Spadaju li imena ulica u slobodu govora?

U susjednoj Sloveniji:

Suci slovenskog ustavnog suda poništili su odluku ljubljanskog gradskog vijeća iz lipnja 2009. godine da se jedna ulica nazove Titovom cestom. U priopćenju s ustavnog suda stoji kako su odluku donijeli jednoglasno.

Ističu kako je davanje imena ulicama ili trgovima u Sloveniji koja je već 18 godina samostalna država po nositeljima nedemokratskog režima iz bivše SFRJ u suprotnosti s načelom ljudskog dostojanstva koje je ugrađeno u slovenski ustav, prenosi 24ur. Budući da je ulica po Titu imenovana nakon osamostaljenja Slovenije, to se ne može tumačiti poštovanjem povijesne tradicije, objasnili su ustavni suci.

– Činjenica da je Josip Broz Tito bio doživotni predsjednik bivše SFRJ znači da upravo njegovo ime u najvećoj mjeri simbolizira nekadašnji totalitarni režim – stoji u priopćenju

Iz nekog meni nepoznatog razloga Slovenci su veliki jugonostalgičari, sigurno najveći među narodima bivše Jugoslavije.

Ja mislim da je imenovati ulice po Titu krajnje neukusno. Radi se o komunističkom diktatoru koji je odgovoran za smrt tisuća ljudi. Vjerujem da je samo pitanje vremena kada će zagrebački trg koji nosi njegovo ime biti preimenovan.

Međutim, ne vidim opravdanje za miješanje Ustavnog suda u lokalne poslove Ljubljane. Ako Ljubljančani žele zvati svoje trgove po zločincima, to je njihovo pravo. Konkretno, s obzirom da imenovanjem ulice zapravo ništa fizički ne radite ulici, nisu prekršena ničija prava. Svi se i dalje slobodno kreću ulicom. Isticanje table s imenom trga na nekoj zgradi bi moralo spadati pod slobodu govora.

Šteta je što Slovenija slijedi europski model ograničene slobode govora. Američki je puno bolji.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

29 odgovora na Spadaju li imena ulica u slobodu govora?

  1. josip napisao:

    Ovdje se u potpunosti slazem sa tobom. Dali ce gradjani nekog grada nazvati ulicu imenom Tita, Hitlera ili imenom nekog robovlasnika poput npr. Washingtona je stvar slobode govora. Ukoliko naziv neke ulice postane javni problem postoje demokratski mehanizimi da se takav naziv promjeni i tu se sudstvo nema sto mjesati.

  2. Yuur napisao:

    Dobro, a uzmimo drugi primjer, nama malo bliži: Stanovnici nekog srpskog sela u Gorskom Kotaru ili Lici žele nazvati ulicu “Aleja Draže Mihajlovića”, ili pak stanovnici nekog hrvatskog sela u Vojvodini žele nazvati ulicu “Magistrala Maksa Luburića”? Znam da je uplitanje Ustavnog suda gadna stvar, ali ne misliš li da bi na neki način bilo zdravo spriječiti dizanje tenzija?

    • Simun napisao:

      Odličan protuprimjer. Ulice su zajedničko vlasništvo i ja bih podržao intervenciju u slučaju, na primjer, barikada na cestama. Ali s obzirom da natpisi na zgradama nikoga fizički ne smetaju, tek vrijeđaju, mislim da osnova za njihovu zabranu jednako slaba kao i osnova za zabranu uvredljivih tekstova u novinama.

      • Yuur napisao:

        A što da se nakon imenovanja skupi kritična masa nezadovoljnih, koji npr. ne žele svaki dan do posla prolaziti spomenutim alejama ili magistralama, ili da im se jedina osnovna škola u susjednih 10 sela nalazi u toj ulici? Da li bi i dalje ostavio da lokalna (seoska) vijeća odlučuju prema svojim nahođenjima, ili misliš da je na višoj instanci vlasti da se uplete?

        • Simun napisao:

          Lokalna većina bi nekakvim referendumskim sustavom trebala odlučivati o imenima lokalnih ulica. Ako 50%+1 glas odluči o imenu, to je to. Ne vidim razlog za uplitanje viših instanci.

          • Yuur napisao:

            Zapravo, kad bolje razmislim, vjerojatnije je da će seoskom krčmaru, mesaru, pogrebniku i sl. biti u interesu da svoje usluge nudi i stanovnicima susjednog sela, pa će biti protiv tako otvorenih provokacija. Suprotnog ponašanja će biti uvijek, sukobili ga mi sa ustavnim sudom ili principima tržišta.

            • Simun napisao:

              Ne znam može li samokontrola eliminirati problem. Nekad i nešto što jedna strana smatra normalnim druga može smatrati provokacijom. Mislim da je ministar policije prije par dana zabranio otkrivanje (ili postavljanje, nisam siguran) spomenika ili spomen ploče u nekom srpskom selu kraj Knina. Postavljanje ploče možemo gledati kao puno blažu stvar od mijenjanja imena ulice pa je svejedno očito toliki problem da se zabranjuje. Dakle službena hrvatska politika je očito u slovensko-europskom kampu gdje sloboda govora znači sloboda govora dok se vlast slaže s njom.

    • Nedjeljni Komentar napisao:

      @Šimune, super članak. Tema je intrigantna i sam sam ju htio spomenuti kad sam ujutro pročitao tu vijest, ali danas sam proveo već previše sati tipkajući🙂
      Mislim da je problem višestruk.
      Prvo treba pitati čija je ulica. Kako je ničija (tj. državna), onda odlučuje onaj tko po zakonu odlučuje (kako je to već gdje uređeno). Kad bi bila privatna, onda dalje ne bi trebalo ni diskutirati. No pozabavimo se javnim ulicama.
      Drugo, što ako javna ulica ima “neprikladno” ime. Npr. “Ulica lopova”. To umanjuje (u usporedbi s istom ulicom ljepšeg imena) vrijednost imovine nekretnina u toj ulici, pa onda građani s te strane (materijalna šteta, a ne neprikladnost imena) mogu zatražiti pravdu. Postavlja se pitanje da li Titova cesta ima takav učinak, no to bi se moglo utvrditi ispitivanjem javnog mijenja, kretanja cijena nekretnina u usporedbi s sličnim ulicama u susjedstvu i tsl. Samim tim što je ime na demokratski način doneseno mogao bi biti dovoljan dokaz. A ako je točno da su mnogi Slovenci jugonostalgični, ti jugonostalgičari možda bi čak platili više za nekretninu u Titovoj ulici tako da bi i s te strane moglo biti teško dokazati. U slučaju Titove ulice, mislim da bi bilo teško dokazati štetu. No recimo da su je stvarno nazvali Ulicom lopova i da su stanovnici uspjeli dokazati relativno veći pad cijena nekretnina. Onda bi – valjda – mogli tražiti odštetu (jer svi koji su glasali za to ime znali su da ime nije “dobro”). No čak ni tada ne bi mogli učiniti ništa glede imena. Recimo da svatko dobije $10 000 na ime štete (nakon vještačenja, itd.), ili da gradsko vijeće ponudi $1 000 i promjenu imena na prijašnje ime, i da 51% ljudi prihvati $10 000 i kaže briga me za ime. Što onda? Ne znam ni sam.
      Treće, da li ime javne ulice uopće može biti protuzakonito. Čak i prema američkom shvaćanju, može (ako potiče na nasilje). Titova ulica mislim da ne potječe na nasilje (možda veliča nasilnika, no mislim da je to nešto drugo), tako da vjerujem da je s te strane OK. Prema našem (vjerujem i EU) zakonu, puno toga je protuzakonito pa .
      Odluka slovenskog suda ipak je šokantna, no nešto manje kad se sjetimo da se radi o EU. Ljudsko dostojanstvo? Kako su to točno izmjerili? Dignity-meter – skinite ga već danas u vašem AppStoreu! Što ako nekog drugog vrijeđa neka drugo ime (recimo – sad pravim vrlo hipotetski primjer i možda grešku, no oslanjam se na memoriju – Zrinski je sudjelovao u gašenju Seljačke bune, što ako meni, kao članu HSS-a, Ulica NS Zrinskog vrijeđa dignitet?).

      @Yuur: “dizanje tenzija” naravno da nije dovoljan argument.
      Recimo da ti na svojoj kući izvjesiš logo PEPSI COLA, a ja kao tvoj susjed radim za firmu Coca Cola. Da li ti time dižeš tenzije? Naravno da ne. Zapravo ja – ukoliko počnem galamiti i prigovarati – dižem tenzije. U tom slučaju treba aktivirati policiju, da osigura tvoju imovinu (npr. kuću ili logo od oštećenja, a tijelo od fizičkih ozljeda).
      Kako je tvoja kuća tvoje vlasništvo, u biti mogao bi izvjesiti čak i transparent koji poziva na nasilje (no stvar se komplicira kad je on prominently displayed tako da se lako vidi sa javne ceste, no da ne kompliciram…).
      U slučaju da nekog ime javne ceste iritira, to je njegov problem. Osobna iritacija ne može biti opravdanje za nasilje i ograničavanje slobode govora. Osim u EU, a bogami i kod nas (evo pogledajte danas su nekog HDZ-ovca u Vukovaru optužili za diskriminaciju, sličan primjer – čovjek je pričao potpune gluposti, ali s američke – i moje – perspektive, nije pozivao na nasilje, tako da bih ga ja ostavio na miru).
      Da se vratim na primjer tog sela. Kod nas bi po istom principu (širenje etničke mržnje, rasizma, netrpeljivosti, itd.) takvo ime ulice bilo nedozvoljeno (zato ja gore koristim jednostavnije primjere koje to cjedilo države ne “filtrira”). Prema američkom shvatanju slobode govora, slažem se s Šimunom, to ime bi bilo u redu.

      (Inače nisam pravnik, niti sam čitao na ovu temu prije pisanja ovog komentara, tako je da je sasvim moguće da je on pun gluposti!)

      Zaključujem (modžda zato što sam tvrdoglav) da bi bilo lakše ukoliko bi imali manje javnog vlasništva.

      • Simun napisao:

        “Zaključujem (modžda zato što sam tvrdoglav) da bi bilo lakše ukoliko bi imali manje javnog vlasništva.”

        Kao i uvijek, najbolje rješenje🙂

        Da ga malo razradim. Već si spomenuo da bi privatizacija ulica (da netko ne misli da su privatne ceste nešto nečuveno: na svijetu ih ima tisuće kilometara, samo u Finskoj stotine tisuća) riješila problem.

        No čak i sa javnim ulicama, problem bi bio manji kad bi društvo bilo u drugim stvarima više tržišno i slobodarski orjentirano. Naime, glavna motivacija za svađe oko imena je to što ulica ili trg može imati samo jedno službeno ime. Ali što znači službeno ime? Sigurno vlast ne može natjerati ljude da u razgovoru koriste ime koje ne žele. Vlast može promijeniti ime trga a građani koji to ne žele ga mogu i dalje zvati po starom.

        Ostaju dvije stvari koje vlast može napraviti: staviti tablu sa novim imenom i unijeti novo ime u neki službeni registar koji koriste, na primjer, pošte. Ako se dosljedno poštuje sloboda govora, službena tabla ne bi bila problem, nezadovoljnici bi mogli platiti vlasniku susjedne zgrade na istom trgu da postavi drugu tablu. Isto tako, kada ne bi bilo državne pošte, privatne firme bi vjerojatno vrlo rado tolerirale tri ili pet različitih imena za jednu lokaciju, ako njihove mušterije tako žele.

        • nherceg napisao:

          “Sigurno vlast ne može natjerati ljude da u razgovoru koriste ime koje ne žele. Vlast može promijeniti ime trga a građani koji to ne žele ga mogu i dalje zvati po starom.”

          Ovo me podsjetilo na ulicu Drvinje odnosno pardon Dragutina Golika na Voltinom
          naselju. Iako je ta ulica preimenovana, stvarno rijetko čujem da itko koristi novo ime
          nego se uglavnom koristi naziv Drvinje.
          Nego htio sam dodati, zašto ne ulice numerirati brojevima kao u New Yorku i problem je
          srezan u korijenu, naravno osim broja 13.

  3. josip napisao:

    Svakako, ali pitanje je nacina na koji se takve stvari odradjuju. Nazivanje ulice u nekom Lickom selu imenom Maksa Luburica ili Draze Mihajlovica bi svakako postao javni problem. I naravno da bi u visem interesu ( dakle smanjenje tenzija ) bilo potrebno takvo nesto sprijeciti. Medjutim ne na nacin da se takvo nesto zakonski zabranjuje.

    • b16a2 napisao:

      Misliš da se Ustavni sud u ovom slučaju držao one “bolje spriječiti nego liječiti”? Sud je trebao reagirati tek ukoliko građani većinski potpišu peticiju ili nešto slično o promjeni naziva. Još bolji primjer je FIFA-ina zabrana konfederacijske zastave na stadionima. Zastave koja nije zabranjena niti u SAD-u, iako bi se trebala ticati upravo SAD-a.

      • josip napisao:

        Mislim da se ustavni sud ovom prilikom bavio politikanstvom umjesto pravom. Evo recimo meni uopce nije jasno sto je ustavni sud htio kazati sa svojim obrazlozenjem…ukoliko ga je autor prenio korektno.

        Pazi, ja bih prvi digao ruku protiv davanja imena ulice Titu, da sam stanovnik Ljubljane….medjutim to bih digao kao pojedinac koji izrazava svoje misljenje. Medjutim ustavni sud predstavlja misljenje svih gradjana neke zemlje i kao takav se nebi trebao baviti politikom.

        Tvoj primjer. Ja kao gradjanin Zagreba i suvlasnik stadiona u Maksimiru smatram da nije na FIFI da odredjuje sto ce Zagrepcani nositi na stadionima i svaka njihova uredba u vezi toga je za mene pravno ravna mojoj privatnoj uredbi o tome kakvu bi kravatu trebao nositi Sepp Baltter.

        • Simun napisao:

          “Medjutim ustavni sud predstavlja misljenje svih gradjana neke zemlje i kao takav se nebi trebao baviti politikom.”

          Ustavni sud nije tu da se bavi demokracijom i odražava mišljenje građana. Njegova je namjena da tumači tekstove i ništa više. Barem bi tako trebalo biti.

          • josip napisao:

            Mozda sam se krivo izrazio. Ovdje nije tek rijec o tumacenju nekog teksta zakona pa dali netko po tom i tom paragrafu smije ili nesmije napraviti nesto. Ustavi se obicno pisu malo drugacije i pretstavljaju hajmo kazati nekakve temeljne vrijdenosti drustva. Tu se spominju recenice poput “postovanje povijesne tradicije”. Primjeti da Ustavni sud tu sudi sto je povijesna tradicija Slovenskog naroda a sto nije. Znaci, tu se raspravlja o narodu kao cjelini…i to je bila smisao moje recenice “misljenje cijelog naroda”.

          • Simun napisao:

            @josip

            Ustavni sudovi stvarno mahom prekoračuju svoje ovlasti i glumataju nekakav vrhovni moralni autoritet u valjda svakoj zapadnoj zemlji koja ih ima. To se zove sudački aktivizam i nisam ljubitelj te prakse. Tekstove Ustava i zakona treba tumačiti doslovno a ne kreativno.

    • Yuur napisao:

      Da, i mene zanima metoda. Želim da se takve ideje izbiju ljudima iz glave, no ne tako da Centralni komitet političke korektnosti izda dekret o zabrani. S druge strane, nisam siguran da bi prepuštanje stvari slobodnoj volji građana tih sela polučilo optimalne rezultate.

      • Nedjeljni Komentar napisao:

        > … nisam siguran
        Ali to je klopka. Trebaš biti siguran (ukoliko želiš slobodu).
        Svi mislimo kako sami zaslužujemo slobodu govora, ali nismo je spremni bezuvjetno dati drugima. 🙂
        I sam se borim s tim demonima… Nije lako🙂

      • josip napisao:

        Cijela stvar je vise u domeni kulture i obrazovanja. Meni je recimo nezamislivo da bi netko npr. danas dao ime ulici “Ulica Dr. Josepha Mengela”…jednostavno, ljudi su danas dovoljno obrazovani da shvacaju da je davati imena ulica prema zlocincima degutantno. U slucaju nekih drugih zlocinaca, mislim da je tu obrazovni sektor poprilicno zakazao.

    • Nedjeljni Komentar napisao:

      Recimo da nema tih zakona o netrpeljivosti, itd. (kako bismo mogli nastaviti diskusiju).
      Ako je po zakonu lokalna (seoska ili koja već) vlast ta koja imenuje ulice, onda to ne može biti javni problem (u smislu šire javnosti – npr. države ili županije). Činjenica da se ceste financiraju (valjda) i iz državnog proračuna to komplicira (možda bi ljudi prigovarali vladi i Saborui tražili da država prestane financirati to i to selo, no ne vjerujem da imaju pravo – osim tajno, kako to kod nas već ide – diskriminirati na osnovi izraženog mišljenja).

      Ne mislim da bi potpisivanje peticije (ispod, b16a2) od strane građana županije ili šire smjelo na to imati utjecaj (osim ako ljudi u samom selu potpišu peticiju ili tuže svoju vlast lokalnom sudu).

      Zanimljivo pitanje je o zastavama i drugim simbolima (i ne samo na nogometnom terenu, nego i izvan njega, jer u nas valja pažljiv):
      https://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2011/04/17/tri-mjeseca-do-tri-godine-zatvora-za-trganje-eu-zastave/

      Ne znam odakle EU sve te idiotske ideje. Morat ću o tome malo više pročitati, no na prvu ruku rekao bih da su zemlje EU već toliko neslobodne, da jedino stalnim dodavanjem novih restrikcija mogu spriječiti radikalizaciju ljudi. Kad bi u kojoj zemlji kojim slučajem pobijedili ekstremisti, vjerojatno ne bi morali mijenjati puno zakona da ostvare totalitarizam. 99% potrebnih zakona već je uvedeno.

  4. josip napisao:

    Inace kada je rijec o ovakvim pitanjima uvijek se sjetim odgovora Talijana na upit zasto nisu srusili odredjene spomenike iz doba Fasizma. Odgovor je bio : “kada bi mi rusili spomenike svih diktatora koji su vladali Italijom….nijedan nebi ostao”.

    • Yuur napisao:

      Općenito se kod nas previše puši mit o tome da je glorificiranje “grešne prošlosti” u drugim europskim zemljama istrijebljena stvar. U Italiji na svakom koraku prodaju kalendare s Duceom, a na svakom petom autu u Mađarskoj je zalijepljena naljepnica Nagymagyarország.🙂

  5. zonasumraka napisao:

    “Međutim, ne vidim opravdanje za miješanje Ustavnog suda u lokalne poslove Ljubljane. Ako Ljubljančani žele zvati svoje trgove po zločincima, to je njihovo pravo”

    jednako tako moglo bi se reći da “Slovenci” (vs. Ljubljančani) ne žele ulicu nazvati po Titu. Nisam upoznat sa temom, pa ne znam je li možda organiziran neki referendum na tu temu, no ako nije, imamo dvije grane vlasti, lokalnu i sudsku,a “Ljubljančani” i “Slovenci” so tim nemaju mnogo veze.

    “Konkretno, s obzirom da imenovanjem ulice zapravo ništa fizički ne radite ulici, nisu prekršena ničija prava. Svi se i dalje slobodno kreću ulicom. Isticanje table s imenom trga na nekoj zgradi bi moralo spadati pod slobodu govora.”

    osobno, rekao bih da je ovo prostituiranje pojma slobode govora. Sloboda govora, povijesno i logički pojam je koji definira odnos pojedinac-vlast. Kad se vlast poziva na “slobodu govora” kako bi opravdala birokratsku odluku tu nešto gadno smrdi. Ima mnogo takvih sivih zona u kojima se legalističko-formalnom binarnom logikom mogu narušiti neki osnovni koncepti i ideje. imaš ili- ili situaciju po zadanom ključu, pa onda koju god stranu da odabereš hebo si ježa.. moje je mišljenje kako se ovom specifičnom slučaju ne može govoriti o slobodi govora (bez da ulazim u to bi li oni smjeli ili ne nazvati ulicu po Titu) jer se ne radi o tome što je netko negdje rekao, izjavio. izrazio osobni stav ili promicao vlastite ideje nego o administrativnoj odredbi o imenu ulice. S druge strane, to ne znači da podržavam odluku Ustavnog suda (vidite kako su granice rasprave unaprijed određene). Vidimo kako je Ustavni sud rastegnuo “dostojanstvo” preko svih mjerljivih granica, a lokalna vlast nategla slobodu govora. i to je uistinu sve o čemu se ovdje radi- o postavljanju pravnog presedana. Osobno, po onoj kako se u politici ništa ne događa slučajno smatram kako je ovo standardni igrokaz za buduću upotrebu.

    Odluka je dakle da ako se nečije dostojanstvo vrijeđa sloboda govora se može ograničiti. A sad taj zaključak prebacite na ostale situacije. Recimo,netko se loše izrazi o homoseksualnosti, ili kaže da je ženi mjesto u kuhinji, ili što ti ja znam.. bez obzira slagao se netko s time ili ne (a osobno ne vidim kako su takvim izjavama povrijeđena nečija prava- osim onih na “dostojanstvo”). to su situacije koje su sada osjetljive. Štoje sa svim ostalim skupinama koje žele “dostojanstvo” i tko određuje koje je i čije dostojanstvo kada povrijeđeno? ovo je carte blanche za ograničavanje onoga što se smije ili ne smije govoriti (u ovom slučaju sloboda govora u užem smislu riječi) jer uvijek i svugdje netko može reći da se time vrijeđa njegovo dostojanstvo.

    Da zaključim sa drugom zamjenom teza sadržanu u ustavno-pravnom smislu u ovoj odluci (ovo je standardna praksa). Primijetit ćete kako ne postoji diferencijacija između homo vulgarisa i institucija vlasti. Jer, budimo iskreni, prava su izmišljena kako bi čovjeka zaštitila od države, a ne od njegovog susjeda. Ne tako davno, “diskriminacija” primjerice se odnosila na zakonsku diskriminaciju (i tu se mnogo toga promijenilo) Ovdje imamo presedan gdje će vlast “štititi” nečije dostojanstvo od verbalnih ispada drugih ljudi. Kriteriji su naravno potpuno proizvoljni. Sloboda govora pa-pa..

    S druge strane, “dostojanstvo” nije narušeno primjerice osobnim pitanjima u popisu stanovništva, legitimiranjem na ulici od strane policije bez ikakvog razloga, kamerama u školama isl. Sve su te stvari tu kako bi se osigurala sigurnost i zaštita nekih drugih prava…presedani se prave i citiraju kako žele, ako treba i iz drugih država. i tak to.. nije previše komplicirano

    • Simun napisao:

      Moram napomenuti da sam ja prenio tekst iz Večernjeg, koji ga je prenio iz 24ur, dakle preveo sa slovenskog, i to iz tabloida. Tako da je moguće da je tu pokvarenog telefona bilo koliko hoćeš, pa se nisam zadržavao na konkretnim pravnim argumentima strana u sukobu. Na primjer, ne znam je li se Ljubljana pozvala na slobodu govora ili je argumentacija bila neka sasvim druga. Komentirao sam samo rezultat, a on je vjerojatno točno prenesen, i dodao svoje mišljenje da se radi o kršenju slobode govora od strane Ustavnog suda.

      • zonasumraka napisao:

        onda bih se u principu složio sa nedjeljnimkomentarom- da je ulica privatna ne bi bilo neke dvojbe. ovako, kada je stvar javnog vlasništva pod upravom vlasti, pozivanje na slobodu govora je prilično sklizak teren jer ti “koji govore” ne govore samo u svoje ime nego imaju autoritet države iza sebe.
        sad, je li ustavni sud imao pravo umiješati se to je tema sama za sebe (tko je podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti?). Tko tu koga i što predstavlja🙂. ustavna osnova za odluku je prilično tanka. rekao bih da je ustavni sud jednostavno prekoračio svoje ovlasti i postavio sumnjivi presedan. sve u svemu, pravo je ono što pravnici kažu da je pravo. u tome i jest sva “ljepota” pravne države.. a što je pravo govore im…
        http://www.usud.hr/default.aspx?Show=medjunarodna_suradnja1&m1=4&m2=5&Lang=hr

  6. Povratni ping: Prinos na 10-godišnje obveznice RH 8% « Nedjeljni Komentar

  7. Povratni ping: Zašto se ulica ne bi smjela zvati 10. travnja? | Nedjeljni Komentar

  8. Povratni ping: Prinos na 10-godišnje obveznice RH 8% | Intelektualac

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s