računalnih djelatnika) 😛
My point exactly. Ne mogu biti izbačen iz nečega u čemu nisam član, a zakon koji prisiljava sve da budu članovi u suštini krši ljudska prava i gotovo sigurno je protuustavan. Naravno, u praksi imamo niz primjera upravo takvih zakona i “komora” (HGK, ZAMP)…
Nisam shvatio jel ti ova zadnja rečenica ozbiljna ili se zafrkavaš (što bi implicirao smajli, ali ne znam ja). U svakom slučaju, temeljni problem svih takvih “komora” je precizno definiranje tko spada pod njezin djelokrug i za što je nadležna. Ako su prijetnja “klinci iz susjedstva” jer rade upola cijene a nemaju iskustvo, je li prijetnja i developer 15 godina iskustva koji radi upola cijene kako bi preživio?
Očito je da ima rupa u Ustavu koja dopušta komore, inače ih ne bi imali toliko (vidi gore popis). Država može zakonom ograničiti skoro sva ustavna prava, o čemu sam isto pisao.
A zadnja rečenica je šala, naravno. Iako, developera sa 15 godina iskustva u hrvatskoj ima možda pedesetak, nedovoljno da ozbiljno ruše cijene, a idealno za kičmu komore 🙂
Da, ali jesu li te komore zaista obavezne? Meni se čini da nisu, evo svatko može biti poslovni savjetnik ako sklopi takav ugovor s nekom tvrtkom. Naravno, neke jesu, tj. postoje jasni kriteriji da bi se bio javni bilježnik ili liječnik, ali u većini slučajeva tih kriterija nema.
u tome i je caka, komore idu ruku pod ruku sa ograničenjem tržišta.
Ne možeš se baviti nekim poslom ako nisi član komere, dakle prvi korak za KRČD je obračunavanje sa Berislavom i njemu sličnima i oduzimanje dozvole za programiranje kroz zakonsku regulativu da se programerom postaje tek nakon što komora uruči dozvolu za rad (pa nek se bavi nadriprogramiranjem kako je Šimun nekad zgodno primjetio). A crno tržište rješite ogromnim kaznama za prekršaje. Svaki program morat će imati certifikat komore inače se smatra ilegalnim. i kažnjava se sa doživotnim zatvorom itd.
Smijem malo o računovođama…? (s obzirom da sam za to školovana… )
Je, veliki su problem “nadriračunovođe”… i to bez smajlija, mislim smrtno ozbiljno. Zakon kaže da SVATKO može voditi knjige ako poduzetnik ima u njegove sposobnosti “povjerenja”… Meni je to prestrašno. I sad svaka baba s kompjuterom u kuhinji sebe proglasi knjigovođom! uopće se ne radi o cijeni usluge, nego se radi o tome da je takav “rad” čisti fušeraj. Govorim iz prve ruke kao nekadašnji revizor.
I sad će kao nekakvo tržište iskristalizirati “dobre” od “loših”. Kaj neki tip koji otvara firmu zna koji je knjigovođa dobar, a koji loš!? Kako ću mu ja sada pokazati da sam jedan od boljih!? Njemu je to samo dodatni “trošak” koji gleda da bude čim manji. I tako, posao dobije baba u kuhinji, a ja se time ne želim baviti, jer točno tako, ne želim raditi ispod cijene, tj. imam drugih poslova koje mogu puno bolje naplatiti. Najveća je ironija da je PODUZETNIK pred zakonom odgovoran za financijske izvještaje i vođenje knjiga, a ne knjigovođa!
Svugdje u civiliziranom svijetu (znam da ćete me sad, pa ajde navalite… 😀 ) postoji ovlašteni računovođa koji je od države certificiran. Polagala sam to po engleskom sustavu i nije nikakva pljugareta, pogotovo ne porezi… Polaganje takvih ispita je ipak nekakva garancija da čovjek koji ih ima nekog jada i zna! Uostalom, i informatika ima svoje certifikate. Ok, tu nema komore, ne kažem da je bilo gdje treba i biti…. A teško mogu zamisliti da se netko protivi tome da se u nekim stvarima garantira bar minimalna kvaliteta.
E pa upravo je to ono o čemu ja pričam — ključna stvar kod tih i takvih stvari je kriterij po kojem će se odrediti tko se može baviti određenim poslom, samo taj kriterij a) mora biti jasno definiran i b) treba imati smisla. Za knjigovođe sam se apsolutno spreman složiti s tobom, kao i za pravnike i liječnike i druge osjetljive profesije koje mogu proizvesti puno štete a kod kojih postoje prilično jasni kriteriji. I za to nam ne treba komora s obaveznim članstvom — ako država propisuje neka ograničenja, onda je na njoj da ih i provede i napravi adekvatne certifikate i slično. Recimo odvjetnička komora postoji već odavno, ali njena uloga nije da procjenjuje je li neki pravnik sposoban biti odvjetnik — za to postoje ispiti koje regulura država, a komora se samo bavi internim radom odvjetnika, uključujući i regulaciju konkurencije.
Kod programiranja ima još jedan detalj, koji će doći do izražaja vrlo brzo ako bi neka programerska komora počela ograničavati tržište: svi koji neće htjeti biti članom te komore jednostavno će se spakirati i otići negdje van, gdje su neusporedivo bolji uvjeti (a posebice kad uđemo u EU).
kompleksna tema ali valjda je jasno da komore nikome ne donose korist a najmanje korisnicima usluga, svejedno o čemu se radi knjigovođe, liječnici, porogrameri.
Mislio sam da ćete bar iz aspekta programera shvatiti apsurdnost situacije.
Što se tiče ovih nazovi osjetljivih djelatnosti nitko ne kaže da određena kontrola ili garancija nije potrebna dapače no radi se o tome da to ne bi trebalo biti podskutama države već u privatnim rukama.
Komora služi da država legalizira i zaštiti postojeće ponuditelje usluga i roba od konkurencije, a zaštita od konkurencije uvijek znači da će korisnik, kupac plaćati skuplju uslugu.
A ove priče da komore služe da nas zaštite od nestručne konkurencije su samo paravan.
Pa kome je to naškodila nestručna konkurencija i u kojem to poslu molim lijepo, jel firme zapošljavaju reviziju preko oglasnika. Je moš mislit, pa valjda tražite neke reference kad idete i kod frizera, pitate barem svoje prijateljice gdje je dobro, a kamoli ne kad uzimate nekoga da vam profesionalno odradi poslove vrijedne milione.
dokaz za to da više vrijedi preporuka nego diploma je da kad netko treba operaciju srca, ne kaže daj vidi u komori da mi preporuče najboljeg, nego pitaju ljude koji su operirali srce, pitaju ljude iz struke, koji postoje i uvijek će postojati sa ili bez komore. S komorom će samo cijena biti veća a kvaliteta manja.
Nisu neke djelatnosti “tobože osjetljive”, nego stvarno osjetljivije od drugih… Kako to nije jasno…?
Kad programer neš zezne, uvijek ima restore backup… ako je dovoljno brz, čak ni korisnik neće niš skužit… A da ne velim da se kôd ipak u nekoj mjeri testira prije nego se njime krene po živim podacima…
A zarezanog pacijenta ne moš’ restorat na prijašnje stanje…
jel, a ti misliš da te osjetljive djelatnosti ne koriste programe, ti misliš da bolnice ne ovise o programima. Recimo da se usred bijela dana pokvare semafori na najprometnijem raskršću onda samo restoramo ljude koji su poginuli zbog ljudske greške?
Ovo je samo kontraprimjer da shvatiš poantu, a tko će to odrediti što je osjetljivo a što nije, tko može mene zaštititi bolje od mene samog. ti ćeš me štititi, jel isto ko što se upravitelji mirovinskih fondova brinu za moju mirovinu.
to i je kako kaže M.Friedman problem sa intervencionizmom, što on ovisi o pravim ljudima na pravim položajima a takvi sustavi ne funkcioniraju u praksi, kako god bili dobro zamišljeni. Pogledaš li kroz povijest imali smo puno ljudi koji su imali jako dobre namjere da nas zaštite ali na kraju to nije funkcioniralo. I onda se kaže, je al samo da državu nije vodio Ivo Sanader ili Jadranka Kosor nego neki pošteni i dobra Hrvat. Nažalost toga neće biti.
Potpisujem što je Vedran napisao na ovu temu. Programeri ne samo da programiraju semafore i pacemakere, nego i avioni sa stotinama putnika danas lete na fly-by-wire principu, što znači da piloti više ne potežu direktno žice mehanizama koji vode do krila, nego daju upute kompjuteru, a kompjuter onda poteže žice. Greška u takvim softverima bi imala kobne posljedice.
Argument da su neke struke važnije od drugih i da ih zato treba regulirati ne stoji.
hvala 🙂
ja za uzvrat potpisujem tvoje članke (i tražim, zapravo zahtjevam autorska prava na iste :)))
Slično s liječnicima…
Pacijent može otići bilo kome za koga smatra da ga može izliječiti, tko mu brani. Tržišni model, jelte…
A je li u redu da si svatko tko želi napiše na vrata da je liječnik…? I da, zaboravih, taj liječi u pol cijene…. (i manje, negdje je dovoljna flaša jane (Mekki Torabi i kompanija… :rolleyes )
jel a ti kad si bolesna ideš na prva vrata gdje piše liječnik. Ajde lijepo reci kad ideš kod frizera jel se raspitaš ili uđeš u prvu frizersku radnju? Kad ideš kod automehaničara onda nazoveš komoru da provjeriš koji je najbolji?
Niš ja tebe ne kužim, a valjda ni ti mene…
Da, za frizera ne kompliciram, uđem bilo di… Istoj idem samo zato jer sam lijena i ne da mi se tražit i ne da mi se novoj ispočetka objašnjavat… Kvartovska frizerka, nikakve prijateljice ni preporuke…
Da, ni za doktora ne kompliciram… čak ni za onog privatnog… odem di me osiguranje pošalje. Bogu fala, nisam bolesna pa me ne mogu ništa puno upropastiti. Da trebam operaciju srca, ne znam, valjda bih pitala, samo ne znam koga… Oni koje znam da su bili na operaciji srca, svi su pokojni… (išli valjda po preporuci, jelte… 😉 )
Jedno veliko DA, škodi mi ta “konkurencija” iz kuhinje koja mi po ničemu nije konkurencija, osim po cijeni!! (u biti nije ni tu, jer ja koštam bar duplo i to s razlogom.) A lako za mene, posla imam i previše. Ta “konkurencija” šteti najviše klijentu koji se, želeći uštedjeti, izlaže velikim rizicima. (Da se kod nas ide u zatvor zbog lažnih financijskih izvještaja, valjda bi ljudi tu profesiju shvatili ozbiljnije… ne znam….)
Ušla si u srž intervencionizma, a to je zaštita lijenih, na račun radišnih i okretnih. tko im je kriv.
“Jedno veliko DA, škodi mi ta “konkurencija” iz kuhinje koja mi po ničemu nije konkurencija, osim po cijeni!! (u biti nije ni tu, jer ja koštam bar duplo i to s razlogom.)
…
Ta “konkurencija” šteti najviše klijentu koji se, želeći uštedjeti, izlaže velikim rizicima.”
Evo potvrdila si sve moje teze, komora treba tebi da zaštitiš klijente i to im debelo naplatiš. najbolje da svatko bude plaćen koliko on misli da vrijedi jel?
Svi mi želimo zaštiti druge i želimo pravednije društvo samo ne želimo da se račun ispostavi nama
Ma, jok! Ne treba meni nikakva komora, zarađujem solidno i bez toga. 🙂
Da, klijenti dobivaju fušeraj, znalci ne mogu naplatiti svoje, pa ih manje ima “na tržištu”. Ne vidim neku dobit za klijente, osim cijene.
samo ti radi i pusti drugima da rade, simple as that 🙂
http://finance.yahoo.com/news/family-billions-artfully-sheltered-213156359.html?page=1
vidi ovo kockice
da, da, tip može platit poreznog savjetnika, to je očito… 😀
a porez uvijek plaća raja jer ga nema… 😉
nepoznavanje poreza ne spašava od njegovog plaćanja, poznavanje svakako da…..
ne znam, ne kužim ovo tvoje…
ispada da i mekki torabi koji liječi rak vodom janom treba bit konkurencija liječniku i skupim lijekovima protiv raka… pa tko što voli…
ili sam ja tu neš pobrkala…!?? :češ
kužim ja da ti ne kužiš 🙂
ajmo reći ovako, jel tebi treba zakon da te zaštiti da ne odeš kod mekki torabija koji liječi jana vodom?
znači ti plaćaš ljude da te zaštite od njega, ako je to svrha onda stvarno mislim da nema smisla razgovarati o ekonomiji i nekim dubljim analizama i usporedbama.
što je uopće poanta takvih tvdnji? što želiš dokazati da je to što je ono što netko takav radi nelegalno dokaz da sustav funkcionira.
Osim toga ako ćemo ekonomski mislim da trebamo uključiti i cijenu tog sustava u analizu.
Plaćamo čitavu vojsku birokracije da nas zaštiti od jednog čovjeka koji liječi vodom? zato imamo državno zdravstvo?
ja bih rekao da je dovoljna zdrava logika i da ja ne želim plaćati nikoga da me štiti od navedenog.
a ako netko misli da bi da je to legalno došao u napast da rak liječi jana vodom, ja mu savjetujem da si plati privatnog savjetnika za odabir liječnika, bit će mu to puno jeftinije od HZZO-a siguran sam.
Eto, a u računovodstvenoj struci sjede Mekkiji pokraj liječnika, ured do ureda.
I ne, laici ne mogu baš razlučiti koji su koji su koji. Osim što kraj Mekkija piše pola cijene. Upravo certifikati bi pomogli da se tu “napravi reda”. Znam da sad svima strši kosa u zrak, ali dajte pametniji prijedlog.
Inače, ne treba TEBI netko nešto “savjetovati”, ali nisu svi (kao) ti. Primjećujem inače da ljudi koji su u nekim aspektima, ajmo reć, superiorniji (po obrazovanju, imetku, inteligenciji, čemu već), sebe postavljaju za mjerilo.
Da, postoji nemali broj ljudi koje zakon treba zaštititi od šarlatana, uopće tu nemam dileme. HZZO je već druga priča… mislim da smo tu temu već imali, možemo još elaborirati, mislim da je interesantno…
kako ne mogu razlučiti, pa ako dođeš na sajam i fićo košta 500€ a jedan ga sumnjivi lik prodaje za 250€ ti dakle misliš da nam treba komisija da utvrdi da nešto ne štima?
genijalno, i može da tu komisiju platimo 30.000 kuna brutto po glavi ipak je to težak posao, ne može to svaki laik.
🙂
Mislim da certifikati i diplome ne daju odgovor na ovu problematiku.
Teorija kaže da bi certifikat/diplomu trebali dobiti samo oni zadovoljavaju nekakve kriterije. Praksa kaže nešto sasvim drugo, a to je da se diplome/certifikati daju kupiti, a pri tome su i jako zgodno oružje za zapriječiti nekome da se bavi nekim poslom ako ga izdavač certifikata/diplome ne voli. Da, znam možemo mi sad raspredati naširoko o “objektivnim kriterijima”, “borbi protiv korupcije” i sličnim čudesima, ali treba biti realan.
S druge strane, postoji nešto što se zove dobar glas. A taj se (za razliku od certifikata i diploma) ne da kupiti. Njega se ne može zaslužiti marketinškom kampanjom i PR-om. Njega se mora zaraditi kvalietnim radom. Word of mouth je moćno oružje u rukama kvalitetnog poduzetnika, a boje ga se oni drugi.
Joj, ljudi, vjerujte mi da znam o čemu govorim kad je računovodstvo u pitanju… Nije to fićo…
A isto tako dobro znam što znači preporuka. Evo, selim u drugu firmu od Nove godine. Dobila posao 70%(!) bolje plaćen od ovog – po preporuci… Ali… bi li me oni uopće pogledali da nije sva papirologija na mjestu…!?? … da u životopisu nisu diplome i certifikati na pola stranice…? Dozvolite mi da posumnjam u to. 🙂
što bi falilo diplomi prestižne privatne škole. zašto baš certifikat i diploma moraju biti državni. ti si zaboravila temu, što će nam komora da razlikujemo dobre od loših. jel te na novi posao preporučila komora?
🙂
“Svugdje u civiliziranom svijetu (znam da ćete me sad, pa ajde navalite… 😀 ) postoji ovlašteni računovođa koji je od države certificiran. Polagala sam to po engleskom sustavu i nije nikakva pljugareta, pogotovo ne porezi… Polaganje takvih ispita je ipak nekakva garancija da čovjek koji ih ima nekog jada i zna”
da još malo pdbodem one koji zagovaraju intervencije. Dakle kažete da je najteži dio za dobivanje certifikata bio porez. Dakle država je propisala svu tu šumu poreznih zakona i pravila i sad nam trebaju nekakvi lumeni da to skuže, da ima manje države bilo bi manje tih zakona i bilo bi puno lakše biti računovođa. A lumeni bi se mogli baviti nekim korisnijim poslom 🙂
S ovim se ne mogu ne složiti.
Svugdje je porezna problematika zakomplicirana do bola… Ne znam ni ja zašto… I još gore – stalno se mijenja…
Sanjam svijet…sanjam svijet … sanjam svijet u kome vrijedi “20% svima a ne samo njima”…
…nema olakšica, nema povrata poreza, nema subvencija, nema licenci, nema gomila dozvola, svi jednaki pred državom …
… You, you may say
I’m a dreamer, but I’m not the only one
I hope some day you’ll join us
And the world will live as one…
@kockica
trebaš osim što si kritična prema tržišnim rješenjima biti jednako kritična ako ne i više prema državnim. pročitaj http://cafehayek.com/2011/11/nudging-us-to-death.html
i razmisli, tko nam garantira da država kada nas “štiti” ima interes da nas zaštiti. kako znaš da oni neće biti korumpirani upravo od onih od kojih nas navodno štiti? ili čak i ako nas žele zaštiti kako znaš da su upravo oni u pravu. zašto im tako slijepo vjeruješ?
naravno uvijek možeš pronaći jedan pozitivan primjer (tipa ovaj koji stalno spominješ sa vodom) ali ne uzimaš u obzir čitav niz pogrešnih.
a što se tiče općenitih tržišnih naspram državnih rješenja razmisli o sljedećem tekstu i posljedicama koje to ima po društvo u cjelini
http://cafehayek.com/2011/11/another-instance-of-political-market-failure.html
Da, ovaj drugi tekst pogađa u sridu…
Ali meni on govori o tome da je demokracija per se suština problema. Teror većine nad manjinom. A bogati, poduzetni, bla-bla, su uvijek manjina. Većina su budžetski ovisnici u ovom ili onom obliku i oni kroje tko će biti na vlasti.
Demokracija je prije problem, nego rješenje… 😉
demokracija je nužno zlo u ovom slučaju no pravi problem je politika koja našim novcem kupuje glasove, tako da sama demokracija nije uzrok problema.
ako usporediš dva slučaja demokraciju sa malom državom i demokraciju sa velikom moćnom državom koja zapošljava većinu stanovništva shvatit ćeš bitnu razliku.
tako da bih ja rekao da demokracija omogućava da kad pređemo point of no return, dakle trenutak kada više ljudi uživa plodove tuđeg rada nego onih koji rade imamo problem, demokracija postaje metoda ugnjetavanja i iskorištavanja manjine.
To i je poanta mnogih znanstvenika koji tvrde da socijalizam ili socijalizirano društvo, kolektivizam kako hoćeš vode u služništvo. Demokaracija tu nije uzrok, jednostavno sredstvo ništa više.
Jako lijepo obrazloženo…
Ali tko će igdje spriječiti političare da tvojom i mojom lovom kupuju sebi ostanak na vlasti…!? Kažeš, spriječit će ih “mala država”. Ček, ček, pa njima je u interesu upravo da ta država bude čim veća, oni osnivaju raznorazne “agencije”, “povjerenstva”,… kako bi nabildali tu istu “državu”. … koja onda postaje sredstvo ekonomskog terora nad manjinom itd… A dolazak na vlast im je omogućila, tadam… – demokracija.
Iz toga slijedi da mala država brzo naraste… 😀
(Inače, našla sam zanimljiv podatak našeg Instituta za javne financije (www.ijf.hr) da smo po broju državnih službenika tu negdje s ostatkom Evrope. Rekorderi smo po broju ljudi u državnim firmama. Npr. Zagrebački holding ima 11 tisuća(!!) ljudi. Čovječe! HEP za cijelu Hrvatsku ima 9 tisuća (što je vjerujem isto previše).)
Ovo si dobro napisala.
Upravo zato što su političari rastrošni s našom lovom, mi obični ljudi smo na suprotnoj strani od političara. I upravo zato moramo političarima izbiti iz ruku naše novce i mogućnost njihovog uplitanja u sve sfere naših života (naročito ekonomske) jer se oni neće uplitati na našu korist. I upravo zato moramo ljudima objašnjavati da prestanu biti socijalisti koji se trude upravo tim istim političarima dati što više novaca i moći. I upravo su te stvari uzrokovale svjetsku krizu, nikakvi wallstreetovi i neoliberalizmi i slične gluposti.
Naravno, te se stvari ne daju promijeniti na demokratskim izborima ukoliko većina stanovništva misli da je socijalizam baš fora. I upravo zato ovaj blog i svi mi koji pokušavamo objasniti kako stvari stvarno stoje.
Male su šanse za uspjeh jer je socijalizam prevladavajuća ideologija ali citirat ću starog dobrog Churchilla: ” We shall fight on the beaches, we shall fight on the landing grounds, we shall fight in the fields and in the streets, we shall fight in the hills; we shall never surrender…”
http://blog.independent.org/2011/11/28/the-government-is-expropriating-private-wealth-at-a-rapid-rate/
valjda je moguće. zato valjda ljudi i pišu blog, gube vrijeme pokušavajući objasniti neke stvari. najlakše je reći to je tako i odustati. tako tipično hrvatski.
pogledaj ovo