Ratno profiterstvo

Nedavno je Vlada u proceduru stavila prijedlog zakona o nezastarijevanju ratnog profiterstva. Možda se poneki kriminalac i meškolji zbog toga, ali ja mislim da je potez čisto propagandni. Vlada želi uzeti poneki glas na valu raširenog mišljenja da je zemlja pokradena u ratu. Zakon podržava javnost, vlast i opozicija i sigurno će biti donesen.

Ovdje ću se osvrnuti na jedan tehnički aspekt cijele priče. Mislim da postoje nelogičnosti u dva propisa (Ustav i Zakon) koji uređuju ovo pitanje.

U Ustav je u zadnjoj promjeni dodano (članak 31) sljedeće:

Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.

Boldanje moje. Primjetite formulaciju “kaznena djela ratnog profiterstva… propisana zakonom”. Rekao bi čovjek da će zakon definirati što je točno ratno profiterstvo, zar ne? Međutim, zakon ne definira jedno djelo ratnog profiterstva nego navodi katalog uobičajenih kaznenih djela i onda… e sad ide zanimljivi dio.

Članak 7 zakona o nezastarijevanju:

Kaznenim djelima ratnog profiterstva smatraju se kaznena djela navedena u člancima 2, 3, 4, 5 i 6 ovog Zakona, ako je njima ostvarena nesrazmjerna imovinska korist podizanjem cijena robe koja je u nestašici, prodajom državne imovine znatno ispod njezine vrijednosti ili na drugi način iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.

Problem je u tome što sam boldao. Da je zakonodavac stao iza “ako je njima ostvarena nesrazmjerna imovinska korist” ne bih imao primjedbi (bih, ali drugih). Ovdje tvrdim da je napravljena tehnička pogreška dodavanjem “podizanjem cijene robe”.

Ideja zakonodavca je zapravo ovo: podizanje cijena je u ratu nemoralno i treba ga kazniti. Da bi jasno ostvario svoj naum, morao je formulirati nešto poput: “U ratu nije dozvoljeno dizanje cijene robe koja je u nestašici”. To se nije usudio (s dobrim razlogom, definicija nestašice bi bila teška) pa je napravio to što je napravio.

Biti će možda jasnije ako pogledamo (bilo koja) djela iz kataloga, npr:

  • zaključenje štetnog ugovora
  • primanje mita
  • krivotvorenje isprave

Kako je moguće da netko nekim od tih djela digne cijenu robi? Kako je moguće demonstrirati da je netko primanjem mita podigao cijene? Primio je mito i to je jedna radnja, podizanje cijena je druga radnja. Ne može se jednom radnjom učiniti druga radnja.

Ono što zakon kaže je, destilirano, ovo: ako je čovjek napravio radnju A koja je kažnjiva i zatim radnju B koja nije kažnjiva, biti će dodatno kažnjen (time što mu zločin neće zastarjeti).

B je dizanje cijena, što nije kažnjivo, ali ga zakonodavac ovim putem na silu želi kriminalizirati. S obzirom da je stvar nelogična, nije ni provediva, pa smatram da se radi o jeftinom propagandnom triku.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Ratno profiterstvo

  1. Povratni ping: Napola trudan Ustav | Usporedbe

  2. Povratni ping: Apsurdi kleptokracije: inicijativa o zakonu za zaštitu zviždača « Nedjeljni Komentar

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s