Sardine u Srbiji (o komparativnoj prednosti)

Boris Dežulović piše o nedavnoj ekonomskoj povijesti:

Jadranska pivara neće biti prva: pre četiri godine u Komiži na ostvu Visu nekadašnja slavna fabrika sardina Neptun u vihoru tranzicije rastavljena je i cela preseljena u – Niš. Kako se proizvodnja konzerviranih sardina isplati u zemlji koja nema ni mora, ni sardina, i koja sardine mora uvoziti iz Tunisa, a ne isplati na ostrvu koje je celo okruženo morem prebogatim sardinama – jedna je od misterija hrvatske tranzicije.

Dežulović je inteligentan autor, ali ovdje mu je nešto promaklo. Rezultat koji on opisuje je u tržišnom gospodarstvu moguć bez ikakvih mutnih poslova.

Svojevremeno su Paula Samuelsona (autora najprodavanijeg udžbenika iz ekonomije) pitali da imenuje jednu teoriju u ekonomskoj znanosti koja je istinita, a da se ne radi o trivijalnoj opservaciji. Odgovorio je: komparativna prednost.

Teorija komparativne prednosti nije komplicirana, ali je neintuitivna. Čitav niz pogrešnih uvjerenja (o slobodnoj trgovini, o carinama i kvotama, o logici proizvodnje) proizlazi iz tog nerazumijevanja.

Teorija kaže ovo: ne moraš biti najbolji.

🙂

Malo opširnije: ne moraš biti apsolutno najbolji u nečemu da bi imao koristi od razmjene.

Recimo da su Višani bolji od Nišana i u turizmu i u proizvodnji sardina. Znači li to da će raditi i jedno i drugo? Ne. Koncentrirati će se na ono u čemu su bolji, turizam, a konzerve će uvoziti.

Hmmm… hoće li?

Zbog jasnoće, cijelu stvar je nužno ilustrirati brojkama. Recimo da su Nišlije loši u svemu. Niti im ide turizam, niti proizvodnja sardina. U jednom danu proizvedu ili 1 konzervu ili 3 noćenja. Višani s druge strane u jednom danu proizvedu ili 4 konzerve ili 5 noćenja. Primjetite ključnu stvar: Višani su apsolutno bolji u oba proizvoda. Ali tu dolazi ključni uvid Davida Ricarda: komparativna prednost Višlija su konzerve, a Nišlija noćenja. Vraški neintuitivno, zar ne? Višani imaju veće brojke u obje stvari, a najveću brojku u noćenjima… u čemu je caka?

Caka je u tome da nije bitna apsolutna nego relativna efikasnost.

Niš mora odustati od 1 konzerve da bi dobio 3 noćenja, što znači da mu je interni tečaj konverzije konzervi u noćenja 1:3. Vis mora odustati od 4 konzerve da bi dobio 5 noćenja, što znači da mu je interni tečaj 1:0,8. Očito je da ako želimo razmjeniti konzerve za noćenja, trebamo to raditi u Nišu jer je tamo bolji tečaj. Taj “bolji tečaj” zovemo komparativna prednost, pa kažemo da Niš ima komparativnu prednost u proizvodnji noćenja.

Svejedno je s koje strane gledamo konverziju. Kako je u Nišu jedna konzerva 3 noćenja, to znači da je jedno noćenje 0,33 konzerve. U Visu je jedna konzerva 0,8 noćenja, što znači da je jedno noćenje 1,25 konzervi. Jedno noćenje u Visu možemo razmijeniti za više konzervi nego u Nišu: Vis ima komparativnu prednost u konzervama.

Ilustrirajmo to. Recimo da zemlje ne trguju, svaka radi za sebe. Ako uzmemo period od 10 dana gdje se svaki proizvod proizvodi po 5 dana (takve su potrošačke preference), dođemo do:

   Vis: 20 konzervi i 25 noćenja (5 dana po 4 konzerve i 5 dana po 5 noćenja)
   Niš:  5 konzervi i 15 noćenja (5 dana po 1 konzervu i 5 dana po 3 noćenja)
Ukupno: 25 konzervi i 40 noćenja

Sad uzmimo da je otkriven plovni put Jadran-Nišava i počne trgovina. Kad bi se svatko specijalizirao za ono u čemu ima komparativnu prednost, nakon 10 dana bismo imali:

   Vis: 40 konzervi i 0 noćenja (10 dana radi samo konzerve)
   Niš:  0 konzervi i 30 noćenja (10 dana radi samo noćenja)
Ukupno: 40 konzervi i 30 noćenja

Nije loše, ali potrošačke preference se nisu mijenjale, oni ne žele manje noćenja nego prije početka trgovine. Skinimo Višane 3 dana sa konzerviranja… dobijemo:

   Vis: 28 konzervi i 15 noćenja (7 dana na konzervama, 3 na noćenjima)
   Niš:  0 konzervi i 30 noćenja (10 dana samo noćenja)
Ukupno: 28 konzervi i 45 noćenja

Usporedimo sa stanjem bez trgovine (25 konzervi i 40 noćenja) i vidimo da se povećala ukupna proizvodnja i jednog i drugog proizvoda. Magija! Odjednom i jedni i drugi mogu više trošiti, drugim rječima, trgovina je dovela do višeg životnog standarda.

Dakle, ne samo što je moguće da tvornica sardina bude preseljena s Visa u Niš, moguće je da turizam bude preseljen sa Visa u Niš. Ovo nije jedan od onih trikova gdje se na kraju “dokaže” da je 1=2. Ovo je ozbiljna računica. Moguće je proizvoljno mijenjati brojke ali poanta ostaje ista: dok god postoje razlike u “internim tečajevima”, isplati se trgovati.

Implikacija ima jako puno, od toga da treba zagovarati slobodnu trgovinu jer si njome podižemo standard, do toga da podjela poslova može biti na prvi pogled nelogična, ali da to nije znak da nešto ne štima. Potpuno je moguće, na primjer, da ispadne da se u Slavoniji ne isplati ništa saditi, da Dalmacija nije dobra za turizam, da žito treba saditi na Pagu, ribu uzgajati u Osijeku, a konzerve pakirati u Nišu. Ono što sigurno nije moguće je da “sve propadne”, na primjer, na način da sve uvozimo a ne izvozimo ništa.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

5 odgovora na Sardine u Srbiji (o komparativnoj prednosti)

  1. ConOBrien napisao:

    Upravo sam pročitao sve upise na blogu i samo mogu reći: čestitam! Od danas sam redovan čitatelj!

  2. Povratni ping: Metoda pomičnih granica i njena primjena u peradarstvu | Usporedbe

  3. Povratni ping: Žrtvovanja u korist većeg dobra |

  4. Povratni ping: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

  5. Povratni ping: Protekcionistička obmana | Tko je John Galt?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s