Prirođena teorija vrijednosti

Ideje poput beneficiranog radnog staža ne bi prolazile da se ne oslanjaju na neko urođeno shvaćanje koje svi ljudi dijele.

Mislim da ljudi imaju intuitivno shvaćanje koliko vrijedi neki rad. Nazovimo to prirođena teorija vrijednosti (PTV). Teorija izgleda otprilike ovako:

  • rad koji umara i iscrpljuje vrijedi više od rada koji ne umara
  • fizički umor vrijedi više od umnog umora
  • rad u proizvodnji vrijedi više nego rad u uslugama
  • onaj koji upravlja, ne radi
  • trgovina ne stvara vrijednost, samo premiješta stvari
  • razgovori i pregovori nisu rad

Na primjer, ako netko 2011. ima plaću 12.000 kn, onda:

Ako je fizički radnik bauštelac:
– to je OK, jer radi teške poslove, znoji se

Ako je programer:
– sjedi cijeli dan, ne umara se, preplaćen

Ako je voditelj nečega ili menadžer:
– samo naređuje, ne radi zapravo ništa, debelo preplaćen

Ako preprodaje nešto, trguje:
– nije uopće uključen u proizvodnju ničega, maltene krade

Ako je saborski zastupnik:
– samo razgovara, ne radi, parazit

Ako je liječnik:
– zdravlje je neprocjenjivo, potplaćen

Ako visina primanja odudara od onakve kakva bi trebala biti po prirođenoj teoriji vrijednosti, ljudi to osjećaju kao nepravdu. Većina će se, recimo, složiti da rad poljoprivrednika vrijedi više od rada bankara, iako su ovi prvi gubitaši, a ovi drugi profitabilni.

Prirođena teorija vrijednosti ima jako puno utjecaja na politiku i dovodi do štetnih odluka.

Ovaj unos je objavljen u svjetskom tisku. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s