Borba protiv tržišta

Prije nekoliko godina sam pročitao knjigu Kapitalizam i sloboda Miltona Friedmana. U cjelini dobra knjiga, ali ono što mi je u njoj bila potpuno nova informacija, za što sam prvi put čuo, je bilo objašnjenje o tome kako licenciranje profesija (Friedman navodi primjer liječnika) zapravo služi ograničavanju konkurencije i dizanju prihoda licencirane grupe.

Ne samo što prije toga nisam uopće o tome razmišljao, nego bih, ako išta, pretpostavio suprotno. Pa zar licenciranje ne otežava pripadnicima profesije da se konačno, nakon dugog školovanja, počnu baviti svojim poslom? Zar im nisu dodatni uvjeti samo trošak i problem? I zašto im to država uopće radi… mora da ima nešto u objašnjenjima da se država tako brine da građanima osigura kvalitetu.

Danas znam da stvari stoje drukčije: inicijator strogih propisa nije država, nego upravo struka na koju se oni odnose. Neintuitivno u najmanju ruku, ali točno.

Borba protiv tržišta traje svakodnevno, ali većina ljudi ju ne registrira. To je namjerno, naravno, ne možete ljudima otvoreno reći “zakomplicirati ćemo stvari i ograničiti konkurenciju da vam iz džepa izbijemo više novca”. Borci imaju razrađenu terminologiju, oni uvijek govore o tome da se bore protiv kaosa i nereda, da su duboko zabrinuti za kvalitetu usluge, sigurnost i zaštitu (jadnih) ljudi.

Današnji tisak javlja da se Hrvatska odvjetnička komora (HOK) žestoko pobunila protiv namjere radne skupine da iz Kaznenog zakona izbaci djelo nadripisarstva:

– Sada je, pak, nadripisarstvo izbačeno iz zakona. Navodno je obrazloženje radne skupine za taj potez da ni jedna zemlja ne donosi zakon kako bi se njime štitio privatni interes, već se štiti javni interes – kaže Andreis i pita se kako je uopće moguće postaviti takvu tezu, budući da se nadripisarstvo na prvome mjestu sprečava radi zaštite građana. – Ako interes građana da imaju adekvatnu pravnu zaštitu nije javni interes, onda ne znam što jest – ogorčen je predsjednik HOK-a.

– Ukine li se djelo nadripisarstva, to znači da će se golemoj skupini ljudi, redom nestručnjaka, omogućiti da rade i naplaćuju honorare a da za to ne plaćaju porez i da pritom za svoj rad nemaju nikakve obveze ni odgovornosti. Takav je pogled na stvari nedopustiv – kaže Andreis.

Gospodine Andreis, građani nisu budale. Jako dobro znaju što je njihov interes i jako će se pažljivo pobrinuti da dobiju vrijednost za svoj novac. Ono što će se pobrinuti za kvalitetu je reputacija. Reputacijski mehanizam djeluje i sada jer se ljudi uvijek pokušaju raspitati koji je odvjetnik (liječnik, zubar, zidar…) dobar a koji nije, iako im država navodno garantira kvalitetu.

Nikakva državna intervencija nije potrebna.

P.S. Osniva se još jedna komora (vidi ovdje popis komora u Hrvatskoj), ovaj puta za novo zanimanje javnog ovršitelja:

Hrvatska javnoovršiteljska komora

Članak 10.

Javni ovršitelji, javnoovršiteljski zamjenici, javnoovršiteljski pomoćnici, javnoovršiteljski službenici i javnoovršiteljski vježbenici na području Republike Hrvatske obvezatno se udružuju u Hrvatsku javnoovršiteljsku komoru (u daljnjem tekstu: Komora). Sjedište Komore je u Zagrebu.

Članak 18.

Javnoovršiteljska mjesta u Republici Hrvatskoj određuje Ministarstvo, na temelju pribavljenog mišljenja Komore i županijskih sudova u Republici Hrvatskoj, vodeći računa o tome da na svakih osamdeset tisuća stanovnika bude najmanje dva javna ovršitelja, a na području svakog županijskog suda najmanje jedan javni ovršitelj.

Članak 109.

Javni ovršitelj ima pravo na nagradu za rad i na naknadu troškova u obavljanju službenih radnji iz svoga djelokruga u skladu s Pravilnikom o nagradi za rad i naknadi troškova koji donosi Komora uz suglasnost ministra.

Još jedna rentna pozicija. Biti će veselo kad komora osmisli tarife. Upravo je nevjerojatno kako je javnost oguglala na to da neke struke same sebi određuju koliko će biti plaćene (!), što je zapravo prvorazredni skandal. Kontrola ministra ne znači ništa. Ministar si samo četiri godine (u prosjeku i manje, možda dvije), a nakon toga se vraćaš natrag u struku. Zar netko očekuje da si ministar pili granu na koju će uskoro sjesti?

Primjetite još jednu sitnicu. Gore piše “vodeći računa o tome da na svakih osamdeset tisuća stanovnika bude najmanje dva javna ovršitelja”. Kakav bi motiv ministarstvo imalo da imenuje premalo ovršitelja? I zašto je onda potreban članak zakona da to spriječi? Naravno da se ne radi o tome, radi se upravo o suprotnom, želi se osigurati da ministarstvo ne imenuje previše izvršitelja. Pri tome 80.000 služi kao sidrena brojka, koja je tu da usidri očekivanja.

Krajnje je vrijeme da prekinemo tu praksu da interesne skupine same pišu zakone koje se na njih odnose.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

3 odgovora na Borba protiv tržišta

  1. Yuur napisao:

    Odličan tekst!

    Najnoviji primjer državnog protekcionizma interesnih skupina mogli smo vidjeti s dolaskom Taksi Cammeo-a u Zagreb. Izjave drugih taksista, koji su blokirali Zagreb automobilima, su jako lijepo prikazale suštinu mentaliteta koji vlada ovdje: “Mi imamo Bogom dano pravo da izvršavamo rad koji želimo i naplaćujemo ga koliko želimo, a da ostali plaćaju za našu protekciju, skuplje usluge i nemogućnost drugoga da obavlja ovaj posao. Svaka druga opcija je kršenje radničkih i ljudskih prava, ‘dumping’ i ‘nelojalna konkurencija’.

  2. Povratni ping: Još jedna komora… | Usporedbe

  3. Povratni ping: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s