Reindustrijalizacija? Hvala, ne treba!

Čitam opet o reindustrijalizaciji zemlje. Neću ni stavljati link, te su priče uvijek iste. Ako se shvate ozbiljno mogu završiti samo u državnim subvencijama proizvodnje i izvoza i ograničenjima uvoza, dakle loše.

Ne trebaju nam veliki umovi da nam smišljaju industrijske strategije. Stvari su zapravo jednostavne. Ekonomist David D. Friedman, starog Miltona sin, smatra svojim najvećim doprinosom ekonomskoj debati jednu jednostavnu ali moćnu analogiju. To baš i nije mala stvar, jer on je oštar mislilac, napisao je nekoliko odličnih knjiga. Pogledajmo onda o čemu se radi.

Umjesto Friedmanovog originalnog opisa iz Hidden Order: The Economics of Everyday Life, prevest ću, jer je dobra, reformulaciju koju je napisao Steven Landsburg u knjizi The Airmchair Economist:

Postoje dvije tehnologije za proizvodnju automobila u Americi. Jedna je proizvodnja u Detroitu a druga je uzgajanje u Iowi. Svatko zna za prvu tehnologiju; da vam ispričam o drugoj. Prvo zasadite sjeme, jer ono je sirovina od koje se prave automobili. Čekate par mjeseci da izraste žito. Zatim požanjete žito, ukrcate ga u brodove i pošaljete ih na istok u Pacifički ocean. Nakon par mjeseci, brodovi se vrate sa Toyotama na njima.

Međunarodna trgovina nije ništa drugo nego vrsta tehnologije. Činjenica da postoji mjesto koje se zove Japan, u kojem ima ljudi i tvornica, irelevantna je za blagostanje Amerikanaca. U analizi trgovine možemo pretpostaviti da je Japan divovska mašina sa misterioznim mehanizmima koji pretvaraju žito u automobile.

Svaka politika zamišljena da favorizira prvu američku tehnologiju zapravo favorizira američke proizvođače automobila u Detroitu ispred američkih proizvođača automobila u Iowi. Porez ili zabrana na “uvozne” automobile je zapravo porez ili zabrana na automobile uzgojene u Iowi. Ako štitite od konkurencije autoindustriju iz Detroita, nužno morate oštetiti farmere iz Iowe, jer upravo su im oni konkurencija.

Briljantno, zar ne?

Ne trebaju nam tvornice, međunarodna trgovina je tvornica. Primjer nije usmjeren protiv industrije kao takve, jednako je moglo pisati da ne treba štititi poljoprivrednike jer je međunarodna trgovina oranica koja pretvara automobile u žito.

Lokaliziranje gornje priče bi kod nas izgledalo ovako nekako: svaka subvencija i poticaj slavonskoj poljoprivredi je zapravo diskriminiranje onih koji pšenicu uzgajaju u dalmatinskim apartmanima i hotelima. Svaka subvencija vlasnicima maslinika, na primjer, je na štetu onih koji maslinovo ulje proizvode pomoću ležaljki na plažama. I tako dalje… bitan je uvid da poticanje jedne djelatnosti uvijek ide nauštrb drugih, naizgled nepovezanih. Kad se borimo protiv stranaca, borimo se uvijek zapravo protiv domaćih.

Na slici: tipična hrvatska tvornica. Konkretno, ovdje se proizvode Golfovi dizel, u narodu omiljeno prijevozno sredstvo. Prije nego se isporuče krajnjem kupcu, vrši se završna obrada u Njemačkoj😉

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

16 odgovora na Reindustrijalizacija? Hvala, ne treba!

  1. Yuur napisao:

    Moram priznati da sam ugodno šokiran otkrićem ovog bloga. Nekih godinu i pol dana već pomalo proučavam neke američke “Austrijance” i njima srodne duše (Mises, Hayek, Friedman, Schiff, National Review ekipa i sl.) i često me hvatao očaj što u domaćem javnom diskursu nema niti spomena o osnovama ekonomije. Drago mi je da ipak postoje ljudi koji znaju da ekonomiju uvjetuju zakonitosti poput “2+2=4”, a ne retoričke smicalice i prazne floskule koje jedine dobivamo od svih političkih struja u Lijepoj Našoj.

    • Micron napisao:

      Ovo bi skoro bilo točno da nema države između. Problemi nastaju u neproizvodnim djelatnostima i administraciji. Gdje su oni u tim formulama? A bez njih se nažalost ne može…

  2. Nedjeljni Komentar napisao:

    Odličan post. Stavit ću Landsburgovu knjigu na svoju to-do listu.

  3. davor napisao:

    Pozdrav i podrška autoru bloga.
    Hvala i g. Bakiću na preporuci.

  4. Toni napisao:

    “Primjer nije usmjeren protiv industrije kao takve, jednako je moglo pisati da ne treba štititi poljoprivrednike jer je međunarodna trgovina oranica koja pretvara automobile u žito.”

    Naravno da je ovo točno, jedino što moramo posijati i požeti dovoljno žita da ga pretvorimo u 50000 automobila godišnje…

  5. Toni napisao:

    Isprike na pogresnom citatu.

    Trebalo je biti:

    “U analizi trgovine možemo pretpostaviti da je Japan divovska mašina sa misterioznim mehanizmima koji pretvaraju žito u automobile.”

  6. Big A napisao:

    Odličan post,

    Mislim da sličan argument koristi Kenichi Ohmae u “The Invisible Continent”.

    Ovakve sažete, kratke i jednostavne analogije su ključne kako bi se dokučili širi i nezainteresirani slojevi

  7. Neo napisao:

    Jednadžba ima samo jednu neravnotežu (analogija na sliku Zlatnog rata);
    1. Koliko auta možete kupiti nakon jedne ljetne sezone?
    2. Koliko ljetnih sezona možete platiti nakon prodanog auta?

    Najmanji od njemačkih prozvođača, BMW, je u prvom kvartalu uprihodio preko 16mlrd €, a naša cijela obala za cijelu godinu jedva trećinu te cifre. Dobit BMW-a nakon prvog kvartal je 1,9mlrd €, naši ‘turisti’ tu cifru ne mogu sanjati ni u kunama…

    Poanta moje priče je da nama trebaju proizvodi sa ‘visokom dodanom vrijednošću’.
    Visoku dodanu vrijednost može se dobiti samo sa proizvodom u koji ste ugradili svoje znanje i tehnologiju, što više vlastitog znanja i vlastite tehnologije to je viša profitna marža koju ostvarujete, viša profitna marža viši standard…
    A to u svakom slučaju ne možete dobiti ni rentanjem obale u dva ljetna mjeseca ni uzgojem žitarica u Slavoniji…

    Hrvatskoj trebaju tvrtke kao što su KODT, ADPL i slični, jer sa ‘obalom’ i slavonskom ravnicom možemo samo biti tu gdje jesmo.
    Zato se ne bi složio sa vašim naslovm ‘Reindustrijalizacija? Hvala, ne treba!’.
    Možda ne treba ako ste kuhar ili konobar ali meni kao inženjeru industrija i te kako treba… inače se mogu samo odseliti odavde

    • Simun napisao:

      U pravu si (nadam se da možemo biti na ti? Na internetu je takav običaj…) što se tiče toga da je ova analogija gruba i ako ideš u detalje (npr gledati prihode) ona se raspada(kao uostalom i svaka analogija). Stvar je u tome da iako Friedman ovdje nije rekao ništa novo, rekao je to na jedan novi način, drukčije je sročio, i jako puno ljudi ima “ah!” reakciju na ovaj primjer.

      Nemam ništa protiv proizvodnih tvrtki, stvarno🙂, ali ne bih se složio da nam trebaju, preciznije, ne slažem se s onim što obično slijedi nakon tvrdnje da nam trebaju, a to je “ajmo ih poticati”.

  8. Neo napisao:

    Osobno mi je jasna bit cjelokupnog bloga kao i ovog članka, državni intrevncionizam i protekcionizam uvijek završavaju sa još gorim stanjem nego što je bilo. Krajnja posljedica su uvijek samo visoki porezi i neizbježna korupcija…
    Međutim kad govorimo o gospodarskoj strategiji Hrvatske onda reindustrijalizacija treba biti JEDAN OD puteva koji treba podržati. Uloga države u tom putu, kako je ja vidim, je samo u stvaranju logisitike za razvoj, nikako neki novci ili subvencije.
    Logistika znači niže poreze, niski ili nulti ulazni inputi i smanjivanje administrativnih barijera, smanjivanje utjecaja državni i lokalnih polatičara na procese (sve ono što naša država radi suprotno)

    • Simun napisao:

      Godišnje se u Hrvatskoj osnuju tisuće novih firmi (potražiti ću kasnije točnu brojku). Među tim firmama ima i puno proizvodnih. Ako uvjeti budu takvi da im se isplati rasti, one će rasti. Političari pak žele nešto drugo, oni bi ih primili za uši i dizali, a to nije dobro, jedino što ćemo time dobiti su klempave firme🙂

  9. Marko Kristof napisao:

    Eh, da, to bi svršeno funkcioniralo kada bi bilo kakvo poticanje svuda u svijetu bilo zakonom zabranjeno. Dok ne bude uvijek će se naći neki ekonomist koji će izračunati da se kini, tajvanu ili europi subvencije u različite sektore ipak isplate.
    Ali čekaj, zar zabrana poticanja također nije regulacija?

    • Simun napisao:

      “Ali čekaj, zar zabrana poticanja također nije regulacija?”

      Dobar!🙂

      Ja nisam protiv zabrane poticanja ako se radi o dobrovoljnom poticanju, npr. ako bi Agrokor odlučio poticati sadnju uljane repe to je OK, ali ako to država radi, to nije OK.
      Naravno da sam protiv nekog hipotetskog svjetskog/nadnacionalnog tijela (npr. WTO) koje bi zabranjivalo poticanje.

      Istočne tigrove i njihove politike ću još prokomentirati u odvojenom postu.

  10. Povratni ping: Tko je industrijalizirao Hrvatsku i kada? | Usporedbe

  11. Adrijan napisao:

    “Ne trebaju nam tvornice, međunarodna trgovina je tvornica.”

    Ovo jasno govori da ne razumiješ uopće bit problema.
    Država bazirana na uslugama, poput naše je upravo predodređena za propast.
    Bez tvornica, industrije, proizvodnje niti jedna zemlja ne može imati rast. Upravo ovakav način razmišljanja kojeg ti predlažeš, kako je tvornica trgovina, turizam spas nas je doveo do ovoga.
    I svi kvazi ekonomisti koji rast pokušavaju bazirati na uslugama zapravo upropaštavaju narod. No njih naravno zaboli dupe kad dobre dobre bonuse.

  12. Povratni ping: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s