Sindikat po mjeri liberala?

Može se činiti da je svatko tko je za kapitalizam automatski protiv svih sindikata, ali to zapravo nije istina. Činjenica jest da su sindikati u 99% slučajeva lijevo orjentirani i ne bave se samo pregovaranjem boljih uvjeta za svoje članove nego “usput” zagovaraju i promjenu društvenog uređenja u smjeru socijalizma. Ipak, sindikat može biti potpuno prihvatljiv i iz liberalne perspektive, pod dva uvjeta:

1. Članstvo je dobrovoljno, nitko nije silom natjeran da bude član

Definicija sile je jako važna u političkoj teoriji i odudara od kolokvijalne definicije sile. Na primjer, čovjek koji je ogladnio na benzinskoj na autoputu će reći da je bio “prisiljen” kupiti nešto iako je skupo, ali to nije prisila. Općenito gledano ljudi će često reći da su bili prisiljeni učiniti nešto kako bi postigli neki cilj, ali ako nema fizičke sile, ako nema nekoga tko ih je fizičkom silom ili uvjerljivom prijetnjom silom (npr uperivši pištolj) natjerao na to, to nije prisila iliti prinuda (coercion). Isto tako ako je netko “prisiljen” biti u sindikatu jer su svi drugi u njemu, ili da bi kupovao svinjske polovice jeftino, to nije prisila u smislu u kojem tu riječ koristimo u politici.

2. Sindikat nema pravo otimanja tuđe imovine, privremeno ili trajno

To znači da pravo na štrajk ne smije značiti da radnici imaju pravo zauzeti strojeve ili tvornicu u kojoj rade, ili blokirati ulaz. Članak 60. hrvatskog Ustava kaže “Jamči se pravo na štrajk”. Zanimljiva je snaga te garancije. Prije sam pisao o tome kako su mnoge tobožnje garancije u Ustavu ublažene formulacijom “u skladu sa zakonom”… ova nije, odnosno jest ali samo za državne službe. Svi ostali imaju neograničeno pravo na štrajk. Također, u zakonu o radu piše da onaj tko osnuje sindikat ne smije biti otpušten. Nisam upoznat sa sudskom praksom, ali čini mi se da zakonski okvir iz liberalne perspektive nije korektan prema poslodavcu. Štrajk (strike) znači “udarac”… primjena fizičke sile prema poslodavcu ili njegovoj imovini se gotovo podrazumijeva i mislim da nije u redu što zakoni to podržavaju.

Pod uvjetom da su gornja dva uvjeta ispunjena sindikati su u redu iz perspektive liberalnog promatrača. Iz perspektive poslodavca sigurno nisu poželjni niti tada, ali s obzirom da ne krše njegova prava, nema osnove da traži pravdu.

Iz perspektive radnika, većini se vjerojatno isplati biti član sindikata. Empirijska istraživanja potvrđuju da sindikalizirana radna snaga ima više plaće. Pitanje je samo bi li to bio slučaj i da nema državne intervencije na njihovoj strani. Ja mislim da bi pod uvjetom da radnici nekako disciplinom nadvladaju prirodnu tendenciju svih kartela da se raspadnu – što vjerojatno nije nimalo lako. Svaki radnik je zamjenjiv ali zamjena svih odjednom je popriličan trošak pa se poslodavcu isplati dići plaće ako je trošak povišice manji. Ipak, to ne znači da se svim radnicima sindikaliziranje isplati. Što su radnici stručniji imaju jaču polugu za cjenkanje, ali da bi se mogli ujediniti distribucija njihovog radnog učinka mora biti ravnomjerna. Na primjer, kvalitetan radnik na traci može biti duplo produktivniji od prosječnog, ali ne može biti pet puta jer nije hobotnica i nema šest ruku. U nekim poljima, kao što je recimo programiranje, moguće su ogromne razlike u produktivnosti i to je vjerojatno razlog zašto u njima nema sindikata.

Promotrimo u svjetlu gornje diskusije jedan sindikat koji, koliko ja mogu vidjeti, ispunjava uvjete da ga podrži (ili bolje: da mu se ne protivi) svaki liberal: nedavno osnovani sindikat nogometaša.

U Dinamovoj su svlačionici u četvrtak bila dva nova igrača. Dario Šimić i Mario Jurić došli su uime Hrvatske udruge – nogometni sindikat i predavali Modrima o značenju i prednosti učlanjenja u sindikat. Njima možda trenutno nije potreban, ali nikad se ne zna, zato svi su se učlanili i podržali rad ‘Sindikata’.

– Tražit ćemo od HNS-a da snosi jedan dio životnih troškova igrača, koji dugo ne primaju plaću. Ljudi nemaju za kruh i mlijeko, a HNS ipak mora preuzeti dio odgovornosti, jer on je tim klubovima dao licence za igranje u prvoj ligi pa bi sad trebao pomoći tim igračima, koji su na rubu egzistencije – kaže predsjednik Dario Šimić.

Nemojte odmah skočiti na ove zahtjeve za novcem: Hrvatski nogometni savez se (koliko znam) ne financira iz državnog proračuna. Oni traže nešto od svojih poslodavaca, na što imaju legitimno pravo.

Gledam taj sindikat sa određenom simpatijom. Osnivanje pokazuje određenu poduzetnost i inicijativu, što respektiram. Je li im potreban? Nogomet je opasno zanimanje (nije dobro poticati djecu da budu profesionalni nogometaši) jer je samo mali broj internacionalnih zvijezda vrhunski plaćen. Velika većina nogometaša vjerojatno radi za plaće koje, kad se uračuna kratko trajanje karijere, nisu baš nešto. Ispravite me ako griješim, ali izjave poput ove mi daju za pravo:

(Trener Dinama Krunoslav Jurčić) A kako možeš kontrolirati situaciju kada igrači sedam mjeseci nisu dobili plaću? Nažalost, s tim se problemima danas bori pola Hrvatske lige. Osobno sam doživio kada na benzinskoj nitko ne izlazi iz autobusa, jer nema novaca niti za čips.

Dakle, dok većina programera može zaraditi pristojnu plaću – mnogo njih natprosječnu u odnosu na prosjek gospodarstva, a neki i vrhunsku – većina nogometaša životari. I dok pravo na visoku plaću ili dobre uvjete i bonuse nije pravo, pravo na isplatu ugovorene plaće svakako jest.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

30 odgovora na Sindikat po mjeri liberala?

  1. josip napisao:

    Moram priznati da ne kuzim poantu. Ti si dao dva uvijeta pod kojima su sindikati prihvatljivi. Koliko ja znam postojeci sindikati oba uvijeta zadovoljavaju.
    1) Clanstvo u sindikatima nije obavezno nitko nitkoga ne tjera da se uclani u isti.
    2) Pravo na Strajk podrazumijeva pravo na obustavu rada i nista vise…svakako to nije pravo na unistavanje tudje imovine.

    Dali to znaci da su tebi sadasnji sindikati prihvatljivi?

    • Simun napisao:

      Mogu li štrajkaši dobiti otkaz?

      • Sloboda_ili_Ništa napisao:

        Štrajk je, nažalost, legalizirano pravo jedne ugovorne strane da se bez posljedica krše odredbe ugovora o radu. Drugim riječima, na stvari je tek sloboda na ordinarno kršenje jednog klasičnog, najobičnijeg ugovora između dviju ugovornih strana. Na ovu žalosnu situaciju oštećena strana (poslodavac) može reagirati samo lock out postupkom – metodom koja tek neznatno ublažava počinjenu štetu i stvara privid ravnopravnosti.

    • josip napisao:

      Naravno da ne mogu. To i jeste poanta prava na strajk.
      Mislim, to su stvari koje su rijesene jos valjda pocetkom proslog stoljeca i nema se smisla vracati na njih. Ja se recimo potpuno slazem sa tvoja dva uvijeta, dakle o neprisilnom clanstvu i nenasilnom strajku ( dakle, strajkasi imaju pravo obustaviti rad a ne uzurpirati tudje vlasnistvo ).

  2. Berislav Lopac napisao:

    Ima jedna vrsta sindikata koja nije prihvatljiva nikada, bez obzira na ova dva uvjeta, a to su sindikati državnih službenika, odnosno svih onih koji primaju plaću iz državnog budžeta. Kako su sindikati po definiciji suprotsavljeni poslodavcima, takvi sindikati su izravno suprotstavljeni svim građanima, pa čak i (paradoksalno) svojim vlastitim članovima. U suštini, jedini smisao postojanja takvih sindikata je osiguravanje dodatnih prihoda svojim čelnicima.

    • josip napisao:

      Zaninmljivo, ali sa ovim se principijelno slazem. Da…strajk sluzi kao sredstvo zastite radnika od strane poslodavca, a buduci da su poslodavci javnih sluzbenika zapravo sami gradjani. Moze se cisto rasprave radi kazati da su sindikati javnih djelatnika zapravo protugradjanske ustanove. Vidis, ovo mi nije prije palo na pamet i trebalo bi razmisliti o tome.

  3. josip napisao:

    Medjutim stvar sa sindikatima i kapitalistima ima jedan sustinski problem. U sustini kapitalizma je da svatko gleda svoja posla i bori se za svoje privatne interese najbolje sto moze, ako treba i na ustrb drugih. Na kraju dana je samo vazno koliko ce se novca donijeti na stol pa makar sve ostalo izgorilo. I to je Ok. Ali zar sindikati ne rade upravo to?

    • radoznali napisao:

      Da, no tu zaboravljaš jednu ključnu stvar – svatko smije stremiti ostvarenju vlastitih interesa ali samo unutar pravila igre. Ovaj drugi se često zaboravlja.

      Dakle, nitko ne bi smio imati mogućnost mijenjati pravila (ni korporacije, ni sindikati, ni bilo tko drugi) već samo igrati najbolje što može unutar pravila. Nažalost, moderna predstavnička demokracija, defektna kakva je, nema riješenja za taj problem a nitko ga ustvari ne želi principijalno riješiti – tako da svima zabrani mjenjanje pravila igre, već samo drugima.

      • josip napisao:

        Slazem se, i pri tome je najvaznije ne toliko kakva su to pravila igre vec da ta pravila vrijede jednako za sve.

        Sada se vratimo na sindikate….po cemu bi oni trebali biti problem?
        Sindikati bi svakako bili teopretski problem da recimo firma A moze imati organizirani sindikat dok se u firmi B nesmije organizirati isti. Medjutim buduci da vrijede ista pravila igre za sve sindikat je tek jos jedno od pravila na koje kapitalista treba paziti u utakmici.

        Pri tome treba imati na umu ono sto je Berislav gore napisao…ovo ne vrijedi za sindikate javnih djelatnika. Em zbog razloga koje je on naveo, em sto na javnu upravu ne djeluju trzisni mehanizmi.

        • radoznali napisao:

          Problem su po tome što su oni također interesna skupina kao i korporativni lobiji i, isto kao i korporativni lobiji, guraju svoj interes na štetu svih ostalih – mijenjajući pravila igre u svoju korist.

          Dakle, tu nije pitanje jesu li ista pravila za firmu A i B već smiju li sindikati uopće imati zakonska prava koja danas imaju – tim više što isti oblik udruživanja, a to je kartel, u većini zemalja ilegalan i kažnjavan vrlo strogo.

          • josip napisao:

            Sto se to ne naziva “trzisna utakmica”?
            Ali mislim da vi svi ovdje precjenjujete sindikate.
            U Hrvatskoj zapravo gotovo da i nema sindikata koji nesto predstavljaju. Jedini izuzetak su sindikati javnih djelatnika.

        • radoznali napisao:

          Ne. Tržišna utakmica (eng. competition) je nešto sasvim drugo. Ovo što oni rade bi se najbolje moglo okarakterizirati kao lobiranje.

        • radoznali napisao:

          Jedino ako je i nasilna revolucija dio demokratskog procesa.

          • josip napisao:

            Ne shvacam sto te smeta kod lobiranja. To je uobicajena poslovna praksa svugdje u svijetu. Ok, mozda kod zamisljenih imaginarnih svjetova takvo nesto ne postoji, ali dok je biznisa bilo je i lobiranja.

        • radoznali napisao:

          Kapitalizam još od Adama Smitha leži na pretpostavci da u ostvarenju vlastitih sebičnih ciljeva budemo od koristi drugima (“It is not from the benevolence…”). Kapitalizam + lobiranje i odjednom ta pretpostavka više nije točna, tj. – odjednom je moguće ostvarivati vlastiti interes bez da drugi imaju od toga korist.

          Moderno lobiranje nije stalo samo na tome, već je i kolateralnu štetu prebacilo na druge igrače. Da se razumijemo – nije svo lobiranje loše – davanje stučnog mišljenja je sasvim u redu – no utjecanje na donošenje odluka vlasti putem lobija tj. prisilom itekako je.

          • josip napisao:

            Gle, lobiranje je standardna praksa u kapitalizmu, dapace, pravilo je …sto je vise novca u igri, vise je i lobiranja. Mozda to Smith nije predvidio jer su u njegovom svijetu svi racionalni ali to je njegov problem.

          • Nedjeljni Komentar napisao:

            radoznali mislim da ne razumiješ bit problema.
            Ako je jedna vrsta lobiranja u redu, a druge vrste nisu, onda netko (wink wink) treba odlučiti koja je vrsta “podobna”. Taj netko naravno je država, a to znači ograničavanje slobode govora po mjeri onog na vlasti.

            Drugo, lobiranje nema veze s prisilom. Tko je g. Sanadera (ako se ustvrdi njegova krivnja) prisilio da se detaljnije pozabavi bankarskom problematikom u Hrvata?

            Treće, evo ti jednostavnog scenarija: recimo da država ima 3 zaposlena (predsjednik, sudac, policajac) i da im ustav ne daje nikakve ovlasti osim najužih mogućih koje trebaju za obavljanje posla. Sad na scenu stupa lobist. Što on tu može izlobirati? Naravno, odgovor je ništa, jer niti jedan od te trojice mu ne može pomoći zato što imaju najmnimalnije moguće ovlasti, a građani im ne žele dati veće ovlasti.
            U još jednostavnijem primjeru, recimo da u zemlji vlada anarho-liberalizam tj. da se ljudi širom Hrvatske organiziraju kako im se sviđa. S kim bi lobisti mogli razgovarati kad nitko ne donosi nikakve odluke koje obvezuju ostale?

            Štetu stvara i na druge igrače prebacuje država i njeni službenici.

  4. Yuur napisao:

    “Hrvatski nogometni savez se (koliko znam) ne financira iz državnog proračuna. ”

    U ovo ne da sumnjam, nego smatram da je nemoguće – najam i održavanje stadiona, prijevoz nogometaša, njihov trening i sva medicinska njega, sve mi se to čini kao prevelik trošak da bi ga se pokrilo iz sponzorskih ugovora i ulaznica.

  5. puljanin napisao:

    Možda HNS kao takav ne dobija lovu direktno iz državnog proračuna, ali svi klubovi su na gradskim sisama a gradovi opet dobijaju dio love i iz državnog proračuna (inače bi 90% gradova odavno bankrotiralo jer se dokazano ne mogu samofinancirati). A ima i primjera gdje su gradovi dizali komercijalne kredite kod banaka da bi se jadnim nogometašima koje gleda u prosjeku stotinjak pijanih navijača, isplatile plaće jer kao nogometni klub mora biti u prvoj HNL, to je naprosto prvorazredno pitanje u gradu. A da ne pričamo o tome kako nogometaši prijavljuju ugovore i plaćaju doprionose i poreze …. pa ti njih žali ….

    • Yuur napisao:

      Moram priznati da sam nemaran oko toga što je država a što grad u ovakim slučajevima. Uglavnom, mislim na to da dobivaju novac poreznih obveznika, protiv njihove volje, bilo preko gradskih ili državnih potraživanja.

    • josip napisao:

      Upravo tako,
      Da se razumijemo, mislim da nitko nema nista protiv da se financiraju amaterski klubovi u n-tim ligama cisto da se djeca mogu baviti sportom. Medjutim financiranje BMW-a i manekenki profesionalnih nogometasa od strane poreznih obveznika je nedopustivo.

      • radoznali napisao:

        Zašto samo djeca?

      • radoznali napisao:

        Nažalost, to je velikim dijelom stanje u Hrvatskoj – sport je za djecu, a odrasle neka se bave nečim drugim – kladionicom ili gledanjem tekme uz pivu i dobar kauč.

        • Nedjeljni Komentar napisao:

          Tko odraslima brani da se bave sportom?
          1. To je tipični način razmišljanja ljudi koji pomažu stvaranje velike države – ako se država ne umiješa, svi ćemo pomrijeti!
          2. Ogromna većina sportskih objekata nedovoljno se koristi. Možda bismo trebali donijeti zakon prema kojem bi policija građane prisiljavala na odlazak u dvorane gdje bi svako morao oderati 20 krugova i 100 sklekova?
          3. Država je najgori mogući investitor. Sav novac koji se ne-razbacivanjem na sport uštedi ostao bi na raspolaganju građanima koji bi onda sami mogli odlučiti da li u kladionicu ili u sportsku dvoranu (što je posebno smiješno, odlazak na tekmu je u 99,99% slučajeva pasivno bavljenje sportom, tj. gledanje – tako da je cijeli argument o tome kako se prestankom izgradnje dvorana i sličnih objekata ljudima ne omogućava bavljenje sportom).

      • Nedjeljni Komentar napisao:

        Josipe, kad država uopće ne bi financirala sport i kad bi ti tim putem godišnje ostalo recimo dodatnih 100 kuna, da li bi ih uplatio kao donaciju lokalnom amaterskom klubu?
        Ako ne bi, onda si ti jedan od onih koji imaju nešto protiv.
        Ako bi, onda još trebaš proći jedan test iskrenosti: koliko si amaterskim klubovima uplatio ove godine? Više ili manje od 50 kuna?

        Kako si možemo uzimati za pravo odlučivati o takvim stvarima kao što je državno financiranje bilo čega u ime desetaka tisuća ljudi na minimalcu? Čak i u slučajevima gdje bi većina dala novac amaterskim klubovima, oni većinom ne bi jer nemaju od čega. Zato svako davanje treba biti voluntarno i ne kroz proračun.

        Sadašnji pristup rasipa tuđi novac, povećava porezna opterećenja, sponzorira političku podobnost i ne doprinosi razvoju ničega (u usporedbi s situacijom kad bi građani sami odlučili taj novac potrošiti)

    • Simun napisao:

      Ekscesi gradskih vlasti me puno manje smetaju od državnih. Smatram (možda sam u krivu) da građani imaju tim bolju kontrolu nad političarima što je politički entitet manji. A većina gradova u RH su manji gradovi.

    • Nedjeljni Komentar napisao:

      O tome sam pisao ovdje
      http://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2011/03/06/fiskalna-neodgovornost-odbijen-sdp-ov-prijedlog-izmjena-zakona-o-sportu/
      Sve ide po starom jer tako odgovara trenutnoj vladajućoj koaliciji (a budućoj će odgovarati neka druga vrsta rasipništva).

      Isto tako pisao sam o iznosima koji se za sport odvajaju u Rijeci, Splitu i Zadru. To je užas. Svako financiranje sporta treba u potpunosti ukinuti.

      Što se tiče sindikata nogometaša, osobno mislim neka im bude – prve koje treba ukinuti su oni u javnim firmama, prosvjeti i ostale koje plaća država, a ako klubovi opstanu (kao privatne firme), neka se zaposleni organiziraju!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s